pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U ponedeljak navečer sam pogledala emisiju Otvoreno u kojoj su gostovali predsjednici Uprava hrvatskih (ili malo manje hrvatskih) kompanija. Tema je bila energetika i energetska strategija. Nešto oko porasta potrošnje, cijena plina i slično. Ali nije mi namjera otvarati neke preteške teme. Zapravo, povod za pisanje ovog bloga je obračun električne energije za zadnjih šest mjeseci koju sam dobila od HEP-a. Predpostavljam da je i većina građana tih prošlih dana dobila obračun struje. Moram priznati da sam se prvi put razveselila primitku nekog računa.

Za nekoliko dana zastupnici Hrvatskog sabora otići će odmoriti ruke od napornog izglasavanja zakona. Zakona koji su namjenjeni Europi a kod nas će se možda nekad primjenjivati.
Velika većina tih zastupnika neće se trebati odmarati od intelektualnog rada. Naime, u zatupničkom radu oni svoj um nisu koristili. Sve odluke prije izglasavanja dogovorile su stranačke vođe, za svaku odluku dogovori su i cijene. Tako su koalicijski partneri za svoje usluge uz ministarske fotelje, mjesta u nadzornim i upravnim odborima zaradili i neka poduzeća poput HEP-a, Jadranskog naftovoda, Podravke, Croatia osiguranja i dr.

Prije nego odu na odmor ruku, zastupnici će dobiti godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U tom izvješću iscrpnije nego dosad obrađeno je pitanje cijena, odnosno inflacije.

Od 1. srpnja dogoditi će se neminovno: struja će poskupjeti za najmanje 20%. Doduše, cijena struje trebala je ići gore još početkom godine, zahtjev HEP-a već je bio odobren odmah nakon izbora ali je Sanader stopirao tu odluku zbog rasta cijene benzina. Ispravno je ocjenio da istovremeno povećanje cijene struje i benzina s rastom cijene hrane mogu stvoriti opasno nezadovoljstvo građana. Na cijenu benzina ne može utjecati, ne samo zbog rasta cijena sirove nafte (iako u formuli za „korigiranje“ cijene benzina INA ne koristi cijenu sirove nafte već je ključna cijena benzina na burzi u Genovi) nego i zbog toga što MOL u INI ima ista upravljačka prava kao i Vlada. Sa strujom je drugačije. HEP je u stopostotnom vlasništvu države i tu Vlada može raditi što hoće.

Kao što ste mogli pročitati, promiješale su se karte u Varaždinskoj županiji i jučer je na skupštini donekle upitnog legaliteta predsjednik postao HSP-ovac čime je utrt put da se već na slijedećoj skupštini govori o Varaždinskom županu i budućoj ulozi Radimira Čačića. Mislim da je sasvim izvjesno kako će Čačić izvisiti kao Varaždinski župan i to nije dobro u predizbornoj godini. Ima tu više problema, naime prvi od njih je taj što je Čačić u proteklih nekoliko godina svoje vladavine pokrenuo impresivni broj JPPova (javno privatnih partnerstava) koji bi u funkciju morali doći ove i slijedeće godine. Objektivno, Varaždinska županija je jedno veliko gradilište kao uostalom i sve drugo čega se Čačić ulovi jer je njemu rješenje svakog problema gotovo uvijek skriveno u građevinskoj operativi i nekom povelikom objektu. Žao mi je što Čačić neće dočekati lokalne izbore u ulozi župana jer me zanima kako ima namjeru izglasati županijski budžet za 2009 kada će dobar dio tih JPPova početi dolaziti na naplatu.

Prije dva dana predsjednik Vlade RH, doktor Sanader javno je potvrdio kako je dao nalog da se iz kontejnera za otpadni papir izvuku projekti „Družba Adria“ i operacije „nuklearka“.
Hrvatska je u energetskoj krizi. Od ukupnih potreba nafte i plina iz vlastitih izvora imamo oko jedne četvrtine a iz uvoza podmirujemo oko jedne trećine struje.
Žašto ne proizvodimo dovoljno struje?
O tome sam pisao još 26. lipnja 2007. godine (http://pollitika.com/1054-megavata-hep-a)

Prema planu HEP-a, u razdoblju 2004. – 2008. trebalo je početi ili izvršiti pripreme za gradnju sljedećih elektrana:

1.TE – TO Zagreb snage 100 MW
2. EL – TO Zagreb snage 100 MW
3. TE Sisak snage 250 MW
4. TE Osijek snage 250 MW
5. HE Lešće snage 40 MW
6. HE Podsused snage 43 MW
7. MHE Krčić snage 7,86 MW
8. HE Drenje snage 39 MW
9. HE Kosinj snage iznad 25 MW
10. HE Novo Virje snage 137 MW
11. HE Ombla snage 63 MW

U tom programu između ostalog piše:

U Italiji poznatog Berlusconija krasi jedan slikoviti nadimak „Il cojone“ („kojun“ po dalmatinski ili „Il coione“ talijanski znači mudonja ali s negativnom konotacijom). Ali i mi za trku „kojuna“ imamo! Ne samo jednoga!!

