pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Posljednje ubojstvo, ono Ivane Hodak, od javnosti i politike je okarakterizirano kao mafijaško. Iako nije prvo te vrste, zaprepaštenje i šok javnosti je izazvala činjenica da se ovaj puta radi o ciljanoj žrtvi koja nije iz tog miljea. Iako se većina komentatora slaže oko toga da ubojstvo najvjerojatnije ima veze s predstojećim sudskim postupkom protiv Vladimira Zagorca i da se, kao i uvijek u takvim slučajevima, njime šalju točno određene poruke, javnost se pita kamo sve to vodi i dokle će ići. Sigurnost građana je ugrožena čak i kad se radi o međusobnim obračunima mafijaša ali kad počnu stradavati obični građani, osjećaj sigurnosti se potpuno gubi i počinje vladati zabrinutost. Zabrinutost lako može prerasti u strah. Narodna poslovica kaže da su u strahu velike oči pa bi osim revolta prema neposrednom izvoru lako moglo doći i do otvorenog iskazivanja animoziteta prema onima koji su zaduženi da nam garantiraju osobnu sigurnost.

Premijer Ivo Sanader u ponedjeljak je najavio je da će smijeniti ministricu Lovrin, ministra Rončevića te Benka, ravnatelja policije. Odmah je iz rukava izvukao njihove zamjene. Ovog puta čak nisu iz njegove stranke, frka je i premjer je odabrao osobe koje bi trebale trenutno smiriti javnost. Kasnije, lako će Ivo njih maknuti i ponovo staviti podobne “rončeviće”.
Lukav kakav već je, premijer je naredio Predsjedniku Sabora Luki Bebiću da smjenu u Saboru odradi već u petak. Ovakva hitna smjena trebala bi zbunjenu oporbu iznenaditi i onemogućiti da se organiziraju.
Predsjednik najveće oporbene stranke SDP-a, Zoran Milanović, javno je zatražio odlazak Sanadera i njegove vlade, te izvanredne izbore za Sabor.
U potpunosti podržavam SDP-ov prijedlog uz dodatak da SDP isto napravi u Zagrebu. Traži ostavku svog gradonačelnika, Milana Bandića.

Uvezano-svezani premijer.

„To vaše pitanje jedno s drugim, dovodite, te dvije stvari su potpuno nedovodive jadna u drugu sa svezom u svezu ne mogu se dovesti u svezu“. (Ivo Sanader u Dnevniku Nove TV, utorak, 7. listopada 2008)

Gornji citat je odgovor Ive Sanadera na pitanje novinarke koje je otprilike glasilo: jeli se moralo dogoditi strašno ubojstvo dvadesetšest godišnjakinje usred Zagreba pa da premijer reagira i smjeni odgovorne u ministarstvu i policiji?

Dojmljivi premijer

„Nećemo dopustiti da organizirani kriminal stvara dojam da može činiti što hoće bez sankcija“ . (Večernji list, 7. listopada 2008.)

Tragediju obitelji Hodak i ubojstvo njihove kćeri , za koje Mesić tvrdi da je mafijaško, nisam namjeravao komentirati u svojem dnevničkom zapisu.

Današnjim ubojstvom Ivane Hodak usred dana može se reći da se sigurnosni sustav RH raspao. Simptomatično ili ne, to se upravo dogodilo za vrijeme ministrovanja Berislava Rončevića kojeg premijer Sanader tako zdušno brani od kritičara kojih svakim danom ima sve više.

Podsjetimo samo na slučajeve mafijaškog premlaćivanja Duška Miljuša, Igora Rađenovića i Josipa Galinca koji su srećom ostali živi te ubujstvo mladog Luke Ritza stradalog od najobičnijih huligana zbog nekoliko kuna i mobitela. Koji je odgovor vlasti bio na sve te događaje? Smjena načelnika zagrebačkog MUP-a i postavljanje Branka Perana koji nije čak niti dobio potporu zagrebačke skupštine. Da je izbor Perana potpuno kriv ukazuje i informacija da je Peran došao iz policijske uprave treće kategorije po obimu posla u policijsku upravu prve kategorije, ali i saznanje da je upravo Peran onaj policijski načelnik šibenske policije koji se bavio blogerima umjesto kriminalom.

Hrvatska ministrica pravosuđa Ana Lovrin je 27. 09. 2008. za Hrvatski radio povodom austrijskog uhićenja Vladimira Zagorca rekla kako su odvjetničke izjave u kojima se političke dimenzije pripisuju kaznenim procesima - uobičajena stvar:

To apsolutno odbacujem. Radi se o redovitoj proceduri sukladno međunarodnim konvencijama"

Nije nego!

