pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovaj dnevnik i registracija nastali su isključivo zbog zapažanja koja ma navode na zaključak da politika polako ali sigurno gubi svoj smisao i postaje stratište demokracije na kojem pojedinci vode svoje križarske ratove.

Već duže vremena pratim što se događa na ovom blogu i naravno nije mi promaklo da su Željko Peratović, alijas 45 lines i nekolicina Peratovićevih pristaša u potpunosti zapljuvali do nedavno sasvim solidan imiđ politike. Mraku je vlastita politika očigledno izmaklo kontroli i postala politikantstvo na uštrb demokracije, jer mrakova politika, prerasta u peratovic.blog.hr.

Mrak je uveo sistem po kojem se nepoželjni kritičar bez i jednog jedino slova protuargumenata, jednostavno marginalizira. Ovaj novi mrakov sistem glasovanja je upitna „demokracija“ na staklenim nogama, koja omogućuje da tri neistomišljenika, ili tri glupaka obezvrijede mišljenje pametnog čovjeka. Mislim da je politika okrenula pilu naopako i umjesto da bude strah i trepet zla ovog društva, postaje saveznik anonimusa i marginalaca.

Evo još jednog dnevnika posvećenog ljetnoj literaturi. A što da kažem, čitam, pa ležim na plaži, pa mozak uđe u centrifugu, i kad sve to misaono zakuha, nema druge nego sve to saviti na papir. Ovaj, ekran. Blog. Whatever.

Ovoga puta nije u pitanju knjiga, već časopis. Neposredno prije ljeta mi je u ruke pao Plan B i zaintrigirao me. Pa sam prije odlaska na more nabavio nekoliko posljednjih brojeva. Moram priznati da je na mene ostavio prilično pozitivan dojam. Uz zamjerku ponekom elitističkom tekstu, te ponekoj slabije odađenoj temi, Plan B je ukupno ponudio raznoliko i znimljivo štivo. Poebno su mi se svidjele kolumne Dražene Lejo i Tea Tarambarića. Čak i Bago piše konciznu kolumnu, koja za razliku od njegovih prenatrpanih i nedorečenih TV-emisija, ima glavu, rep i poruku. Pored toga uvijek se nađe jedan oveći zanimljivi članak koji detaljno obradi neku zanimljivu temu (seksualna povijest Hrvata, Barack Obama, putopisi...). Jedina ozbiljna zamjerka ide na račun nedovoljne razdvojenosti / razlikovnosti autentičnih tekstova i propagandnog sadržaja. Na primjer, od tekstova za promociju kluba Porat ili usluga T-coma mi se dizao želudac. Anyway, da čitav dnevnik ne ispadne kao reklama za Plan B, idemo do teme – bloganja.

Nedavno sam kontaktirao Damira Fintića da mi kaže u kojem je stadiju njegov slučaj. Puno smo nekad pričali o tom slučaju, čak je to bio i povod osnivanja HBOa.

Na kraju sam saznao dobru vijest. Stvari se ipak kreću, našli su se ljudi koji će Fintiću pomoć. Na moju veliku žalost, to nije ispala moja organizacija HBO, već Hrvatska antikriminalna organizacija, organizacija povezana sa Pokretom mladih, Hrvatskom strankom mladih i našim pajdom Mr. Jacksom.

Horvatinović iz HAKOa je naime kontaktirao Fintića i sredio da se Fintiću ne oduzima cijela plaća, već samo dio zakonom utvrđen. Pretpostavljam da je tih par tisuća kuna, ta možda i mala gesta pravnog stručnjaka, ogromna stvar za našeg kolegu blogera.

Fintiću je naime oduziman cjelokupni prihod, tako da je Fintić kroz ove mjesece živio na goloj egzistenciji. OK, par tisuća kuna neće ga turbo usrećiti, ali će mu sigurno podići kvalitetu života za koji red veličine.

U čemu je razlika između maloljetnog i punoljetnog aktivista, maloljetnog i punoljetnog poduzetnika, maloljetnog i punoljetnog političara? Punoljetni znaju kvalitetno planirati. Maloljetni tek uče.

I to ne znači da maloljetni imaju malo godina, kalendarski ili iskustveno. Moguće je da imaju puno godina, da su vrlo iskusni, ali još uvijek ne znaju kvalitetno planirati (odličan primjer među aktivistima: Zoran Oštrić).

Punoljetni su znači sposobni PREDVIĐATI situacije i ugraditi te pretpostavke u svoj plan. Punoljetni imaju veliki postotak realizacije. Jer jednostavno - ZNAJU.

Punoljetni znaju da moraju planirati realno i racionalno, oni su svjesni da ne mogu zagristi više nego što mogu zinuti. Oni su znači - SVJESNI SVOJIH MOGUĆNOSTI.

