pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovaj tekst počeo sam pisati kao komentar uz cnn-ov dnevnik "Savršeni zločin", o gradnji Muzeja suvremene umjetnosti, koja je probila sve rokove uz vrtoglavi rast troškova.

U Zagrebu su negativnosti sustava dovedene do paroksizma. Koliko god AP s pravom (nažalost, uz "kuglaglumašku" umjetničku retoriku koja je politički konfuzna pa zahtijeva prijevod da bi se mogla koristiti u nastupima pred širom javnosti) govorio o kontinuitetu, riječ je o tome da je razvoj, kada je Bandić preuzeo sve uzde u svoje ruke, skršio sve interne barikade i doveo do ekstrema. Sada bi svaka promjena bila dobrodošla. U tom pravcu razmišljam kao glavni tajnik jedne male stranke, razrađujući našu strategiju nastupa.

Prva bi promjena bila da se Bandića makne s mjesta gradonačelnika. Za to je potrebna snažna kampanja ozbiljnih političkih snaga na lokalnim izborima slijedeće godine. A i uz najveće zalaganje i umijeće, pitanje je, da li će uspjeti. A ako ga se i makne - to će biti tek početak ozbiljnoga posla.

Neću se vraćati u 1993. godinu kada je zaslugom HDZ-a i Ministarstva pravosuđa i uprave odlučeno da je Đapić vlasnik HSP-a. Da bi shvatili ovu priču, tj. da bi u potpunosti shvatili zašto je propao HSP, moramo se vratiti u daleku 1995-u godinu . Naime te je godine Đapić organizirao podršku HDZ-u u zagrebačkoj skupštini prilikom „zagrebačke krize“. Tuđman mu vraća uslugu s famoznih 5,01% na parlamentranim izborima 1996-te i Đapić te Jukić ulaze u Sabor RH. HSP tih godina funkcionira na bazi kokošarenja i na sitnim ustupcima Đapićevog mentora Franje Tuđmana. 1999-te godine umire Franjo Tuđman i Đapić gubi mentora, malo se gubi, ali stranka dobiva na svojoj samostalnosti.

Slušam danas na 101 Rožića i ne sjećam se što je točno rekao, no rezultat njega je ovaj tekst koji počinjem jednim postizbornim komentarom o HSPu. I vrapci na grani znaju kako je HSP prošao na izborima (ili možda bi bolje bilo reći: "kako nije prošao na izborima") i valjda ironije radi jedini koji je prošao je u stvari Anto Đapić.

O Anti Đapiću, tom kvazi magistru puno se pričalo i niti u jednom suvislom razgovoru nitko nije uspio pronaći tu principijelnost i stroge stavove o kojima se uvijek govorilo. To je više bila fasada namijenjena onima koji HSPu daju njegovu osnovnu moć, a to su birači, no u času kada su se trebale dijeliti karte vlasti, Đapić je više bio poput arapskog trgovca kod kojega je cjenkanje sastavni dio rituala prodaje do točke kada ako i pristanete u samome startu na njegove zahtjeve, on se osjeća prevarenim jer vam nije morao napraviti niti jedan jedini ustupak. HSP je poznat i po tome da reciklira odbačene kadrove koji su na različite načine bili diskreditirani, počevši primjerice od famoznog Zeca i svega onoga što se pod okriljem politike događalo u Požeškoj kotlini ili pak recentnija akvizicija u vidu Mate Granića koji se eto uspio ugnjezditi kao savjetnik (navodno za vanjsku politiku u kojoj HSP nikada nije niti participirao).

Sadašnji partneri su Sanadera (uglavnom) napustili, oni nesuđeni ušli su s njim u otvoreni rat, a oni potencijalni sve više se okreću SDP-u kao sve izglednijem izbornom pobjedniku / Josip Friščić uporno se odbija izjasniti, iako u nekim razgovorima daje naslutiti da je bliži programu SDP-a, nego HDZ-a / Nitko od oporbe ne napada Sanaderov HDZ kao Hrvatska stranka prava. Premda su još ovoga proljeća dvije stranke dogovorile postizbornu koaliciju, ljubav Đapića i Sanadera naglo je pukla / Očajni šef HDZ-a kontaktirao je ovih dana čak i Vesnu Pusić, sondirajući teren za eventualnu koaliciju s HNS-om. Jasno, bio je odbijen jer je HNS prva stranka koja je još davno prije početka kampanje rekla da želi sa SDP-om formirati vladu lijevog centra / Milorad Pupovac javno optužio Jadranku Kosor za krađu stana i uvjetovao svoju podršku Vladi njezinim napuštanjem Banskih dvora, što se, naravno, nikad nije ostvarilo, odjednom je zaboravio na sve optužbe i kritike.
Gdje su nestali Sanaderovi koalicijski partneri?

