pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Objavljujem jedan stari text sa poLLitike uz minimalne korekcije.

Vugrinovi semafori
(Pollitika, Čet, 06/09/2007 - 22:42 — Posl3k)

Na mračnom blogu, post Napredak..., diskutant Ivo kaže: ...ljudi, nemojte očekivati da će vam političari učiniti život boljim. Jedino što oni mogu jest da stvore preduvjete da to sami učinite.

To majstore. Ne trebamo mi nikakve revolucionare, velike magove i opsjenare. Trebamo običnog čovjeka koji će učiniti malo, a tako mnogo. Neprimjetno, a veliko. Treba samo navodniti pustinju. Dalje će vrijedne ruke raditi same. Ili kako bi Vugrin rekao: loši ljudi će postati dobri, a dobri će se još poboljšati.

Pošto niste čitali Algoritam kapitala (ne znam što čekate) probat ću vam slikovito opisati tu buduću oazu usred brdovitog i pjeskovitog Balkana, buduću Prelijepu našu.

Imao sam prijatelja iz (naše burne) mladosti, koji je kao jedan od najodgovornijih na obrambenim dužnostima u ovom ratu kad su jednom sve linije obrane Grada bile pale (i četnici mogli ušetati kako su željeli - samo to nisu znali), otišao sam na prilaze Gradu da se osobno isprsi – i poginuo od vlastitih mrtvih straži.

No to je jedna druga priča koja s ovom temom ima samo toliko zajedničkog, da netko kad mu ne ide (a ne ide) sam izlazi na puškomet i svojim prsima ide zaustavljati udarce i ne znajući kako je takvo nešto pogibeljno. Ali, tko je Sanaderu kriv kad je imao nesposoban tim - da ga je formirao potpuno nanovo ne bih rekao ni riječi a možda počeo i navijati za njega (kao što sam to činio u samom početku njegovog prošlog mandata). No, on je tim još ponovio, dopunivši ga s klupe za rezerve s onima najgorima (npr. gledam pred par dana na TV tog Jandrokovića pa sam se sjetio Kolinde i odmah sve isključio – no „de gustibus non disputandur est“).

Već me par dana proganja jedan dnevnik ovdje. U njemu se složno (mašala... ;) napada Nadana Vidoševića jer priča kako je "ulazak pod kišobran sigurnosti" (valjda misli na NATO i EU) pozitivan signal za dolazak velikim multinacionalnim kompanijama. Autor dnevnika, kolega bijesdrugi reagira s "ali poduzetnicima je to samo opasna konkurencija protiv koje se je teško boriti....".

Kolega bijesdrugi je izraziti HDZ-ovac, ali podrška dnevniku dolazi i s druge strane ogledala. :-) Šalim se, ali je znakovito da su stavovi usaglašeni kad je riječ o navedenim investitorima. Napominjem, što bi trebalo biti svima poznato, kako su i HDZ i SDP nedvosmisleno proeuropske stranke. Napad na HGK i Vidoševića se može shvatiti i bukvalno, čisto kao napad na nepotrebnu instituciju, ali ću pretpostaviti da je to u ovom slučaju samo kolateral.

Prije dva tjedna Milanović je dao intervju Lideru i naravno pitanja su bila gospodarske prirode. Mislim, ako se ne varam, da je to jedan od prvih razgovora sa Milanovićem kao novim predsjednikom SDPa. Nadam se da ste pročitali intervju, jer njegova stajališta o ekonomskoj politici su manje poznata kao što kaže Lider, a ipak vođa je najveće oporbene stranke (i kao takav reklo bi se premjer u sjeni, ali da ne idem sada u tu diskusiju. Biti premjer i imati cijeli kabinet u sjeni je ustaljena praksa u razvijenim parlamentarnim demokracijama. Jurčić se svakako nije iskazao u par zadnjih mjeseci kao premjer u sjeni ili zastupnik općenito, pa ne vidim zašto on zaslužuje biti premjer) Ako niste pročitali intervju obavezno ga pročitaje. Ovdje ću ja iznjeti neke svoje misli o tom razgovoru, što mi se sviđa što ne i što možemo misliti i pretpostaviti.

Evo jedne bajke koja bi mogla na malom uzorku osvijetliti sve "dosege" socijademokratske ideje.

