pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

HEP je nakon najava poskupljenja od 54% ipak vladi uputio zahtjev za poskupljenje od 27% i Vladi je to prihvatljivo. Osnova cijenkanja: kreni od dvostruko veće cijene da bi spustio na realnu. Prolazi na svakom boljem buvljaku ili arapskom bazaru. Ono što jest čudno jest Linićevo i Jurčićevo iščuđavanje na presici danas...

... posebice izjavu "da bez povećanja plaća hrvatski građani to neće izdržati". Hm, a da probamo ovako: porast plaća povlači veće troškove (i po jedinici proizvoda) za firme koje ih plaćaju, koje žele zadržati razinu zarade što povlači poskupljenje proizvoda i usluga tih firmi koje građani kupuje, što povlači za sobom nove zahtjeve za povećanje plaća... da li to samo ja vidim začarani krug? No, dok gotovo u istoj rečenici SDP glumata socijalnu stranku, Linić se iščuđava kako je HDZ dopustio da cijene električne energije četiri godine ne prate zakonitosti tržišta... je li taj lik čuo za državni intervencionizam i kupovanje socijalnog mira, ili je to moja izmišljotina?! :-))

U vrijeme koalicijske vlade na čelu sa pokojnim Ivicom Račanom, Hrvatske željeznice su uključile u promet nekoliko nagibnih vlakova. Ti vlakovi trebali su skratiti vrijeme putovanja, povećati udobnost i sigurnost putovanja te smanjiti troškove prijevoza. Prvenstveno, nagibni vlakovi trebali su vratiti putnike na željeznicu te započeti proces oporavka željezničkog prometa. Smjenom vlasti zaboravilo se na moderne vlakove i sada vjerojatno i ovi nagibni voze, poput svega u lijepoj našoj, unatrag.

Sve je počelo kod Stankovića s izjavom Radimira Čačića o favoriziranju kršćanske radne snage, unatoč tome što je upravo ta izjava izazvala negodovanje mnogih, pa i samog Aleksandra.

Nakon toga je uslijedila lagana uvertira da bi konačno prije cirka dva tjedna rekao za Večernjak ono što su već neki slutili i znali, da je moguća koalicija s HDZ-om odnosno vraćanje u centar. Tajming svega nakon parlamentarnih izbora nije mogao biti bolji. Sve je napravljeno na vrijeme, dosta vremena prije devetog sabora da se okorjeli ljevičari u stranci otrjezne i odu, pa i ovi što naginju lijevo da dobro razmisle i prošire vidike.

Krenem ja pisati o sastavljanju koalicije i cijeni koaliranja, kako možemo gledati na situaciju koristeći se teorijom igara i što predstavlja kredibilne a što nekredibilne prijetnje i stavove u toj igri. (Nema HSS toliko moći uvjetovati kao što se ističe po medijima. Jurčić je oduvijek bio nekredibilan.) Zatim, koja je cijena buduće koalicije, sa HDZom i SDPom? Skuplja je vjerojatno ova sa SDPom, pošto socijalisti zajedno sa HSSom, SDSSom vide riješenje u bacanju novca na probleme i stvaranja rentijerskih klasa tamo gdje ih nema, tako da u buduće ima još više interesnih skupina. Uvijek laki na novcu, tuđem naravno, HSSov program je ne samo suglasan sa SDPovim, već vrlo-kompatibilan. No dobro, isto vrijedi i za HDZ koji je politički demokršćanska stranka, a ekonomski su kršćanski-socijalisti. Kao takvi vide veliku državnu potrošnju i programe kao riješenje za društvene probleme na bazi katoličkih etičkih načela.

Skoro mi je promakla ova informacija koja je lansirana prošle subote i koliko vidim zasada nije demantirana:

Bez obzira na to tko će sastavljati buduću Vladu, Martina Dalić, koja slovi kao glavna ekonomska stručnjakinja HDZ-a, napustit će uskoro državnu službu i vraća se u privatni sektor, piše Jutarnji list pozivajući se na izvore bliske HDZ-u. Dalić je autorica HDZ-ova gospodarskog programa i trenutačno je državna tajnica u Vladinom Uredu za strateški razvoj i fondove EU-a.

Nije poznato što će biti novi posao Martine Dalić, no gotovo je sigurno da predsjednik HDZ-a Ivo Sanader neće pri eventualnom sastavljanju vlade računati na njezinu pomoć. (izbori.hrt.hr)

Moram priznati da je i mene na pisanje ovog teksta potaknuo Hrvojev članak o Zoranu Milanoviću. I moram biti iskren i odmah u početku priznati da ja sa Hrvojem ne dijelim toliku količinu nezadovoljstva i razočaranja, ali iz razloga što i nisam imao tako visoka očekivanja. I ja spadam među one koji su na 10. konvenciji dali svoj glas Zoranu Milanoviću u oba kruga. Ali moji su razlozi različiti od Hrvojevih. Ja sam podržao Zorana isključivo zato jer sam smatrao da sa njim na mjestu predsjednika SDP-a imamo najbolje šanse da pobjedimo na izborima. Ljudi sa kojima sam u to vrijeme pred konvenciju razgovarao sjetiti će se mojih stavova gdje sam tvrdio da je glas za Zorana glas za čovjeka o kome ne znamo ništa, za kojega ne možemo procijeniti kakvu će politiku voditi kada jednom bude izabran na funkciju predsjednika i da li će ostvariti obećanja koja je javno iznio u sučeljavanjima sa drugim kandidatima za istu funkciju, ali da će nam njegov izbor donijeti najviše glasova iz jednostavnog razloga što je mlad, neokaljan, vješt i hrabar u javnim nastupima.

