pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ne tako davno, u predizbornoj utrci HDZ i Ivo Sanader busali su se u prsa kako su oni za tržišnu ekonomiju, a ne za državni intervencionizam. Zdušno su pljuvali po SDP-ovom programu 4×4 nazivajući ga povratkom u plansku ekonomiju proklamirajući svoj program 3×7 (godišnje najmanje 7% rast BDP-a, pad nezaposlenosti na 7% i 7 razvojnih projekata). Samo nekoliko mjeseci nakon završenih izbora, tržišna ekonomija nestala je iz HDZ-ovih programa na valu nezadržive inflacije na koju Vlada RH nema odgovora.

Hrvatska tone sve dublje. Cijene rastu, plaće i mirovine stagniraju. Posljedično, živi se sve teže a za ionako male plaće i mirovine svakim danom možemo kupiti sve manje hrane jer nam, osim što ista poskupljuje gotovo svaki dan, od primanja ostaje sve manje nakon što platimo sve skuplje gorivo, sve skuplju struju i ostale režije. Predstoji nam već ranije najavljeno poskupljenje plina. Za umjetno gnojivo od kojeg ovise cijene svih poljoprivrednih proizvoda se po uzoru na gorivo traži automatizirano povećanje cijena. Ovisno o metodologiji izračuna, trenutna inflacija je od 6 – 8%. Stručnjaci predviđaju da bi do kraja godine, u najboljem slučaju, mogla biti oko 9%. Prijeđe li 10%, teško je predvidjeti da li će se i gdje zaustaviti zahuktali kotač zamašnjak cijena.

Proces približavanja EU domaćoj javnosti polako otkriva njenu srž: enormne količine u Briselu propisanih standarda oprimjerene u najnovijem konkretnom iskustvu - propisu o veličini, obliku, težini i izgledu paprike. Ministarstvo poljoprivrede objavilo je naime dva nova pravilnika usklađena s pravnom stečevinom EU koja se, u doista velikoj mjeri, sastoji od elaboriranih standarda za proizvode na tržištu. Ta pravila osiguravaju jednaka pravila za sve u tržišnoj utakmici i prirodna su nužnost predanosti fer tržišnoj utakmici u EU. Zbog toga se u EU dosta precizno zna što se može prodavati pod imenom "paprika" ili "rajčica" pa će se ova dva proizvoda (od kojih je rajčica zapravo botanički gledano voće koje se klasificira kao povrće iz praktičnih razloga) od skora u Hrvatskoj smjeti prodavati samo ako zadovoljavaju određene kvalitete. U skoroj budućnosti, piše Jutarnji pod naslovom "Na policama paprika po EU kriterijima", očekuje se donošenje još 12 sličnih pravilnika. Europska Unija zapravo je ništa drugo nego nezamisliva količina ovakvih propisa.

Razvoj događaja u posljednjih nekoliko godina na jednom segmentu tržišta, a to je proizvodnja i prodaja jaja, može poslužiti kao upozorenje i nekim drugim proizvođačima jer je to nažalost predložak koji pokazuje odnos trgovaca prema njima, pogotovo ako su mali i imaju relativno malen udio na tržištu.

Naime, radi se o tome da je u posljednjih nekoliko dana prisutna nestašica jaja na tržištu. Geneza problema je slijedeća: jaja su jedan od "udarnih" artikala pored šećera, ulja, jogurta, mlijeka ,.... i svaki trgovac nastoji imati što bolju cijenu na svojim policama. Težeći tome "cijedili" su proizvođače (vlasnike peradarskih farmi) za što nižu ulaznu cijenu. Nažalost, želeći osigurati sebi tržište, oni su pristajali na tu igru tako da su došli u situaciju da su prodavali jaja ispod cijene "proizvodnje" i zapali su u teškoće. Nekoliko većih peradarskih farmi u Dalmaciji je zatvorilo svoja vrata i/ili prestalo isporučivat robu pa sada nema jaja na tržištu.

Jučer je održana konferencija u Zagrebačkoj Školi ekonomije i menađmenta. Htio bi samo ukazati na prezentaciju Borislava Škegre, "Kako je Privatizacija spasila Hrvatsku," a vi izvodite zaključke. To je izgleda za naše medije bio najzanimljivija prezentacija, a još nisu svi ni obavili "reportažu" sa konferencije liberalnih ekonomista. Jedino je jedan gospodarsko-poslovni medij objavio kraću vijest da je bivši ministar financija ustvrdio kako je "privatizacija omogućila gospodarski uzlet koji se manjim dijelom osjetio već u devedesetim godinama, a većinom posljednjim godinama." Rekao je da su za lošu sliku privatizacije djelomično krivi mediji ali i oporba tadašnjem HDZu. Što je više zanimljvo jest da je priznao kako je "bilo nezakonitih postupaka," ali "ni više ni manje nego u ostalim sferama poslvanja sa državom."

Svi smo mi u odredenoj mjeri subjektivni kad je rijec o nasem vlastitom znacaju i doprinosu na radnom mjestu. Isto tako svi dobro znamo da postoje odredeni parametri koji procjenjuju objektivnost istih stvari i uopce ih nije tesko primjeniti - manje ili vise slozene ovisno o slozenosti poslova koje radimo.
Neki od nas takoder pamte kako je izgledalo raditi prije devedesetih - kad se jednom uvalite u neku tvrtku, manje-vise ste osigurani do mirovine. I znala se hijerarhija i bilo je postivanja starijih LLLOLLL .
Onda se nakon rata dolaskom nekih novih okolnosti sve promijenilo. Do tad jedinstveno, podlozno migracijama ljudi, novca, dobara i ustaljenim zakonitostima, trziste rada je postalo rascjepkano i zatvoreno u pretince - sve drzave bivse SFRJ su ostale na neki nacin osakacene jer se radilo o komplementarnim ekonomijama, nekom vidu dogovorne ekonomije i sistemu spojenih posuda. Stabilizacija, zaduzivanje u inozemstvu i opori poceci trzisne ekonomije su bili stresni, ali jos uvijek daleko manje od onog sto je usljedilo kasnije. Kazu da je porace zlocestiji brat rata - i to je prava istina. Hrvatska i Bosna i Hercegovina su se jos morale suociti i s tim problemom.

Svatko ima neke ideje o tome kako bi Hrvatska trebala funkcionirati. Mediji i interesne skupine svakodnevno trube svoje, raspravlja se na poslu, u kafićima i tramvajima. Primjetio sam da jedna stvar uglavnom nedostaje:

- zagovaranje ekstremnog kapitalizma.

Hrvatska politika se polako čisti od muljatora i jednog dana će političari većinom biti pametni i visokoobrazovani ljudi. Imati ćemo tako situaciju u kojoj će sposobni ljudi ulagati puno vremena u poboljšavanje učinkovitosti državnog aparata. Tako je dijelom već sada (nisu baš svi političari kriminalci). No ono čega nedostaje su ekstremisti koji žele ukinuti taj državni aparat gdje god je moguće.