pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Smiješno,čovjek ne zna od kuda da krene u tome cijelome cirkusu na Prisavlju.Bivši pripadnici "Crvene Armije",koji su se kunuli na sve tekovine NoB-a ,danas su turbonacionalisti u službi desničarske propagande.Ali ne samo to,pojedinci su čak bili na specijalizaciji kod Dr. Josepha Goebbelsa.Pa tako sa jedne javne "narodne" televizije više nije uopće čudno razotkrivati homoseksualce,prokazivati pojedine srbe,nazivati nekoga muslimančinom i da ne nabrajam.

Čudi me takav način s obzirom na "svijetonazor" u kojemu su pojedinci odgajani,Ah zaboravih na kolektivno "prosvijetljenje" 1990 godine.Hloverku ne trebam niti komentirati jer članak iz novina na naslovnici ovoga portala govori sam za sebe.

Medijski guru Hlo ,koja je imala svoje nekontrolirane javne ispade ,poput prijetnji prstom Jeleni Brajši uz savjet:"Jelena, pamet u glavu!".Ili ono več legendarno:"Čestitke svima koji TO slave." Upućeno za Dan pobjede 9. svibnja.

Bilo je pitanje dana kada će prevareni ortak Edvin Softić gurnuti tajne ugovore u medije - ionako im ih je nudio mjesecima, nadajući se naplati duga. Dijana Čuljak u tajnosti radi za Novu TV vršitilo je s naslovnice prazničkog broja Jutarnjeg lista, dok je Dijana neuvjerljivo prijetila sudskim tužbama, jer je svima jasno da je ugovor autentičan.

Prema dokumentaciji koju posjeduje Jutarnji, urednica emisije “Otvoreno” suvlasnica je producentske kuće Core Media koja proizvodi emisije za konkurentsku televiziju. Dokaz tomu je “Ugovor o tajnom društvu” koji su Dijana Čuljak i njen suprug Vladimir Šelebaj-Sellier potpisali s jednim odvjetnikom u Zagrebu 17. rujna 2004. godine. Prema tom ugovoru Dijana Čuljak i njen suprug su “Tajni članovi” društva, odnosno, suvlasnici tvrtke Core Media d.o.o. za trgovinu i usluge, na adresi Gundulićeva 55 u Zagrebu.

Reportaža Dijane Čuljak, novinarke kojoj je karijera procvala vođenjem i "uređivanjem" iz Tuđmanova kabineta uredivanih "Motrišta", u kojoj spominje"ekstremne snage Armije BiH" te "muslimanske ektremiste koji drže hrvatske civile" i koji sudjeluju u "planiranoj i smišljenoj akciji muslimansko-srpske politike" svjedoči ne samo o upregnutosti novinara u političku i ratnu propagandu devedesetih nego i da su neki novinari možda bili ili svjedoci ili supočinitelji ili prikrivatelji ratnih zločina.

Čuljak intervjuira žrtve ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz zgrade Vranica
Dijana Čuljak, jedna od najvećih zvijezda Tuđmanovizije, vjerojatno je barem svjedočila pripremama ili možda i samom ubojstvu ratnih zarobljenika u zgradi Vranica od pripadnika HVO za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. Neke bitne činjenične detalje vezane za počinjenje tog zločina sigurno zna. Radi se o ratnom zločinu kažnjivom po Ženevskoj konvenciji i običajnom ratnom pravu (Vranica, dokumentarac). Dehumanizacija žrtve prvi je korak u poticanju na počinjenje zločina, a mediji su često obavljali prljavi posao dehumanizacije neprijatelja. Odgovornost novinara za poticanje ili pomaganje ratnih zločina odavno je ispitana na sudu za Ruandu (BBC: Rwandans jailed for 'Hate Media'), no Tribunal za bivšu Jugoslaviju takve optužnice nije dizao, a lokalna pravosuđa uglavnom bježe od same pomisli da bi novinar mogao odgovarati za poticanje na ratni zločin zbog novinskih uradaka. Rijetka iznimka bila je najava posebnog srpskog tužiteljstva za ratne zločine da istražuje dva slučaja novinara koji su navodno koristili svoje izvještaje za širenje mržnje i poticanje ratnih zločina za vrijeme ratova u devedesetima (više). Da su devedesete bile godine kad su novinari radili i nečasne stvari nije sporno, a prilog Dijane Čuljak samo je jedan od bisera koji se kriju u arhivama i koje medijske kuće pokušavaju zataškati. Kako bi se održao apsurd hrvatske javne rasprave, Dijaninu reportažu je strogo komentirao Denis Latin, koji na jednoj YouTube snimci možda i sam sudjeluje u prikrivanju zločina pravdajući dim iznad Knina nakon Oluje paljenjem smeća (kojeg pale razdragani povratnici).

Imaju li društvo i novinari snage raspraviti ulogu novinara u prošlom ratu?