Ovaj post je nastao kao odgovor na dnevnik Hrvoja Štefana -> Zoran - SDPspin – Milanović. Zbog količine teksta odlučio sam da je bolje da to bude novi dnevnik.

Ja bi se htio malo osvrnut na dio nakon isticanja Ljube Jurčića. Kaže se, kako si sijao tako ćeš žeti i to su upravo dogodilo plus splet okolnosti. Vjerojatno je rastao rejting nakon isticanja kandidature Ljube Jurčevića jer ljudima je bilo dosta, kako su pričali, potrošenog Račana pa je Ljubo bio logičan izbor. Ali onda se dogodilo ono ne očekivano, smrt Račana. To je naglo sve promijenilo.

Ubrzo je i bio izbor za novog predsjednika stranke i već onda je bilo evidentno da Ljubo baš i ne pliva dobro u političkim pitanjima, tj. nastupu pred kamerama i komunikacijom sa građanima. Sami izbori su pokazali na kojoj razini je demokracija u SDP-a, po meni je to bila onda najdemokratičnija stranka, a to i danas mislim.

Moram priznati da me obuzmu snažni negativni osjećaji kad razmišjam o temi o kojoj ću pisati. Ta činjenica zasigurno utječe na objektivnost mog rasuđivanja, no i osjećaji su bitan dio istine. Ipak , pokušat ću ocrtati ispreplitanje tog subjektivnog, i nadam se onog više objektivnog aspekta, u mojem rasuđivanju o temi. Svjestan sam da je takav pokušaj nužno paušalan.

Zoran Milanović, ili put od nade do razočarenja.
Prije svega obuzme me ljutnja na samoga sebe, kada ga danas netko spomene. Ljut sam kada se sjetim prostora vjerovanja i nade kojeg je u meni otvorio, prostora za kojeg su bili posloženi dobri, uvjerljivi razlozi, a kojeg sada više gotovo da niti nema.

Slučajno naiđoh na interviju Z. Milanovića Večernjem listu 13.7.2007.g. Prosto je nevjerovatno koliko je taj momak evoluirao u svojim mišljenjima u nepunih 4,5 mjeseca. Brzina kojom se može mjeriti samo brzina zaborava kod birača koji su zaboravili obečanja od prije manje od pola godine, kad je SDP po svim anketam imao prednost nad HDZom, znatno veću nego što je HDZ dobio na izborima. Predlažem članak:
"13.07.2007 23:00
PREDSJEDNIK SDP-a
Zoran Milanović: Dat ću mandat na raspolaganje ako SDP ne bude najjači nakon izbora
Autor Jasmina Popović
Foto: Mišo Lišanin

Novi predsjednik SDP-a Zoran Milanović u kratko je vrijeme stranci predložio niz odluka i sve su prihvaćene bez javnog protivljenja. O tome, ali i o viđenju buduće suradnje s Ljubom Jurčićem, razgovarali smo s njim u kabinetu predsjednika stranke na Iblerovu trgu. U njemu još uvijek nema Milanovićevih “tragova” – ništa nije dirao nakon Račana.

* Neslužbene najave dobile su i službenu potvrdu. Na Glavnom odboru vaše stranke odlučeno je da Ljubo Jurčić bude premijerski kandidat i mandatar buduće vlade. Kako vidite suživot premijera i predsjednika stranke?

Da bi poniženje Picule, Vidovića i drugih njegovih dotadašnjih favorita bilo potpuno, Račanov novi odabranik bio je netko tko se u stranačkom životu pojavio kao tipičan oportunist, pristupivši SDP-u u vrijeme neposredno prije ili nakon smrti staroga diktatora Tuđmana kad je bilo očito tko će preuzeti vlast / Račan je najbolje ljude, kojima se koristio u političkom životu, uvijek držao kao nestranačke osobe, ne želeći riskirati da ovi vrsni ljudi steknu i unutarstranačko zaleđe i tako postanu posve neovisni o njemu / Iako je prije izbora znao da najavljena podjela uloga nije održiva, Milanović nije bio spreman "preuzeti odgovornost", a njegovi mu stranački kolege, očito, nisu ni bili spremni povjeriti odgovornost za upravljanje izvršnom vlašću / Birače nezadovoljne prethodnom administracijom on nije uspio uvjeriti da vrijedi izaći na izbore, a pogotovo kako bi bilo uputno u njemu i njegovu "timu" povjerovati da oni mogu biti alternativa Sanaderu i njegovu HDZ-u / Milanovićev će cinizam i vlastohleplje diskreditirati SDP kao demokratsku političku opciju. A to je uistinu velika šteta!
Račanov odabranik iz "nove klase omunističkih aparatčika"