pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

NAKON trinaest godina skrivanja i bježanja večeras je uhićen haški optuženik Radovan Karadžić. Detalji oko uhićenja još nisu poznati.

Press služba srpskog predsjednika i ICTY večeras su oko 23 sata izvijestili o Karadžićevom uhićenju. Iz Ureda predsjednika Srbije stiglo je kratko priopćenje u kojemu se navodi kako je Karadžić večeras akcijom srpskih službi sigurnosti lociran i lišen slobode, no ne navodi se gdje i je uhićen.

Nakon uhićenja Karadžić je priveden istražnom sucu za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu u skladu sa Zakonom o suradnji s ICTY-jem.

Haški tužitelj pozdravlja uhićenje

Iz Haškog suda također je nešto poslije 23 sata stiglo priopćenje u kojem se potvrđuje uhićenje koje pozdravlja haški tužitelj Serge Brammetz.

Uskoro opširnije

http://www.index.hr/vijesti/clanak/uhicen-radovan-karadzic/395798.aspx

Zbog važnosti vijesti kopi pejstam vijest kako bi imao 125 riječi i kako bi se prenijel ova vijest.

Evo baš dobio u inbox najavu novog broja H-altera. Zanimljivo je kako se u članku secira hrvatska medijska scena i neki od njenih glavnih aktera. Da budem precizniji na tapetu su Jutarnji i Globus, izdanja EPH-a. Autori teksta su, kako kažu, za razliku od novinara i tiskovina koje prozivaju, doista pročitali knjigu Carle del Ponte. Osporavaju tezu iz prošlog broja Globusa da je ljubomora Dunje Zloić presudila Anti Gotovini.

Tužiteljev vojni ekspert je potvrdio da 1992. u Vojvodini nije bilo vojnih napada uperenih protiv civila. Šešelj sada može biti poprilično siguran da će dio optužnice koji ga tereti za kazneno djelo deportacije i prisilnog premještaja Hrvata iz Hrtkovaca u Vojvodini biti odbačen jer nedostaje bitan dokaz. Hrvatska javnost o tome ne zna ništa jer impotentni mediji ne uočavaju važnost redovitog praćenja suđenja u mrskom udaljenom sudištu, osim kada su na optuženičkoj klupi Hrvati kojima se u tuđu zemlju hodočasti na osobnoj, kolektivnoj i političkoj razini. Mediji suđenja, osim onih etničkim Hrvatima, ne prate predano pa javnost malo zna. Takvo neznanje odgovara političarima koji će kad za Šešelja stigne oslobađajuća presuda po nekim točkama iskorištavati šok javnosti za manipulacije, baš kao u slučaju Vukovarske trojice. Držat će se besmisleni govori pred Općom skupštinom UN-a i hodočastit će se žrtvama, a sve kako bi se medije dovoljno uposlilo da zaborave pitati "A gospodo, što ste radili dok još nije bilo kasno?" ili "Koji su pravni razlozi takve presude?"

Photo by dnevnik.hr

Koliko god se čovjek trudio ignorirati bar na nekoliko dana svinjarije koje se događaju, akteri se izgleda još više trude napraviti što veću kako vam ne bi dali mira. Ovog puta vrhunski idiotizam izveli su Ivica Kirin, Mladen Markač i Josip Đakić. Moram reći idiotizam jer jednostavno nema drugih riječi za to što se dogodilo.

Prvu idiotariju napravio je Mladen Markač otišavši u lov na veprove 22. Prosinca ove godine iako pravila njegove uvjetne slobode jasno nalažu da se praktički ne smije micati iz svojeg stana. No dobro… to što je Markač napravio ipak je samo njegova stvar i ako ne želi poštovai pravila suda, Haag će njega kazniti i poslati ga nazad u Haaški pritvor. No sad dolazimo do većih idiota.

