pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Od završetka Domovinskog rata do danas, uz zločine koje su počinili pojedini pripadnici hrvatskih OS kao crna mrlja vuće se i sramota lažnih invalida i lažnih mirovina te time i svih lažiranih povlastica koje braniteljima garantira Zakon o o pravima hrvatskih braniteljima i njihovim obiteljima.

Zakon je doista predvidio mnogo povlastica koje su vrlo detaljno vezane uz stupanj invalidnosti pojedine osobe. No kako je počelo dodjeljivanje vojnih mirovina tako je počela i kružiti priča o zloupotrebama tih mirovina, o zloupotrebama braniteljskog staža, o zloupotrebama pri dodjeli stupnja invalidnosti.

Bilo je više pokušaja da se izvrši revizija svih vojnih mirovina pa tako onda i svih invalidskih ali je svaki puta sve to završilo u jednom velikom ništa. Oni kojima je nered na tom području bio u interesu, bili su vrlo dobro umreženi i znali su sve trikove kako bi se izigrale kontrole koje su obično inicirane iz kojeg ministarstva. No dok su došle na teren već je sve bilo zaustavljeno i lažirano.

Prije svega ovo je potpuno nov projekt, koji nije vezan ni za sustav mirovinskog osiguranja, ni za sustav socijalne skrbi. Njime se ni na koji način ne dira u postojeća prava korisnika mirovinskog osiguranja (pravo na mirovinu, visina mirovine…) kao ni u prava korisnika socijalne skrbi.

U prosincu 2006. u Republici Hrvatskoj bilo je 1.110.086 korisnika mirovine. Dakle ¼ građana RH su umirovljenici. Činjenica je da veliki broj umirovljenika prima jako niske mirovine čiji iznos varira između 1.000 i 1.600 kn. Jednako tako to je jedini izvor primanja tih ljudi. Centar za socijalni nauk Katoličke crkve procijenio je da je donji prag siromaštva – 1.500 kn po osobi. Dakle veliki broj umirovljenika, prema svojim primanjima, živi ispod granice siromaštva. Dodamo li tome da Nezavisni hrvatski sindikati procjenjuju iznos umirovljeničke košarice za dvije osobe na 3.357,00kn (siječanj 2007.) jasno je da ti ljudi svojim primanjima ne mogu zadovoljiti ni osnovne životne potrebe. S druge strane dio umirovljenika, čija je mirovina iznimno niska, ima u vlasništvu određenu imovinu, dobrim dijelom nepokretnu (nekretnine). Problem je u tome što im ta imovina ne donosi nikakvu dobit ili prihod jer nije funkciji. Štoviše ta imovina predstavlja mrtav kapital i nerijetko samo donosi dodatne troškove. Stariji ljudi koji imaju u vlasništvu poljoprivredno zemljište nisu ga više u stanju obrađivati, a mogućnost da ga prodaju ili daju u najam je minimalna. Štoviše država im još nameće i porez na neobrađeno poljoprivredno zemljište. Nema razlike ni sa, primjerice, stanovima u gradovima – visoke režije, komunalne naknade, doprinosi, obveza uređenja fasada i sl. Rastući troškovi, nemogućnost privođenja nekretnine funkciji a samim time i ostvarivanja dodatnih prihoda stavljaju umirovljenike u još nepovoljniji položaj.