pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vijest je kako su Karamarko i Šimunović imali svoje ukazivanje u Saboru RH sa svojim pojašnjenjima što će, kad će i kako učinuti ili su već napravili.
U oči mi je bljesnuo Šimunović sa izjavom kako nam ".....u borbi protiv organiziranog kriminala nije potrebna sablja, ali ni aspirin, već skalpel koji reže duboko i precizno...". Potom slijedi govorni traktat pun diplomatskih naziva, epiteta i atributa kao što su: ozbiljno, brzo, energično, bekompromisno, sustavno........ a završava neozbiljnom, sporom, neenergičnom, kompromisnom i nesustavnom činjenicom (koju je sam iznio)-najava kako će na snagu stupiti novi sudski i zatvorski poslovnik i, ono o čemu sam već pisao, osnivanje uskočkih ureda u ZG, RI, OS i ST tj. puko povećanje državne administracije koja se očito nije iskazala dosadašnjim planiranjem, organiziranjem i djelovanjem. Jer da je tako ne bi se našli u situaciji koju imamo, te nam ne bi trebao skalpel. Skalpel uklanja bolesno tkivo, a ovako smo u već oboljeli organizam ubacili još tkiva koje će se zaraziti i metastazirati sa već postojećim tumorom. Tako ispada!

Naslov dnevnika je moj skromni doprinos Državnom odvjetništvu u odabiru naziva za sljedeću spektakularno-maestralnu akciju u borbi protiv korupcije.

Operacija Indeks je izazvala mučninu barem kod akademski obrazovane populacije. Kod nekih jer su s gnušanjem dobili potvrdu onog o čemu su od studija pa do danas znali i šutjeli ili sve to prepričavali kao anegdote ili viceve sa studija, a kod drugih zato što su im se testisi „ikrizirali“ ili im se pojavio neki drugi odgovarajući simptom ljepšeg spola zbog same pomisli da možda i njihova diploma odnosno neki ispit ovako isplivaju na površinu…

Pojavilo se i poneko pitanje tipa: zašto samo ekonomski i prometni fakultet. Dobro, ekonomija u državi nam jest u komi, a ni promet nam nije Bog zna što, jesmo sagradili hrpu kilometara autocesta, ali ljudi i dalje ginu k'o muhe, prometni čepovi su svakodnevno na istim mjestima itd… No nisu baš svim studentima ta dva fakulteta poklonjene ocjene…

Zašto nisu dotaknuti fakulteti poput prava ili medicine? Da li me netko može uvjeriti da na ta dva fakulteta nema odnosno nije bilo ovakvih pojava? Ili smo se pobojali da će nam odvjetnik, javni bilježnik ili liječnik zatrebati prije ili poslije pa je bolje u njih se ne petljati (jer vrana vrani…). Ovako se samo poneki „oriđinal“ poput prof.dr. Marušića okuraži jurišati na vjetrenjače, iznositi razne pikanterije i sukobljavati se s akademskim establishmentom. Kolege na njega idu ad hominem, šalju ga na psihijatrijska vještačenja i pokušavaju proglasiti ludim - jer sigurno je „lud“ ako dira u osinje gnijezdo.

Polako se stišavaju reakcije na koordiniranu akciju USKOK-a, DORH-a i MUP-a, poznatiju pod kodnim imenom „Indeks“. Bile su različite, u rasponu od euforično odobravajućih do onih koje cijelu akciju stavljaju u kontekst skorog izvješća EK o napretku Hrvatske na planu reforme pravosuđa i borbe protiv mita i korupcije.
Akciju treba pozdraviti bez obzira na evidentne propuste od kojih je za sada najveći izravni prijenos privođenja koji se vjerojatno može pripisati neumjerenoj želji nekih da akcija poluči što veći promidžbeni učinak u domaćoj ali i međunarodnoj javnosti. Pozdraviti ju treba zbog toga što je svaka korupcija štetna za društvo i bez obzira radi li se o većem ili manjem mitu. Sukladno tome, svaki pa i najmanji pomak na tom polju je hvale vrijedan.

Najveći teatrolog u Hrvata koji se inače bavi “crnom magijom”, a trenutno se nalazi na poziciji Premijera, i dalje mirno i uspješno živi u kući bez prizemlja (fenomen koji se u vlaškim narodnim pričama naziva “čardak ni na nebu ni na zemlji”!) . Ovih dramatičnih, a za hrvatsku intelektualnu elitu traumatičnih vremena, on je bezbrižno provodeći njujorške dane iz tuđine “morlački" hladnokrvno svekolikom hrvatskom puku uputio bezobzirnu i bezobraznu poruku:

Svatko ima pravo na svoju skepsu, ali mi znamo što nam je činiti. Državno vodstvo, a to znači svaka institucija unutar svojih ustavnih ovlasti mora učiniti sve da se suzbije korupcija".

Naš je “Majstor” prošle nedjelje u New Yorku sudjelovao na Globalnom summitu kreativnog vodstva - preciznije rečeno, na forumu državnika, diplomata, poslovnih ljudi i znanstvenika posvećenog aktualnim globalnim izazovima (Bože, Bože, kojih li se sve načina ne dosjete kad je u pitanju trošenje novaca hrvatskih poreznih obveznika).