U jednoj maloj jedinici vlasti bilo je 5 ljudi. Mladi entuzijast sa svojim portalom, njegov prijatelj i informaticar koji su radili u svom malom poduzecu i 3 lokalne pijanice. Dok su mladi entuzijast i kolega razvijali novi portal i sjedili danima pred racunalom, one 3 bitange su provodili dane ispred lokalne krcme, cuclajuci pivo i sjedeci na panjevima. Lovu su smagali uglavnom zicanjem i raznim privremenim radom na crno.
Kad su dosli izbori jedan od 3 bitange se kandidira na izborima, a ova 2 ga podrze, pa tako na kraju pobijedise mladog nadobudnog entuzijasta i njegovog kolegu koji su ponudili drugu opciju.A bilo je ionako 3 protiv 2 glasa.I stvar se nastavila, s time da su se novci nesto vise slijevali ovoj trojici jer su nabili kojekakve poreze i prireze onim informaticarima koji je jedini radili.

Na ovo pitanje je najlakse i najednostavnije odgovoriti :
Gnewsopedia kaze:
-poduzetnicki trend je ono sto u Hrvatskoj uvijek zadnje shvate.A najcesce kad je vec istrosen, pa je zapravo ex. poduzetnicki trend.Promasivanje trenda, je siguran predznak za uspjesno bavljanje politikom. Sto ga vise ignorirate, bolje prolazite kod glasaca.
****
Citam u Jutarnjem o sve vise starijih umirovljenika koji zive na jugu Europe.
A najcesce kad citam novine i izvjestaje o turizmu na Jadranu, kao da sam u 1983. godini.Broje se nocenja, automobili, pojedeni odresci, prodane drvene caplje i obecavajucih 110 orada od preko 1 kg u turistickom mjestu Papalina. A to je sjajnih 4,2% vise poglodanih riba te vrste nego prosle godine u istom razdoblju...

Ako je Hrvatska - Mi, a EU i SAD su - Oni, u tom slucaju primjecujem sasvim suprotno shvacanje 2 pojma izmedju nas i njih. To su pojmovi : drzava i poduzetnistvo.
Vani je termin "drzava", uglavnom pojam birokratske hidre koju treba stalno drzati na oku i sprijecavati joj rast krakova ( administracije, propisa i upliva u privatne zivote)i stalno je vracati svrsi koristenja drzavljanima. Pojam poduzetnistva, je na zapadu pozitivna osobina onih koji zele sami pokusati stvoriti nesto novo i pri tome se najvise oslanjaju na same sebe. U vlastitu, ali i korist onih pored sebe.
Kod nas je osnovna prevladavajuca percepcija da je drzava imaginarni idol, a poduzetnici su uglavnom - lopovi.

Kratka obavijest za posjetitelje i članove Pollitika.com (kojom, nadam se, ne kršim pravila):

Nagrađivani internet magazin Transitions Online koji pokriva centralnu, istočnu i jugoistočnu Europu, Balkan i bivši Sovjetski savez odnosno prostor 28 post-komunističkih zemalja je u potrazi za dobro informiranim blogerima koji su volji doprinositi sadržaju magazina tekstovima s jakim naglaskom na regiju. Pitanja koja Transitions Online obrađuje su raznolika: od politike preko diskriminacije i obrazovanja do kulture i poduzetništva. Pretpostavlja se suvereno vladanje engleskim, no on nipošto ne treba biti apsolutno savršen.

Misli se tako Zvone Radikalni: „Ma j... ti ovo visoko obrazovanje, sve je to lipo, odgajanje novih generacija inženjera, fleksibilno radno vrijeme, ali tribalo bi štogod para zaraditi !!!“. U svjetlu negdje pročitanog podatka da za mirnu starost današnji radnici moraju sami sebi sa strane uštedjeti milijun kuna, krajnje je vrijeme da se krene u poduzetničke vode !!!

Pa tako krenuh ja u raspitivanje o tome kako to izgleda kad imaš svoju firmu. Danas izgleda svaka šuša ima firmu pa bi valjalo biti u trendu (a i svaki put se kad me na pumpi nakon što natočim puni rezervoar, a to je uvijek, pitaju triba li R1 osjećam blesavo :-). Business case je tu – nema tu puno filozofije – Zvone Radikalni jedino može prodavati svoju pamet (srećom, ipak po značajnije boljoj satnici nego što je to marka za kilu ). Posla u branši ima koliko hoćeš. IPO zasad nije u planu, ali nikad ne znaš :-))).