pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Za početak, napao bih temu suhom definicijom što to jest politički poduzetnik

Wikipedija kaže kako pojam "politički poduzetnik" može značiti bilo što od slijedećeg:

• netko (uobičajeno aktivan u politici ili poduzetništvu) koji osnuje novi politički projekt, grupu ili stranku
• poslovni čovjek koji želi profitirati kroz poticaje, protekcionizam, ugovore s državom ili kroz druge za njega povoljne aranžmane s državom kroz politički utjecaj
• politički akter (ne nužno i političar) koji želi napredovati u svojoj političkoj karijeri i popularnosti promovirajući stvaranje politika koje zadovoljavaju publiku

Očito, pojam političkog poduzetnika u svijeti ima malo šire značenje nego što je to kod nas, baš kao što se i pojedina značenja tog termina ne povezuju s nekim našim političkim akterima koji očito zadovoljavaju definiciju.

Hrvatska je nakon godina socijalizma, komunizma, jednoumlja i ne slobodnog tržišta doživjela “preporod”. Dobili smo višestranački sistem, demokratsko uređenje slobodno tržište. Maštoviti, kakvi jesmo, sve navedeno prilagodili smo svojim potrebama. Tako smo demokratske izbore proširili i omogućili da pokojnici preko svojih zastupnika biraju. Isto tako uz malo novca u drugoj državi stvorili smo dijasporu i omogućili im da glasaju. Da bi se postao BiH dijaspora dovoljna je izjava, Hrvat sam i vjerujem u jednog boga, Ivu Sanadera..

Zastupnicima pokojnika i plaćenoj “dijaspori” taj njihov bog omogućiti će raj u Hrvatskoj. Ako se malo potrude nekažnjeno će maznuti nešto novca ili nekretnina, ili će se instalirati na kakav položaj te će sebi i zemljacima osiguravati zaposlenja, poslove, škole i fakultete .

Petak je bio gadan dan. Počeo je loše, završio još gore. Ovisi kako tko hijerahizira nevolje. Da u petak izlazi zadnji broj «Ferala», čulo se u četvrtak kod kolportera, vidjelo na netu. Da će Čačića smijeniti s mjesta varaždinskog župana, znalo se desetak dana ranije. Da će nam netko iz Europe, ovoga puta Sarkozy i Merkel, odmahnuti rukom, moglo se i očekivati. Da ćemo izgubiti od Turske u nogometu, toga smo se i bojali. Sve te stvari dogodile su se, u većoj ili manjoj mjeri, svima nama, i nitko od nas nije to mogao, sam po sebi, ni spriječiti, ni promijeniti, pa čak ni odgoditi.

U obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja, koji je pripremljen za sjednicu Skupštine Varaždinske županije u petak, piše da su župan Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna. A to je, pak, navodi se, gotovo 18 posto veće zaduženje od propisanih Smjernica za primjenu ugovora u JPP-u. Ugovorene cijene višestruko su više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti... (jutarnji)

Kao što ste mogli pročitati, promiješale su se karte u Varaždinskoj županiji i jučer je na skupštini donekle upitnog legaliteta predsjednik postao HSP-ovac čime je utrt put da se već na slijedećoj skupštini govori o Varaždinskom županu i budućoj ulozi Radimira Čačića. Mislim da je sasvim izvjesno kako će Čačić izvisiti kao Varaždinski župan i to nije dobro u predizbornoj godini. Ima tu više problema, naime prvi od njih je taj što je Čačić u proteklih nekoliko godina svoje vladavine pokrenuo impresivni broj JPPova (javno privatnih partnerstava) koji bi u funkciju morali doći ove i slijedeće godine. Objektivno, Varaždinska županija je jedno veliko gradilište kao uostalom i sve drugo čega se Čačić ulovi jer je njemu rješenje svakog problema gotovo uvijek skriveno u građevinskoj operativi i nekom povelikom objektu. Žao mi je što Čačić neće dočekati lokalne izbore u ulozi župana jer me zanima kako ima namjeru izglasati županijski budžet za 2009 kada će dobar dio tih JPPova početi dolaziti na naplatu.

Sjećate li se siječanjskih sastanaka u Vladi kao predstave pod radnim naslovom mi obuzdavamo inflaciju? Sastao se tako rumeni Podravac s predstavnicima prehrambene industrije (ono malo što je od nje ostalo). Nakon sastanka, u razgovoru s Predsjednikom uprave jednog od najvećih proizvođača hrane saznao sam o čemu je bilo riječi. Osim predloženih kontroliranih cijena za neke od proizvoda (koji zbrojeni mjesečno i ne predstavljaju neku značajniju sumu u košarici prosječne hrvatske obitelji, ali su zgodni jednom velikom trgovcu u njegovoj strategiji) Polančec je zamolio proizvođače, uz napomenu kako je svjestan da na to nema pravo, da ne dižu cijene proizvoda do 30.svibnja.