Prije nekoliko dana u večernjem je listu objavljen tekst o tome kako su pojedini novinari izloženi pritisku od strane nadređenih. U samome tekstu ima i nekoliko navedenih primjera ali i Zorana Šprajca koji je rekao slijedeće:

Nakon pak Majićeve opaske da je glavni ravnatelj Vanja Sutlić kazao kako prema internom monitoringu ispada da u Dnevniku ima više SDP-a nego HDZ-a i ostalih, reagirao je Zoran Šprajc uzvrativši neka se Sutlić ostavi programa, jer to nije u njegovoj nadležnosti, neka ljude u Dnevniku pusti da na miru rade svoj posao, neka rezultate nadziranja i pritužbe iz stranaka rješava s čelnicima programa te neka više ne šalje poruke novinarima.

Jučer je prikazana nova Latinica, emisija koja često izaziva reakcije gledatelja. Ova je bila o stanju u hrvatskom obrazovnom sustavu. Na reakciju nije trebalo dugo čekati. Kako to obično biva, prvo su se javili oni koji se predmetnim profesionalno bave.

Državni tajnici u MZOS-u, Nevio Šetić, Želimir Janjić i Slobodan Uzelac, poslali su pismo glavnom ravnatelju HTV-a.

Ponedjeljak, 21. srpnja 2003. / Talk- show / HTV 1, 20.40 / Ciklus zabranjenih / Latinica / Ibrahim Dedić // U lipnju 1994. godine u »Latinici« je gostovao Ibrahim Dedić, jedna od najkontroverznijih osoba na hrvatskoj poduzetničkoj sceni, vlasnik prve privatne banke u Hrvatskoj. Emisija nikada nije emitirana, a Dedić je ubijen pet godina kasnije - u srpnju 1999. godine. Gosti su većerašnje emisije: sudski vještak za balistiku pri Županijskom sudu u Zagrebu Marijan Kraljević King i novinar »Vjesnika« Željko Peratović. U TV referendumu pitanje za gledatelje: Vjerujete li da je itko zainteresiran za rješavanje ubojstva Ibrahima Dedića? / Urednik projekta i voditelj: Denis Latin

Ajme ne mogu vjerovati što gledam (Latinica, 24. rujan)

1) glupača gđa (ne znam joj ime, nije niti važno. Toliko je glupa da je pristala sramotiti se na nacionalnoj televiziji)

Kaže glupača o fabrikama u ex-Yu i Hrvatskoj prvenstveno

- mi imamo dobre tvornice -ha, ha ha
- visoko-stručni management - ha, ha ha ha
- čak su i Japanci su dolazili kod nas po tehnologiju - ha, ha, ha, ha, ha, ha
- tajkuni koji su kupili/dobili tvornice (a to su bili ti isti direktori koj je u točci 2 prozvala visoko-stručnim managementom) su kad je uspješna fabrika postala njihova izgubili svu pamet koju su imali u točci 2 i i tvornice su propadale pa su ih oni prodali. A mogli su biti bogati...

Latin odbio nagradu sa slijedecim obrazlozenjem:

U pismu UNS-u stoji: "Uvijek sam se zauzimao i zauzimat ću se se za pomirenje i dijalog među narodima na ovim prostorima. Posebno ću braniti slobodu medija ne samo u Hrvatskoj nego i izvan njenih granica. Zahvaljujem članovima Udruženja novinara Srbije koji su zamjetili moju borbu za pomicanje granica novinarskih sloboda, i u istom ću ih uvijek podržati. Na žalost, moja moralna načela i ljudska savjest ne dopuštaju mi takvu časnu nagradu primiti iz ruku čelnih ljudi Udruženja novinara Srbije koji su se u nedavnim vremenima dokazivali kao slavitelji zločina, razaranja i okupacije Vukovara."

Citam jucer kratki tekst:
ZAGREB - Denis Latin, odlukom Izvršnog odbora Udruženja novinara Srbije, dobitnik je ovogodišnje nagrade Zora, koja se dodjeljuje novinarima za osobite zasluge u širenju slobode medija u regiji.

Nagrada će mu biti uručena 3. svibnja na svečanosti koja će se održati u Beogradu.

Naizgled lijepa vijest no vrag ne spava i ako ne poznajemo medijsku sliku Srbije moze nam se dogoditi da zadovoljno konstatiramo o uspjesima nasih medijskih pregalaca.
Prije svega moramo znati tko stoji iza Udruzenja.
do 2000 godine udruzenje je vodio Milorad Komrakov nakon njega palicu preuzima Nino Brajovic. Sve ljepse od ljepsega prva pera miloseviceve TV Bastilje pokusavaju oprati savjest dodjeljivanjem nagrade Denisu Latinu. Misle mozda da su sve vrpce s njihovim izvjestavanjima s Vukovarskog ratista izbrisane da nitko vise ne pamti sto se onda pricalo i na koji nacin. Kako se sirilo lazi i klevete i nevine zrtve proglasavane ekskluzivno pripadnicima jedne nacije. Uglavnom njih dvojica su skoro pa najgori sljam prostituirane televizije onog doba. Pisem skoro pa jer ima mnogo kandidata za tu prestiznu titulu.