Sabor je raspušten, političari napustili saborske stolice i krenuli u pohod za glasove birača / Đurđa se đira po gradu u autobusu, Milanović se pretvara u kokota, Sanader još čuva municiju / Svi se pokušavaju što bolje upakirati / Tadić i Rožić - kako ići dalje nakon HSP-a / Vijeće sigurnosti nam otvorilo kapiju, ali vijest je bila prepucavanje oko zasluga i ljubomora susjeda Slovenaca / ZERP - dugo ga nismo spominjali, pa da ne zaboravimo da postoji / Tko je zaslužio spomenik, a tko nije? Diskusije se vode oko Starčevića, Tesle, Smoje, a poginulih hrvatskih heroja se nitko nije sjetio/ Konji su in - slažu se Srbi i Zagorec, Čobanković ko kraljević Marko u Iloku / Sad se Radeljak može tješiti Sarkozijevom nevoljom, jer i njega je žena ostavila

Političari izašli na ratište – tek sad ne znamo tko je lud, a tko prav

Počelo je s istupanjem iz članstva Tončija Tadića i Miroslava Rožića a nastavilo s davanjem ostavki na sve stranačke dužnosti vukovarskih vijećnika Nikole Totha i Ivice Žulja. Potonji su zatražili i formalno brisanje s popisa članstva HSP-a.
Mediji koji su prenijeli vijest o njihovom istupanju iz stranke ocijenili su da se HSP urušava dok neki komentatori čak predviđaju nestanak stranke s hrvatske političke scene.

Prije sedam dana naglo i bez prethodne najave HSP su napustili Tonći Tadić i Miroslav Rožić, odmah su krenule priče o tome kako i zašto i što je najzabavnije (barem meni) je to što je rijetko tko uopće uzeo u obzir mogućnost da su ljudi napustili HSP zato što im je pun kufer i zato što su njihovi motivi moralno i etično ispravni. Toliko o tome koliko nam je država otišla u bananu da nismo u stanju uzeti na razmatranje čak niti takav scenarij.

Hipotetski ili stvarno?

Tonći Tadić i Miroslav Rožić ušli su u dogovorenu igru u kojoj je cilj rušenje HSP-a. Pitate se kako sada to, no ako malo razmislimo, lako dolazimo i do ove moguće varijante. Činjenica je naime da su obojica u svojim jedinicama imali zagarantirana prva mjesta, dakle po rejtingu same stranke i siguran prolaz u Sabor, a ujedno gledajući političku scenu u Hrvatskoj i najbolji HSP-ov izborni rezultat uopće do sada, no to po svemu sudeći njima nije uopće bio cilj, već očito nešto sasvim suprotno!!!!.
Analizirajući način na koji su izveli ovu predstavu potpuno je jasno da je njihova igra osmišljena i do u detalje organizirana već duže vrijeme, i samo se čekalo da nastupi pravi trenutak,.. I evo ga,… no svi se pitaju zašto, kako???

Dosada sam bio u dobokom uvjerenju da će već jednom pametne snage HSP-a (Tadić, Rožić, Tomašić) uspjeti maknuti Đapića s mjesta predsjednika stranke i da će konačno ta stranka uspjeti se odmaknuti od seljačkog i nazadnog imidža koji je propagirao dosadašnji predsjednik Antoan Džapić te postati prava sila u hrvatskom političkom životu - jedna stranka intelektualaca domoljuba. Ali ništa od toga.

Đapić je glavni razlog zašto HSP nikad neće napredovati u nekom pozitivnom smjeru. Razloga je mnogo. Jer se Đapić bespotrebno išao bratimiti s Branimirom Glavašem, govnom i lisicom par excellence. Jer ima dikciju i naglasak kao da je jutros sišao "sabrda" (što očito paše velikom dijelu HSP-ovog glasačkog tijela). Jer plače kada izgubi stolicu gradonačelnika. Jer ima političke inteligencije koliko i moja baba. Jer svaki put kad neko izbaci neku konzervativnu ideju u Saboru, on trči da se složi s njom jer, po njemu, HSP bez ikakvog pogovora mora biti desna, konzervativna stranka. Činjenica da to ne mora biti nimalo u suglasnosti sa stvarnošću nije važno. Hrvatski sustav vrijednosti se ipak promijenio od vremena Starčevića i Kvaternika.

Iako je na ovim stranicama već objavljen dnevnik koji donosi vijest, ipak objavljujem članak koji vijest razmatra iz drugog kuta.

Vijest koja je danas objavljena u medijima, sigurno će izazvati dosta komentara i reakcija. HSP-ov dvojac Tadić-Rožić napušta stranku u kojoj su proveli posljednjih dvanaest godina svog političkog života. Do sada je bilo uobičajeno da stranku napuštaju ljudi koji su u istoj marginalizirani nakon što su izgubili ranije pozicije. Prema iskazu imenovanih, ovdje se ne radi o tome.