. Budući da mi B2 i "obaladaleka" često prigovaraju da nasjedam bezveznim novinskim izvješćima i bezveznim novinarčićima koji sve nešto bezvezno pišu, često me gricka savjest kako mogu biti tako naivan. Uostalom, vrućine su, pa i kad uzmem novine nekako se brzo zamorim. Zato sam zadnje vrujeme prešao na informiranje s televizije - najjednostavnije i najljepše se izvaliti na kauč i bez nekih velikih napora gledati i slušati.

Da sam ovaj post pisao ove zime, kad smo sinčina i ja proveli par dana na Silbi, s didom i nonom u „radnoj akciji“ u bošku (čitaj, išli smo u šumu „učiniti drva“), post bi bio one „melankolično-retrospektivne“ vrste kako to valjda mora biti u situaciji kada se čovjek prisjeća s određenim mjestom povezanih lijepih dana djetinjstva i mladenaštva.
U sjećanje mi se pogotovo urezala jedna večer kad sam se poslije (naravno, obilnog ;-) objeda pošao malo pošetati do Žalića. Uz fijuk bure i mareta koje se razbijaju u rivu, jedinstveni miris otoka u zraku i iljade zvijezda na kristalno čistom nebu iznad – sjedio sam na klupici u sjeni tamariša i mislio se onako u sebi: „E moj Zvone, OVO je život!“. A u tih po ure čiste uživancije i opuštanja, živa duša se nije pojavila nigdje u vidokrugu :-).

Takva je Silba zimi – stopostotni opozit metropole i svih njenih „benefita“ :-).

Još početkom ove godine iz EU je stigla oštra kritika da imamo problema s korupcijom i pravosuđem. Kao odgovor na kritike Sanader je najavio prebacivanje iz pete u šestu brzinu. Jučer su konačno vidljivi i prvi rezultati famozne šeste brzine. Ili možda nisu? Ministarstvo pravosuđa utrošilo je čak 190.000 kuna u Gallupovu studiju o stanju i percepciji korupcije u Hrvatskoj, da bi nam rekli ono što svi znamo i bez tog istraživanja. Živimo u korumpiranoj zemlji.

Nije više novost da je kapetan Kristo Laptalo, naš Dubrovčanin, onaj fetivi Dubrovčanin završio iza rešetaka grčkog Zatvora u Ateni. Ulaziti u odluke suda više nema smisla. Sve je rečeno više puta i u ovom trenutku uz odgovornost grčkog pravosuđa možemo jedino još optužiti Ivicu Sanadera, Dubravku Šuicu, ministra vanjskih poslova te pravosuđa na licemjernom ponašanju tjekom suđenja i nakon suđenja. Dubravka Šuica napravila je toliki gaf pokazajući koliko je ograničena samom činjenicom kada je pljuvala odluku suda u Grčkoj, a da pritom nije rekla riječi na one koji nisu pomogli, a mogli su, a uzgred imaju i utjecaja. Može njoj Kristo biti i susjed i drag građanin, pošten, vjeran, uzoran i cijenjen kad ona ne prima novac od njega već od onih koji nisu dragi, nisu pošteni, nisu vjerni, nisu uzorni i nisu cijenjeni, a to je Država pod paskom Hrvatske demokratske zajednice.

Ministrice Lovrin (ono poštovana niti reda radi ne mogu napisati),
molim vas da generalu Mirku Norcu, generalu i heroju Domovinskog rata omogućite da bezbrižno ispija kavu na špici u Zagrebu, Splitu, Sinju ili mjestu po izboru. Obrazloženje nije potrebno - ako kavu u centru Zagreba ili već gdje mogu tijekom izdržavanja višegodišnjih kazni za razne zločine, ubojstva, otmice i drugo bezbrižno ispijati Tihomir Orešković, Vinko Budiša, Hrvoje Petrač i Hrvoje Žužić, onda to pravo ima i general Mirko Norac. Mislim da nakon što je prometni ubojica Hrvoje Žužić ispijao svoju kavicu na špici, više ne postoje nikakvi kriteriji koji bi vas sprječavali da ovoj molbi udovoljite. U suprotnom razmislit ću o ponošenju ustavne tužbe, jer se ovakvim ponašanjem zatvorskog sustava apsolutno krše ustavna prava ostalih zatvorenika, uključujući i generala Mirka Norca, jer im nije zajamčeno ravnopravno služenje zatvorske kazne. I molim vas da ne pravdate ove pizdarije, nikakvim teškim operacijama hemeroida ili ti ne znam čega, jer da je to istina te debele guzice ne bi sjedale na špici ispijale kave i smijale u lice i svojim žrtvama i ovom telećem naodu. Kakva ministrica, takvo i pismo. Sačuvao nas bog ministirce Lovrin i hrvatskog pravosuđa pod HDZ-om.