pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Počeo sam komentar na komentar leddevet (a na moj tekst o anomalijama u turističkim pretvorbama ”Déjà vue: LRH ili već mnogo puta odgledana supunica!?” , ali je teško objasniti što se zaista događa u malo riječi. Naime leddevet je signalizirao jednu pojavu koja je ove godine bojim se postala masovna – a to je kako jedno uspješno turitičko poduzeće (lošinjska Jadranka) se u jednoj godini od stabilne poslovne uspješnice pretvara u poslovnog gubitnika (nadajmo se privremenog). Zato se po običaju moj komentar pretvorio opet u samostalan post (ali s dobrim namjerama da podrobnije objansim što nam se možda događa, a to što nam se događa da nije nimalo naivno).

Ima jedan zgodan novi site kojeg redovno pratim.
http://www.not.hr/
Ima vrlo zgodnih stvari. Tako je danas osvanula krasna notica iz Amerike. Prvi komentar koji mi se nametnuo bio je "ludi ameri i sjećanja na prohibiciju".

S obzirom na globalno zatopljenje te podivljale cijene goriva, jedna kompanija iz Kalifornije je sigurna da će ljudi s oduševljenjem prihvatiti mogućnost proizvodnje goriva iz šećera, i to za manje od 1$ za galon (preračunato - manje od 1,3 kn za litru).
Naime, kompanija E-Fuel predstavila je svoj EFuel 100 MicroFueler, napravu malo veću od sušilice za rublje koja, pritiskom gumba, iz mješavine šećera, kvasca i vode prizvodi 100 postotni etanol.
"Aparat otvorite, poput obične perilice za rublje, uspete šećer, zatvorite i pritisnete gumb", kaže osnivač kompanije Tom Quinn, "Nakon par dana, imate etanol."
No, je li stvar zaista tako jednostavna?

Tako je, danas sam se osjećao dobro, mogao bi reći jako dobro. Bio sam sudionik prosvjeda i zbog toga sam izuzetno ponosan. Nakon dugo vremena, možda tamo od početka devedesetih na kratko sam pao u kroacija trans. Početkom devedesetih razlog je bio nastanak jedne države. Hrvatske. Ta država odmah nakon nastanka je nestala. Umjesto države za koju su građani dali svoj glas, mnogi zdravlje i živote, nastala je plemenska zajednicu na ćelu sa moćnim plemenskim vođama. Danas mi se na trgu Bana Jelačića učinilo da je građanima dosta plemenske zajednice, da žele demokratsku državu i da ne žele poglavice koji lažu i varaju. Posebno mjesto među nesposobnim, lažljivim dugo prstićima dobili su: poglavica Ivo, vrač Andrija i zelenaš Šuki.

Po treći put (ili četvrti put) od izbora, INA je povećala cijene goriva. "Euro super 95" je sada 8,30 kuna po litri (do sada 8,25 kuna), "super 95" 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna), a "super plus 98" 8,38 kuna (do sada 8,33 kune). Za 0,6 posto porasle su i cijene "euro dizela" koji sada stoji 8,15 kuna po litri (do sada 8,10 kuna), te dizela koji sada iznosi 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna).

Ovog puta, cijene su povećane bez obrazloženja, ili mediji nisu isto prenijeli. Prvo postizborno poskupljenje obrazložilo se činjenicom da je došlo do povećanja cijene nafte na svjetskom tržištu, a Vlada nije reagirala jer je tada bila -tehnička-, kako nam je objasnio ministar financija. Vlada već tjednima nije tehnička, a ne reagira na rast cijena benzina. Lagali su? Pa naravno.

Što je s tim kretanjem cijene sirove nafte na svjetskom tržištu?

"Nitko ne može misliti da može ostvarivati profit, a da ga se ne tiče situacija u društvu u kojemu ostvaruje taj profit. Banke ostvaruju dobar profit, i neka ostvaruju, jer ova Vlada ne propagira nikakav socijalizam. Ali u težim vremenima dio tog profita moraju vratiti kako bi građanima olakšali život"

(Mao Ce Sanader: Velika Knjiga Mudrosti)

Rješenje krize u kojoj je Hrvatska je uskoro na pomolu. Nakon što se uopće otkrilo da smo u "težim vremenima" nakon što smo u predizbornoj kampanji slušali da nam je fantastično, pa nakon što se uspostavilo da za krizu nisu odgovorni ni Bandić, ni Rohatinski, ni inflacija u Europi, ni Eskimi, nakon što je osnovano povjerenstvo za praćenje cijena koje je uspjelo zbrojiti dva broja i nakon toga netragom nestalo, nakon mjesec dana od kada se objelodanilo da je inflacija uspješno pojela rast plaća, rast mirovina i cjelokupni standard građana, pristupilo se "rješavanju" problema, bez da se uopće ustanovilo u čemu je problem.

Napisao sam nedavno post “Nije gotovo kad je gotovo …” znajući (iz jadne prakse) da se Kim neće završiti kao ni jedan drugi skandal u Hrvatskoj. Turit će se pod tepih, otvoriti novi i tako do besvjesti. Doduše, karlovačko Županijsko odvjetništvo pokrenulo je istražni postupak da ustanovi o čemu se je tu radilo (a mogli su samo pročitati novine, sve je pisalo negdje). Karlovačko županijsko državno odvjetništvo poznato je po svojoj poslovičnoj ažurnosti, pa je npr. kaznenu prijavu protiv Branka Vukelića za marifetluke u gradnji trgovačkog centra Kaufland u Karlovcu za njegovog gradonačelnikovanja držalo u ladici dvije godine. Iz ladice ju je izvadilo na dan njegovog izbora za ministra i s gnušanjem ju odbacilo kao neosnovanu. No, to kazneno djelo još nije zastarilo, pa bi se prijava možda mogla bolje obrazložiti i ponoviti.

