pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nedavno smo bili svjedoci čestih napisa u medijima vezanih za smrt mlade Zadranke u Splitu od plućne embolije koja je povezana sa Yasmin kontracepcijskim tabletama koje se često propisuju ženama ne samo za kontracepciju već i u nizu drugih indikacija. S obzirom da je na neki način situacija "uzavrela", a novinari izvještavaju i o smrtnom slučaju u Australiji te o mogućem slučaju u Rijeci, osjetio sam potrebu razjasniti neke pojmove. Zbog kroničnog nedostatka vremena nisam u mogućnosti podrobnije obraditi ovu temu, pa molim da mi oprostite, a ujedno će možda ovaj dnevnik u kratkim crtama približiti ovu problematiku.

Svi se mi uglavnom zalažemo za to da se poštuju ljudska prava i ljudska sloboda. Za ta prava zalagali su se i mnogi ljudi poput antičkih mislioca ili američkih boraca za slobodu i neovisnost. Naravno oni nisu imali problema što su živjeli u robovlasničkom društvu i što su mnogi od njih u svojim kućama držali robove.
Prava su zaslužili oni koji su bili vrijedni tih prava, koji su bili u trendu tada, za koje se je smatralo da su vrijedni života u slobodi.

I danas se ljudi bore za ljudska prava pa o pravima možemo čitati i tu na pollitici. Govorilo se o pravima novinara i slobodnog izražavanja, pravima djece, pravima homoseksualaca, pravima žena...

Pogledajte samo kakvo su oduševljenje izazvali prosvjedi maturanata. Svi su ih podržali u borbi za njihova prava, svi su za njih imali vremena i ministri i novinari. Svi su ih podržali.
Rekli su, eto konačno nove snage, eto netko tko je digao svoj glas za razliku od drugih.

Ne, za ovu temu nisam proveo nikakvo ispitivanje, nisam intervjuirao ni političarke ni političare. Pišam na temelju opće poznatih činjenica, pisanja medija, izjava itd. Ali i na temelju osobnog iskustva.

Imam dojam da su žene u hrvatskoj politici i dalje više-manje „fikusi“, tj. da nemaju utjecaj, da ne donašaju niti ne sudjeluju u donašanju bitnih odluka, da ih se daleko brže i lakše miče s položaja nego muškarce. Ukratko žene u hrvatskoj politici ne znače (gotovo) ništa.

S druge strane muškarci u hrvatskoj politici, oni koji donašaju odluke ili sudjeluju u donašanju odluka, da prostite izgledaju mi kao škart. Ni kuhani, ni pečeni. Ni na zemlji ni u zraku. Ni toplo ni hladno. Jednom riječju nema nikakva opravdanja što su na funkcijama na kojima se upravo nalaze.

Slijedom odluke-presedana ustavnog suda u korist ravnopravnosti spolova produljenjem radnog vijeka žena sa 60 na 65 godina staža, bit će podnesene slijedeće ustavne tužbe:

1. ustavna tužba za izjednačenje broja radnih mjesta žena i muškaraca u saboru. Nakon što bude usvojena ta ustavna tužba, otkaz iz sabora dobit će 43 saborska zastupnika, a na njihova mjesta doći će 43 kolegice s izbornih listi;

2. ustavna tužba za izjednačenje broja sudaca ustavnog suda, pa će se broj ustavnih sudaca morati popeti na 14, ili spustiti na 12, tako da bude 7 ili 6 žena ustavnih sudaca, a broj muškaraca past će s 9 na 7 ili 6.

Ustajem protiv muškaraca i njihovog smisla za ravnopravnost!

Upravo smo imali prilike u dnevnom tisku pročitati sramotnu presudu sudaca ustavnog suda u korist još veće «ravnopravnosti» na muški način.
Piše Večernjak

Ustavni sud bivše države presudio je da žene koje žele raditi do 65. godine kao i muškarci na to imaju pravo i da im se to pravo mora omogućiti. Po istoj logici, ako nema diskriminacije, ako muškarac želi sa 60 godina starosti ići u mirovinu, to mu se treba i omogućiti objašnjava Velimir Milošević što ga je ponukalo da se obrati Ustavnom sudu. Kao muškarac, ovakvim se mirovinskim zakonom osjeća diskriminiran.