Svakodnevno prolazim pored gradilišta buduće autoceste Zagreb – Sisak. Na gradilištu se već dugo gradi a nikako da se izgradi. Nakon Domovinskog mosta koji je otvoren bez odgovarajućih pristupnih cesta, posumnjao sam i u ostale “mega” projekte hrvatskog graditeljstva. Odlučio sam provjeriti što se to tako dugo mlitavi.
Oboružao sam se prostornim planom i fotoaparatom, obukao maskirno odjelu, skočio na bicikl i uputio se u inspekciju. Pregledom sam utvrdio da su u Velikoj Gorici izgrađena dva nadvožnjaka koji prelaze preko jedne te iste pruge i istog budućeg autoputa. Za te nadvožnjake izgrađene su dvije zasebne spojne ceste. Međusobna udaljenost nadvožnjaka je oko 1000 metara. Nadvožnjaci i pristupne ceste u završnoj su fazi izgradnje, fazi asfaltiranja. Iz nadvožnjaka se pruža lijep pogled na drugi nadvožnjak i na dio autoceste. Autocesta je izgrađena samo ispod i u okolici nadvožnjaka. Za razliku od bandićevog mosta koji je spojen na poljske putove, autocesta ispod goričkih nadvožnjaka spojena je u polje, djeluje kao da je odrezana i otuđena.