pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Srbi su opet preživjeli jedan od svojih brojnih izbornih pročišćavanja, u kojima se lagano ali sigurno okreću k Zapadu. Koliko god još u Srbiji je jako prisutan duh pokojnog Slobodana Miloševića i još živog haškog harlekina Vojislava Šešelja, stvari se preokreću. Ovo iskrenje između službene hrvatske i srpske politike (izjave Vuka Jeremića i nota Gordana Jandrokovića) su više ipak svaki za internu upotrebu, mada bi ih bilo ipak bolje malo promućkati prije upotrebe. Naime srpska strana nikako da sastavi prozapadnu vlast koja bi ostvarila bitne razvojne pomake, pa se već osjećaju novi izbori u zraku. Hrvatska strana nikako da stabilizira bitne životne stvari (izborna neutemeljenost i neuvjerljivost novo uspostavljene hrvatske vlasti, koju sada komplicira inflatorni galop, uz pomanjkanje kompetencija na svim razinama). Tako nažalost i mi i oni i dalje smo sve usamljeniji na Balkanu, jer neki oni drugi su već u Europskoj uniji (Grčka, Ruminsjka, Bugarska, Slovenija) neki su bliži od nas, iako se naoko tako ne čini.

Na danasnji dan zakucan je posljednji cavao na lijesu moderne Srbije. Skup koji je protekao u pozivanju kosovskog zaveta na skup svih srpskih glava u obranu mitskog pupka svekolikog srpstva zatro je pomisao proeuropske Srbije za dulje vrijeme.
Ponovno gradjenje Srpskog nacionalnog programa objedinio je nacionalisticke, kvazi socijalisticke koje u simbiozi cine pravi nacionalsocijalisticki pokret i po nastupu i po idejama uz kvazi demokrate koji je prvi put u svojoj kostunicavoj povijesti podigao glas kako bi ustvrdio da je Kosovo Srbija. Uz to je bio i jedan vrhunski redatelj ali los covjek koji je postao Nemanja ali se jos odaziva kao Emir i koji je trazio miseve ali ih nije nasao. Onaj koji je proteklih godina tom svom smradnom drustvu koje se upravo gusi u mirisu kandila davao demokratski oblik i nekakvu nadu moderne Srbije sjedi u Rumuniji i razmislja sto i kako dalje jer njegov slogan osvajanja europe geslom i europa i Kosovo propao je kroz pojanje amfilohija i bradatih drugova. Na ovaj nacin Srbija se vraca Kosovskom mitu kao novom nacionalnom programu ili bolje receno programu polovine devetnaestog stoljeca.

Kada se spominje politička trgovina u Hrvatskoj ne može se ne spomenuti mahera takve trgovine Antu Đapića. Đapić, doživotni predsjednik Hrvatske stranke prava koji vlada sa stilom diktatora, u ime svoje stranke sklapao je koalicije i dogovarao suradnje sa svakim tko mu je mogao ponuditi nešto od čega bi on imao koristi.
Đapićev HSP nastao je u mutnim igrama HDZ-a koje su trebale izbaciti iz politike Dobroslava Paragu. Raznim smicalicama uz pomoć pravosuđa smjenjen je Paraga i instaliran Đapić. Od tada ta stranka lešinari hrvatskom politikom i za sitan novac prodaje ugled nekolicine svojih političara. Od tih trgovina u sjećanju mi ostalo Đapićevo nezadovoljstvo iz Tuđmanove ere. Žalio se da je za HDZ odradio svoj dio dogovora a da Tuđman nije. Nije zaposlio Đapičevog čovjeka kao poslovođu na benzinskoj stanici.

Prema najnovijem razvoju situacije najvecu dobit izvukli su radikali iz sve ove ujdurme za koju su optuzili Kostunicu koji ih je prevario ne zato sto su radikali naivni nego zato sto su posteni. Da ne bi bilo zabune ovo su rijeci Tomislava Nikolica. Prema onome sto sam postavio kao jednu od pretpostavki radikali nisu opstruirali rad skupstine i Nikolic je podnio ostavku dajuci "demokratskoj" opciji prostor da postavi vladu i predsjednika skupstine. Zanimljivost je da bi predsjednik skupstine trebao biti hrvat iz Subotice Dr. OLIVER DULIĆ, liječnik, rođen 1975. godine. Pred novo-starom vlascu u Srbiji dva su krucijalna pitanja.