Bolje upućeni u politička zbivanja mogli su pretpostaviti upravo ovakav scenarij i davno prije izbora. Bilo je samo pitanje vremena kada će kola doslovno krenuti, "kliznuti" nizbrdo., svjetska gospodarska recesija samo je ubrzala propadanje ionako posrnule države. Bolesnik u termalnoj fazi preživljavao je posljednjih godina na račun rasprodaje još preostalih nacionalnih dobara, novih zaduživanja, uvoza i nekakvog nazovimo "turizma". Vodeći državu bez znanja i vizije, tj. misleći da je s dobivenim izborima dobio mandat da radi što hoće, Sanader je plutao na površini, neprekidno balansirajući između "ove " i "one" strane ogledala, gurajući nagomilane probleme pod tepih. Ne samo da problemi nisu rješavani, oni su se počeli generirati, kriminal i korupcija postali su "normalna" pojava. Ministri, pa i sam Sanader, kroz fiktivne ugovore, "dogovore ispod stola", fingirane javne natječaje i slične "igre" godinama rade na podebljavanju svojih bankovnih računa. Kako vjerovati predsjedniku vlade koji recimo "nemože" objasniti porijeklo svojih skupocjenih satova., kako vjerovati ministru koji nezna ništa, a trebao bi upravljati. Svi segmenti drušva, od npr.