Kriza je u svijetu, pa eto, kriza i kod nas – samo kao da bismo se trebali strpiti! Tako nam naša vlast direktno ili indirektno poručuje. Eh, kad bi samo to tako bilo – ali sve se bojim da nije. Pamćenje sličnih stvari iz prošlosti ne daju mira. Prijatelj iz Belgije mi nekidan piše da je i kod njih inflacija dosegla 2,5 %, i da su sve zabrinutiji. Tamo su cijene goriva: Super 98 €1.59, Super 95 €1.58, Diesel €1.45; tekući plin €0.60. Kod nas je neznatno niže, ali razlike u osobnim dohocima, mirovinama i ukupnom standardu su neusporedive. Uostalom, mi točimo nekvalitetno gorivo proizvedeno u našim rafinerijama koje tamo na crpke ne bi moglo ni doći, pa znači da smo s cijenama goriva na istome, ili višem nivou nego kod njih - a razlike u standardu nemjerljive.

Ima nekoliko stvari koje su se desile u proteklih desetak dana što me nije bilo a o kojima nisam imao prilike pisati. U tri (po meni najvažnije) sudjeluje ili je direktno povezana jedna te ista osoba, ministar gospodarstva Damir Polančec.

1. Prvo što se dogodilo je da je Darko Marinac napokon dobio nogu. Podravka je inače jedan čudni organizam koji je očito pomalo šizofren oko toga tko je njegov pravi vlasnik. Kao što sam to pisao već ranije, čim je Damir Polančec uletio u vladu počelo se govoriti o ESOP zakonima, što ja smatram samo legaliziranjem management buyouta kojeg Polančec sprema u svoje i moža još ponečije ime. Ako pogledate parametre poslovanja Podravke, praktički je čudo kako se bilanca Podravke već godinama održava na istoj razini bez ikakvih pomaka osim povećanja troškova koji rapidno izjedaju profit. Kao mali dioničar Podravke naravno da sam uzrujan takvom nesposobnošću managementa, no jednako tako se pitam koja je krajnja instanca te priče. Moje je mišljenje da se ekipa već godinama sprema za preuzimanje, rapidno čišćenje bilance i potom prodaja za 3x više vrijednosti nego što je to danas riječ. Pitanje je naravno da li je ekipa za to sposobna u što ozbiljno sumnjam. No bilo kako bilo, interes vlasnika nije nužno i interes države i iznimno je nezgodno kada se Polančec koji je i previše povezan s Podravkom u poziciji kanalizirati mišljenje dvije strane odjednom. Toliko o sukobu interesa.

Hrvatska je zemlja koja je zahvaćena korupcijom. Ta činjenica poznata je hrvatskoj kao i svjetskoj javnosti. Politika pritisnuta uvjetima koje treba ispuniti za pristup Europskoj uniji, glumata borbu protiv korupcije. Svako malo pojave se hrvatski “autoriteti” i odlučno objavljuju velike akcije i mizerne rezultate u borbi protiv korupcije. Tako smo već zaboravili na: maestre, hardvere, softvere, hamere, gruntovčane, vikinge i još hrpu drugih akcija glupih naziva. Nesposobno odvjetništvo, nespretna i po građane i svoje djelatnike, opasna policija samo evidentiraju kriminal. Oni po narudžbi pokrenu istragu nakon otkrivanja nekih od kriminalnih radnji, a krivac za kriminal, umjesto da završi u zatvoru, bahato javnosti na upit o kriminalu poručuje “pustimo pravnu državu da učini svoje”.

Ono što je trebalo biti pravna država i učini svoje: mlitavi, mulja, laže, prikriva i čeka da se zaboravi. Model je isproban i zahvaljujući njemu u hrvatskom cirkusu i dalje nastupaju zvijezde predvođene: premijerom, ministrima, gradonačelnicima, zastupnicima, stranačkim vođama i inim mutnim tipovima.

Čitam bizarne naslove, poput ovog na Net.hr: "HEP pred bankrotom" i pitam kako bi državno poduzeće od strateškog značaja moglo na bilo koji način bankrotirati. Znaju li ti novinari zapravo o čemu pišu?

Svi znamo da se po starom dobro uhodanom receptu iz bivšeg totalitarnog režima iz kojeg smo navodno izašli prije 17 godina, na ključna mjesta u gospodarstvu postavljaju podobni, a ne sposobni. Zbog toga smo, između ostalog, ove godine završili na još gorem (113.) mjestu po ekonomskim slobodama. Pretekla nas je čak i Albanija, Srbija, Makedonija, Kenija, itd. Kako prenose mediji, probleme petljanja države u svaku poru gospodarstva i neučinkovito pravosuđe, na koži će, naravno, jedino i najviše osjetiti građani.
Da je to doista tako, pokazuje i primjer iz HEP-a, kojeg ovdje djelomično prenosim iz Večernjeg lista:
«Sinjski odvjetnik Ante Šušnjara dobio je nakon više od 13 godina parničenja spor protiv HEP-a koji mu je, po nepravomoćnoj odluci Općinskog suda u Sinju, dužan platiti 56,5 milijuna dolara i gotovo devet milijuna kuna zbog nezakonita vađenja gline s njegova zemljišta za popravak brane "Peruče" koju je 1992. minirala bivša JNA.