Uvod u neke nepoznate priče. Plodna zemlja na povoljnoj klimi tako buja da je teško puno toga uočiti i prepoznati. Programi i sustavi to teško mogu kontrolirati jer radari nisu podešeni za nabujalu materiju, to teško kontroliraju i moćne službe, jer su smjerovi vjerojatno promjenljivi i jer se razne pojave tako zaigraju da je nejasno tko tu pije a tko plaća. Spremnost za red i uspjeh stvari nezadrživo raste, sumnjive i neuspješne prakse su na udaru. Novi djelovi pojave se primaju na staru materiju, razne snage aktivirane, dorađuju "save as" materiju. Projekti sve i odmah nailaze u valovima, male servisne točke beru vrhnje. Iskusni kakvi jesmo znamo da su još uvijek nužna bajanja i prognoze. Neočekivani razvoj događaja već zahvaća neke točke. Obrat je vjerojatno već krenuo, očekivanog reda i uspjeha pretežno neće biti, dolaze sasvim drukčiji projekti, pa i naopaki i ponegdje ništa.

Kao što smo i najavili, predstavljamo spot za pjesmu "HDZ zna!" - necenzurirana verzija. Iz nekog nepoznatog razloga, spot u HDZ-u nisu prihvatili s oduševljenjem, a baš smo se potrudili…

U izradi sudjelovali (htjeli oni to ili ne):
www.dnevnik.hr

Kao što sam u opisu drugog čina najavio, odigrao se i treći čin naše male komedije/farse/melodrame/tragedije/igre s pjevanjem. Treći se čin odvijao u Hrvatskom parlamentu. Počeo je u 9,30, u četvrtak 28. 07.2007. godine, a završio negdje oko 23,00 sati istoga dana. Treći čin trajao je, sve u svemu 13 sati. Bez pauze. Nadam se da su zainteresirani mogli vidjeti treći čin na dalekovidnici, a kako sam ga ja vidio unutar sabornice pišem ovdje. To je moj dnevnik za taj dan (noćnik, također).
Na samom početku čina na sceni se uživo pojavio režiser, u pratnji pet-šest ključnih glumaca. Režiser je bio u kostimu i glumio je glumca. Najprije smo režiseru i glavnim glumcima (Vesna Pusić i još par nas) pokušali objasniti da nitko nikog u parlamentu ne proglašava lopovom, da to nije mjesto gdje se hvataju lopovi i da lopove hvataju Bajić i Benko. Pa smo im onda pokušali objasniti da smo zahtjev o izglasavanju nepovjerenja dali ne zato jer su oni nešto ukrali (jesu li ili nisu ima tko ustanoviti), već zato što nisu obavili svoj posao onako kako im je to zakonima i odlukama parlamenta naloženo. Voljom vlasti postavili su ljude koji su tijekom godine dana uzeli od agenaka USKOK-a mita za 800.000 Eura. Za pretpostaviti je da se ljudi nisu razgovarali i ispijali kavice samo sa agentima USKOK-a, već i sa nekim drugim zainteresiranim građanima koji su spremni platiti uslugu. Da čovjek bude skroman, pa da kaže da ih je bilo još najmanje za 800.000 Eura. Sve u svemu 1.600.000 Eura mita. Prema novinama, jedan od optuženih tražio je kroz mito 5% vrijednosti svakog posla. Dakle, 1.600.000 Eura je 5%. Sveukupna cifra krčmenih vrijednosti je, jednostavna računica kaže, 32 milijuna Eura. Toliko su iskčmili u jednoj godini. A prije toga su na tom mjestu bili još dvije godine. Od daljnje računice boli glava, a posebice kad se čovjek dosjeti da je prava privatizacija trajala desetak godina prije toga. Čuvari u liku četiri ministra (Polančec, Kalmeta, Šuker i Čobanković, jer se Vukelić povukao u jeku Brodosplita, dakle pred par mjeseci, pa se i njega može računati kao petog) ništa nisu znali. Nekako nam se činilo da bi ipak trebali znati što se događa u fondu kojim upravljaju, pa smo upravo zbog toga zatražili njihovu političku odgovornost, odnosno smjenjivanje. Kako je režiser stao u njihovu obranu, a i ostatak vlade, naravno, to smo zatražili da se vidi u parlamentu da li se toj vladi vjeruje. A ako joj većina i vjeruje da mi kažemo zašto joj je vjerujemo. U tu svrhu smo složili i karikaturu na kojoj četiri ministra povezanih očiju, začepljenih ušiju i zaflasteriranih usta ništa ne znaju, ništa ne vide, ništa ne govore, a iza leđa im njihovi puleni čapaju sve što mogu. Tako smo, ukratko obrazložili svoje rezone i stajališta.

Puknula korupcijska afera u Fondu za privatizaciju. Provedena akcija „Maestro“. Pohapsilo potpredsjednike.

Odmah nakon što se saznalo za uhićenja, novinarima se na iznenada sazvanoj konferenciji za novinare obratio premijer Sanader s tezom o velikom Vladinu uspjehu, a nedugo zatim javnosti su se obratile i oporbene stranke sa posve suprotnom tezom: traži se odgovornost Vlade.

Pitanje je dakle postavljeno i na njega bi trebalo smisleno odgovoriti: je li akcija „Maestro“ stvarno uspjeh Vlade, kako to tvrdi premijer ili je ona zapravo Vladina sramota, kako to kaže oporba?