pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovih dana donesena je presuda po kojoj EPH mora isplatiti Branimiru Glavašu 116 tisuća kuna zbog teksta u kojem Jutarnji list optužuje Glavaša da pet godina nije platio alimentaciju. Pri tome se pozvao na izjave dvoje ljudi koji su na kraju opovrgli davanje bilo kakve izjave bilo kojoj novinarki, a najmanje novinarki Jutarnjeg lista. Kako se Jutarnji list oglušio na objavu isprike, Glavaš ih je tužio i tu tužbu dobio.

Zapravo radi se o cifri od 80 tisuća kuna plus zatezne kamate za nematerijalnu štetu nanesenu klevetom koja će se isplatiti pod prijetnjom ovrhe i tako omogućiti Branimiru Glavašu isplatu 75 tisuća kuna za iste štete nekadašnjem županu Ladislavu Bognaru. Bognara je Branimir Glavaš u svojim intervjuima nazivao lažnim svjedokom i majorom JNA kojemu je zadatak fabricirati optužbe protiv pojedinih sudionika Domovinskog rata. Vitez slavonske ravni, kako voli da ga zovi poltroni je jednostavno smetnuo činjenicu o Ladislavu Bognaru kao visoko rangiranoj vojnoj osobi zaslužnoj za uspješnu obranu grada Slatine od četničke agresije.

Uvod:

Ovu temu nije moguće obraditi u jednom dnevniku. Obraditi u više dnevnika, značilo bi ponavljanje komentara. Stoga ću obraditi samo pitanje odnosa odvjetništva kao davatelja usluga i građanstva kao korisnika usluga te odnosa unutar odvjetništva, a sve kroz prizmu Odvjetničke tarife (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika). I tako suženo područje zahtijeva obiman dnevnik, radi razumijevanja.

Ad.1. Odnos Hrvatska odvjetnička komora – Republika Hrvatska

Odvjetnička tarifa spada u kategoriju autonomnih propisa. Tu autonomnost HOK (ranije OKH) uvijek je žustro branila. U vrijeme SR Hrvatske i socijalističkog društvenog uređenja autonomija OKH služila je i kao prikaz elemenata građanskog društva i istinske slobode odvjetništva u postojećem socijalizmu. Odvjetništvo u SR Hrvatskoj je zaista to i bilo, a kao jedan od međunarodnog priznanja te činjenice bila je konferencija međunarodne unije odvjetnika održana u Zagrebu u organizaciji Odvjetničke komore Hrvatske i u vrijeme SR Hrvatske (Ustav od 1974).

Naslov asocira na – «Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu». Ima i razloga, jer kako je hrvatska lisnica završila u hrvatskom džepu, tako je završio i jedan hrvatski branitelj na hrvatskom sudu.
Prema članku 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 30. studenoga 2004. godine:

Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti te druga tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja službenika i namještenika dati prednost nezaposlenom ukoliko ispunjava tražene uvjete iz natječaja, odnosno oglasa i to sljedećim redoslijedom:
– djetetu smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata bez obaju roditelja,
– HRVI iz Domovinskog rata,
– članu obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata,
– dragovoljcu iz Domovinskog rata,
– hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata.

Natječaj za 2 sudska zapisničara u jednom Sudu objavljen u Narodnim novinama.

Nema grada u Republici Hrvatskoj koji nije zahvaćen posljedicama Domovinskog rata.
Neki su doživjeli izravne posljedice ratnih djelovanja , drugi neizravne. Početke devedesetih obilježila je i konverzija vlasništva. Sisak je grad koji najbolje oslikava to burno razdoblje promjena po svim osnovama. Grad s oko 50.000 stanovnika. Nekad pune zaposlenosti, danas s manjom stopom. Promijenjenja struktura stanovništva po svim osnovama. Većina obitelji živi s prihodima na granici ljudskog dostojanstva.

Ipak postoji jedna konstanta Siska, neovisna od društvenih promjena. INA, Rafinerija nafte u Sisku. Tvrtka za sva vremena i društvena uređenja. Razumljivo, jer energent je uvijek bio potreban. I u socijalizmu i u kapitalizmu.

Stanovnici Siska su glede Rafinerije u poziciji dvostruke frustracije. S jedne strane Rafinerija zapošljava relativno najveći broj radnika (od kojih je svaki vjerojatno i jedini zaposlen u obitelji), a s druge strane smrdi. Nu ne brinite se zbog toga, jer je daleko opasniji ubojica (benzen), koji nema nikakvi miris. Tisuće ljudi živi u neposrednoj blizini Rafinerije. Uzdaju se u Ustav Republike Hrvatske i odredbe Ustava:

Predsjednik vlade RH dr. Ivo Sanader danas je imao težak dan, šamarali ga sa svih strana. Da bi izbjegao kritiku Predsjednika RH Stjepana Mesića na otvaranju velesajma u Zagrebu, Ivo je potegao do Brisela. Tamo ga je primio i gorkom kavom počastio predsjednik Europske komisije Jose Manuel Durao Barroso.