I najvažnije. Punoljetni mogu jamčiti za svoje projekte.
U poduzetništvu to i čine, jer je normalno da kad obećaš (uzimaš na dug, kredit) da ostaviš jamstva (mjenice, hipoteku, jamce, ženu, svinju...).
Političari i aktivisti to ne čine, jer začudo, nitko ih ni ne traži. Osim Galeta. On traži jamstva čak i tamo gdje ih je uopće glupo tražiti (alternativni zaštitari, alternativni liječnici i sl.).

Već u ovom kratkom vremenu, od Zvonine najave do danas, okupljanje blogera u udrugu pod imenom HBO je izazvalo podosta reakcija: pisalo se po novinama, vrtilo po radiju, a o blogovima, forumima i komentarima da ne pričamo. Danas ću i ja dati svoj osvrt na spomenutu inicijativu.

Poduži uvod

Inspiracija za današnji dnevnik je došla sa nekoliko razlčitih strana.

Prvo, tu je galetov tekst i njegova inicijativa za izgradnjom wiki baze podataka o političarima. Nakon prvog čitanja imao sam dojam da gale piše o univerzalnoj bazi podataka hrvatski političara, što bi po mom mišljenju bila problematična ideja. Naime, izvor podataka za takvu bazu mogu biti (gotovo isključivo) medijski natpisi, a oni su s jedne strane nepouzdani, često nepotpuni i netočni, a u krajnosti i podložni različitim spinovima i podmetanjima. Nadalje, wiki pristup izgradnje takve baze, automatski otvara prostor namjernom plasiranju krivih ili nepotpunih informacija o političarima koje je u određenom trentku potrebno diskreditirati. Štoviše, sklon sam mišljenju da je takvo ponašanje očekivano, ukoliko taj projekt zadobije širinu. Naknadne prepravke i ispravljanja netočnih ili zlonamjernih podataka, te „diskreditacija“ – u skladu sa JOTom – u pravilu anonimnih autora, biti će zakašnjele, kada će dezimformacije već obaviti svoj posao.

Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :))
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.
Sad dolazi pitanje, kako ćemo se mi to boriti za blogerska prava? Da vam otkrijem odmah, neću, jer nebi bilo poslije zanimljivo...

Umjesto prologa:

Nakon više od godinu dana komentiranja na pollitika.com, osjetila sam potrebu da vam se obratim (a za to sam dobila i dodatni poticaj od nekih članova:-). Nick nemesis, pod kojim objavljujem ovaj post, a koji sam odabrala da bude oznaka mog prvog identiteta na pollitika.com, jedan rječnik radikalnog feminizma definira kao "vrlinu Onih-koje-Vide da s očiju zatočene Pravde skidaju povez" (u slobodnom prijevodu: pravednica).

Napisano je dosta toga dobrog na ovu temu na pollitici. Da budem iskren, koristio sam ju kao primarni izvor informiranja o ovoj temi. Rasprava je bila konstruktivna i uspjela je na vidjelo istjerati ključne uzroke prosvjeda, ogoliti velike slabosti naše obrazovne politike i sasvim jasnim učiniti težak problem neodgovornosti u našem društvu. Kao ključna intervenirajuća varijabla uzeta je u brojnim tekstovima sposobnost mladih da brzo i efikasno komuniciraju putem suvremenih tehnologija i sposobnost da se do novih znanja i informacija dođe brzo. Ja bih stvar ovdje pokušao sumirati koristeći se određenim kategorijalnim aparatom. Kategorijalnim aparatom znanstvene paradigme poznate kao mrežni menedžment.

Največi dio tekstova na pollitici.com pisan je u kritičkom duhu, što po logici stvari naglašava potrebu i zahtjev za promjenom.

Zahtjev za promjenom nužan je dio svake autentične kritike.
Naravno, kritika kao zahtjev za promjenom može biti usmjerena više na općenitiju i apstraktniju razinu problema, ili pak više na konkretniju problematiku.

Te dvije razine su dakako povezane, gdje apstraktnija razina predstavlja teoriju, a konkretna razina njezinu primjenu i provjeru.

U skladu s time, kritika se može baviti više teorijskim pitanjima, ili pak više onom konkretnom, provedbenim razinom.

Na pollitici. com Gale predstavlja predvodnika onih koji naglašavaju važnost konkretnog i operativnog djelovanja i mijenjanja stvari, dok neki drugi, poput mene, smatraju da je potrebno energiju više usmjeriti na izradu teorija koje će objasniti što i kako konkretnim djelovanjem zapravo mijenjamo. No, niti operativno djelovanje funkcionira bez makar implicitne teorije, niti se teorija može razvijati bez odnosa sa konkretnom praksom.