Nekoliko dana kasnije na sastanku s predstavnicima trgovačkih lanaca izrekao je sličnu rečenicu (otprilike): „Ja znam da vas ovo ne bih trebao tražiti ali ipak vas molim da ne dižete marže do 30.svibnja“. Hm, što će se to značajno dogoditi 30. svibnja? Koji je razlog da se svi problemi odgađaju na četiri mjeseca? Odgovori na ova pitanja su prozaični (ovo je pamet „a posteriori“). U priopćenju Vlade o sastanku s trgovcima stoji da će se nova povećanja cijena razmotriti početkom ljeta.

Pod svaku cijenu su vladajući odlučili spriječiti promjenu životnog standarda ili, ne daj Bože, nemire u predizborno ili neposredno postizborno vrijeme. Iskusili smo kroz povijest (oni malo stariji) slične poteze Vlade (odnosno SIV-a), samo što se tada ministar (odnosno Savezni Sekretar) nije morao ispričavati zbog zamrzavanja cijena, jer kako drugačije nazvati ovakvu obranu cijene energenata i kvazi-obranu cijena hrane nego zamrzavanjem cijena (hm, u tržišnom gospodarstvu)!

Nešto je trulo u državi Danskoj. Odnosno, nešto je trulo u HNS-u, rekli bismo u 21.stoljeću nekoliko tisuću kilometara južnije u Hrvatskoj. Takav rasplet događaja ne bi smislio ni Shakespeare, a vjerojatno ni neki od najvećih režiserskih umova današnjice. Nisam sigurna je li to što upravo gledamo (jer vjerovali vi ili ne, nije još završeno) tragedija, komedija, burleska ili horor. A sve što je trebalo biti je dobro osmišljena strategija repozicioniranja HNS-a u političkom centru, konsolidiranje i priprema za sljedeće lokalne (2009.), predsjedničke (2010.) i parlamentarne (2011.) izbore. Ali ne. To bi bilo prejednostavno. Zbog taštine, bahatosti, arogancije, dodvoravanja ali i nesposobnosti izbor Radimira Čačića za predsjednika HNS-a izgledao je kao vrlo loše odigran film u kojemu čak ni glavni glumac nije znao što bi u tom filmu trebao glumiti.

Vjerojatno ste pročitali kako je HNS suspendirao blogera i bivšeg saborskog zastupnika Nikolu Vuljanića. Za one koji ne poznaju, Vuljanić je profesorski tip čovjeka, i to ne samo misleći na zanimanje nego kao karakterna osobina, pa stoga i ta tvrdnja kako je napisao na blogu nešto ružno je u cijelosti nespojiva s njime. Osim što je blogirao na pollitici, Vuljanića sam i osobno sreo gdje sam samo potvrdio mišljenje, a u jeku jubito afere imao je i po meni najbolje izlaganje u saboru na tu temu.

Prvi april je prošao pa ne bi smjelo biti greške.

Danas, 8. travnja 2008. objavljujem da sam napustio članstvo u Hrvatskoj narodnoj stranci

Tako mi sto debeljuškastih praščića !!!

RUUUUUUUUUUSVAJ :-)))))

Što će reći Vesna Pusić i Radimir Čačić ? Mislim da ovaj put neću tribati pisati mail da to saznam ;-) Treći čovjek HNS-a, i, što je još važnije, čovjek u usponu bez mrlja i prtljage iz prošlosti je odlučio reći zbogom HNSu! Možemo samo nagađati zašto, jer kako sam kaže: „Razlozi moga odlaska poznati su samo malobrojnim članovima rukovodstva stranke. I kolegama zastupnicima u Saboru.“

Sve je počelo kod Stankovića s izjavom Radimira Čačića o favoriziranju kršćanske radne snage, unatoč tome što je upravo ta izjava izazvala negodovanje mnogih, pa i samog Aleksandra.

Nakon toga je uslijedila lagana uvertira da bi konačno prije cirka dva tjedna rekao za Večernjak ono što su već neki slutili i znali, da je moguća koalicija s HDZ-om odnosno vraćanje u centar. Tajming svega nakon parlamentarnih izbora nije mogao biti bolji. Sve je napravljeno na vrijeme, dosta vremena prije devetog sabora da se okorjeli ljevičari u stranci otrjezne i odu, pa i ovi što naginju lijevo da dobro razmisle i prošire vidike.