Hrvatska ako želi da pregovori s EU završe za mandata ove komisije mora do studenog ispuniti uvjete temeljem kojih bi trebala otvoriti preostala poglavlja. U sjedištu Europske komisije upućena je ta poruka s točnim objašnjenjima što se očekuje od Hrvatske.
Na zajedničkoj konferenciji za novinare predsjednik Europske komisije javnost je upoznao s uvjetima.

Kao odvjetnik gotovo 30 godina bavio sam se radnim sporovima. Obiteljska tradicija.
Puno truda, puno utrošenih emocija u zastupanju radnika, a što je nužna posljedica činjenice da je radni odnos na prvom mjestu egzistencijalnih prioriteta. Nije za obogatiti se, ali uz puno rada mogla se zaraditi plaća suca županijskog suda.
Nekako neprimjetno broj predmeta u kojima sam zastupao počeo se smanjivati. Naprotiv, fiskalne obveze počele su se povečavati. Porez, prirez, razrez, izrez, urez, članarina Hrvatskoj odvjetničkoj komori, članarina Zboru, osiguranje od odgovornosti, mirovinsko, zdravstveno, taksa na tablu, daktilograf, poštarina, benzin, struja ......
Analizirao sam uzroke. Vrlo jednostavno. Ako je u jednom trenutku nezaposlenost dosegnula brojku od gotovo 400.000, onda nema ni radnog odnosa. Ako nema radnog odnosa, nema ni sporova iz radnog odnosa, pa ne treba ni odvjetnik.
Ipak, najteže mi palo kada mi je stranka otkazala punomoć u predmetu koji je u tijeku. Nekako se suživite s predmetom, pa kao da vam je netko uzeo igračku.

«Zašto to činite» ? bilo je standardno pitanje radniku.

Dana 19. rujna 2008. navršava se devet godina od ubojstva suca Ljiljane Hvalec, stranke Gordane Oreškić, njezine punomoćnice - odvjetnice Hajre Prohić, i teškog ranjavanja zapisničarke Stanke Cvetković. Najcrnji dan u povijesti hrvatskog pravosuđa dogodio
se na Općinskom sudu u Zagrebu. Dan nasilja nad vladavinom prava.

Pripremajuću me za odvjetnički poziv, otac i sam odvjetnik, poučavao me je o ljepotama i strahotama tog poziva. «Ako dođe do životne opasnosti, bježi u sudnicu», govorio je očigledno i sam pod dojmom tada aktuelnog ubojstva jednog odvjetnika. Roditelji uvijek pretjeruju u strahu za djecu, pomislio sam, ali i zapamtio njegove riječi.

Uobičajen dan na sudskom hodniku. Razgovaram s kolegom Črnjom, čekajući da sudac pozove na pristup ročištu. 5 metara od sudnice Ljiljane Hvalec.

Braniteljske udruge Grada Osijeka i osječko-baranjske županije jučer su reagirale na nedavne izjave čelnika Građanskog odbora za ljudska prava, Documente i osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u kojima su osudili hrvatsko pravosuđe zbog odgode postupka protiv Branimira Glavaša, tvrdeći da ove vrše pritisak na sud.
Međutim, i same braniteljske udruge na neki način vršile su jučer pritisak na sud, otkrivajući jednog navodnog i, po njima lažnog, krunskog svjedoka. Da stvar bude apsurdna, sam Glavaš je kasnije demantirao ove svoje "branitelje" o postojanju takvog svjedoka i zamolio ih da ga više ovako ne brane.
Na istoj konferenciji braniteljskih udruga bio je i ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, upitavši se kako bi sud u Zagrebu presuđivao da je postupak vođen u vrijeme kada su svirale sirene i letjele rakete prema glavnom gradu.
"Da li bi onda zločin zaista bio zločin?" upitao je.

Vladimir Štengl najpoznatiji je vukovarski HDZ-ovac koji već godinama suvereno vlada Vukovarom kao kakvom despotijom. O njemu smo prvi put pisali još tamo daleke 2005. godine kada su Štenglovi podigli tužbu protiv Damira Fintića, vlasnika portala vukovarac.net, zbog navodnih duševnih boli prouzrokovanima anonimnim komentarima na objavljene članke. Tužba je bila na 101.000 kuna. U međuvremenu vukovarski sud polako ali sigurno okončava postupke u korist Štenglovih iako su tužbe van svake pameti u eri digitalnih komunikacija.

Dokument kojeg ovdje objavljujemo je zaključak Vlade RH o prihvaćanju protokola u slučajevima nasilja u obitelji, te izvatke iz samog protokola. Na prvi pogled laiku bi se učinilo da Vlada RH konačno nešto radi. No kada takav dokument malo pažljivije pročitate uočavate da je protokol protuustavan jer se njime krši načelo trodiobe vlasti na način da se sudovima određuje kako moraju postupati u određenim slučajevima iako za to već postoje zakonom propisane procedure.