U današnjem tekstu J. Pavičić je napisao da je "sveučilište čiji indeks dično posjedujem i s kojim sam se vratio u rodni grad predratne ‘90. kao friški diplomac - jučer je zadobilo udarac od kojeg se neće lako oporaviti."

Dakle, sveučilište je zadobilo udarac SADA, kad je afera izbila na vidjelo.
Sveučilište NIJE zadobivalo udarce od kojih se neće lako oporaviti kad se je počelo s plaćanjem upisa i ispita, niti kada je to postalo uobačajena praksa, niti kada se pričalo (a priča se već godinama) među ljudima da se kupuju ispiti.

Sveučilište je zadobilo udarac, kad je konačno provedena istraga i kad su počela uhićenja, sveučilište je zadobilo udarac kad je konačno javno obznanjeno ono što svi znaju.

Znači, nije problem ako si kriminalac, već ako se javno obznani da si kriminalac. Iako svi znaju probleme dok god se pravimo kao da ne postoje, dok god se s njima ne izlazi u javnost sve je OK.

Kaže Jurica:"Jer, tko će nakon ovoga vjerovati i jednoj diplomi, i jednoj akademskoj tituli?"

Frka i policija ne Ekonomiji od rane zore! Jutros mi cimer javlja da su mu odgodili predavanje jer im je u hodnike nahrupilo najmanje dvadesetak policajaca, USKOK-ovaca i druge ekipa koja doslove češlja sve prostorije i odvodi profesore. Jutarnji piše da se radi o 20ak profesora osumnjičenih za prodavanje ispita.

Nije nova priča o kupovini ispita na faksu niti išta što me iznenađuje, no kao nekoga tko nema para za ispite i tko smatra da je kupovina ispita jedan veliki autogol i medvjeđa usluga, jako mi je drago što se ovakve stvari događaju i što će netko, valjda, odgovarati.. Osobno znam za nekoliko primjera na Prometnim znanostima, no nitko od studenata se nikad nije usudio govoriti o tome u medijima jer su svjesni da im to ne ide u prilog. Ne toliko što bi anonimno dali par imena i komentara, nego što onda više ne bi mogli kupovati ispite.

Što mislite, postoji li ovakav sustav zbog profesora koji ovako zarađuju kintu sa strane ili zbog lijenih studenata?

Ovo što se događa u Zagrebu, a vjerojatno je tako i u ostatku Hrvatske, može se nazvati užasom i totalnim kaosom. Nakon četiri mjeseca “prepucavanja” oko Zagrebačkog holdinga i utvrđenoga kriminala u Zagrebačkim cestama, 12.8.2008. godine Slobodan Ljubičić dao je ostavku na mjesto Predsjednika uprave Holdinga. Ostavku je uručio gradonačelniku Milanu Bandiću.

Prema pisanju Jutarnjeg lista Bandić je prihvatio ostavku?

Za nekoliko dana zastupnici Hrvatskog sabora otići će odmoriti ruke od napornog izglasavanja zakona. Zakona koji su namjenjeni Europi a kod nas će se možda nekad primjenjivati.
Velika većina tih zastupnika neće se trebati odmarati od intelektualnog rada. Naime, u zatupničkom radu oni svoj um nisu koristili. Sve odluke prije izglasavanja dogovorile su stranačke vođe, za svaku odluku dogovori su i cijene. Tako su koalicijski partneri za svoje usluge uz ministarske fotelje, mjesta u nadzornim i upravnim odborima zaradili i neka poduzeća poput HEP-a, Jadranskog naftovoda, Podravke, Croatia osiguranja i dr.

Prije nego odu na odmor ruku, zastupnici će dobiti godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U tom izvješću iscrpnije nego dosad obrađeno je pitanje cijena, odnosno inflacije.

Ova tvrdnja iz naslova ipak ostavlja dilemu. Naime, prema alatu kojim je zločin počinjen sumnja se da to Bandić ipak nije naručio. Za pretpostaviti je da bi on kao dokazani štovatelj zavičaja i običaja, naredio kamenu obradu a ne obradu drvetom. Isto tako Bandić i Ljubičić tvrde da je udarac Rađenovića u glavu ujedno udarac u Bandićevu i Ljubičićevu glavu. Vjerojatno mediji nisu smatrali bitnim objaviti taj udarac u glave Bandića i Ljubičića smatrajući to udarcem u prazno.

No što je tu je. Rađenoviću je na “prijateljski” način dano do znanja da sve “tajne” istrage koje provode policija i DORH odnosno USKOK nisu tajne za one protiv kojih se provode. Tajne su za javnost i oštećene strane.

Bilo bi normalno da se po izbijanju afere i pokretanju istrage javnost upozna o kaznenim djelima, njihovom obimu i eventualnim krivcima. Isto tako bilo bi normalno da se zaštite osobe koje pomažu istrazi i da ta zaštita obuhvati i njihovu fizičku zaštitu.