Zemlje regije nisu podržale prijedlog bosanskih dužnosnika za osnivanje regionalnog suda za ratne zločine koji bi nastavio rad tribunala u Hagu i riješio problem nekažnjivosti osumnjičenika koju im omogućavaju granice i (dvostruka) državljanstva. Jedan od rijetkih primjera proaktivnog i originalnog pristupa rješavanju problema nadležnosti lokalnih sudova nad osumnjičenicima neće zaživjeti zbog značajnih praktičnih prepreka i nedostatka vremena pa će jedan od izvora frustracija bosanskih tužitelja morati biti riješen na drugi način. Naime, zbog prirode ratova u bivšoj Jugoslaviji gdje su se etnički Srbi i Hrvati borili u Bosni ili Hrvatskoj, nadležnost lokalnih sudova postaje veliki problem jer na primjer osumnjičenik koji ima hrvatsko ili srpsko državljanstvo može napustiti Bosnu znajući da neće biti izručen jer sve države regije zabranjuju izručenje svojih državljana drugoj državi. Nadležnost sudova mjesta počinjenja zločina (gdje su obično i najjači dokazi) može se uspješno opstruirati.

Posljednjih godina svjedoci smo vazalskog položaja Hrvatske spram Haaškog suda. Kulminacija je svakako bio kopernikanski obrat Ive Sanadera koji se od vatrenog zastupnika hrvatskih generala sa Splitske rive 11. Veljače 2001., kada je govorio da ih se on neće odreći, pretvorio u najobičnijeg otpravnika poslova tužiteljice Carle Del Ponte. HDZ se pravda da ih na to obezuje ustavni zakon i da oni tu ništa ne mogu, a često se čuje i teza da je za takvu poziciju kriva koalicija koja je vladala od 2000. – 2003., jer da su oni omogućili takav položaj Hrvatske svojim bespogovornim ispunjavanjem zahtjeva Haaškog tužiteljstva.

„Ej umorna zemljo izmucena, ima li jos tko umrijeti za te?“ -Kaze nas domoljub Marko u jednoj pjesmi sa novog albuma po nazivu „Bilo jednom u Hrvatskoj“. Tko se razumije u Hrvatsku i prati dogadjanja lako ce primjetiti da nije bilo jednom u Hrvatskoj, nego je jos uvijek u Hrvatskoj. Valjalo bi otvoriti referendum da Marku odgovorimo na pitanje, ima li jos netko da umre za Lijepu nasu? Osobno smatram da je pitanje suludo, oni koji su polozili zivot na popularni ‚oltar domovine’ umrli su od onda vec nekolicinu puta, i umiru i danas, ti isti jadni ljudi. Cemu da jos netko umire? Postoji i jos jedno nepostavljeno pitanje koje bi na nekom drugom mjestu bilo prozvano nacionalnim zlocinom, Latinicu bi cenzurirali ili ukinuli da je takvo pitanje u anketi, a na nacinonalnim TV postajama pokrenule bi se vec ne znam koje po redu ‚cistke’. Ali ja cu se osloboditi i postaviti pitanje, ne bojim se besplatne hrane u pritvoru: Dali su veci zlocin napravili oni koji su te zrtve napunili olovom i bezbozno strpali pod blato, ili mi koji im neprestano trpamo rijeci u usta, zastupamo ih i nepogresivo znamo tocne razloge zbog kojih su oni dali svoj zivot?

Kad mislim na Haag, mislim dakako na Tribunal u Haagu. Oko Haaga se lome koplja. Spletkama politike oko Haaga hrvatska politika ili nije dorasla ili se postupalo selektivno zlonamjerno.

Hrvatska nije smjela potpisati utemeljenje Haaškog tribunala. Hrvatska nije smjela pristati da pobjedničkoj strani tamo bude suđeno. A kad je ipak na sve to pristala onda je svemu trebalo ozbiljnije pristupiti. Tuđman i Šušak su tu katastrofalno zakazali.

Očito je da je YouTube penetrirao agresivno i svugdje: političari ga koriste za predizborne kampanje, bendovi za promociju svojih pjesama, anonimci za nasmijavanje nacije. A od nedavno ga i tužitelji međunarodnog tribunala koji progoni najteža djela u ratovima u bivšoj Jugoslaviji koriste da bi sakupili dokaze za svoju optužnicu.