pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

na početku, čestitam relativnom izbornom pobjedniku našem Ivi Sanaderu i njegovom HDZu. građani su odlučili da HDZ ponovno ima 66 mandata u Hrvatskom saboru. i da se uđe u drugo poluvrijeme izborne utakmice koje završava skupljanjem najmanje 77 zastupničkih potpisa koji omogućuju novoj Vladi da zasjedne u Banske dvore, preciznije u zgradu na Markovu trgu 2 u Zagrebu.

došao je i prošao veliki dan demokracije u Lijepoj Našoj. i kao što to obično biva, mala zemlja za veliki odmor, odnosno njeni građani uspjeli su me iznenaditi. negativno. odlučili su HDZ, nakon svega što je loše napravio tijekom 4 godine na vlasti i onog dobrog što nije napravio, nagraditi s nešto više od 34 % glasova. jer vjeruju/smatraju da su zajedničari napravili dobar posao. čini mi se prije za njih osobno, nego li za Hrvatsku u koju se svi zaklinju. držeći desnicu na srcu.

istovremeno SDP je dobio nešto više od 32 % glasova, što znači da je veliki dio građana htio da "komunjare", "narkomani" i "uvoditelji novih poreza" imaju pravo pokušati pokrenuti zemlju koja je zaustavljena. no, čini se da želja građana/birača za promjenama nije bila dovoljna. i činjenica su da je HDZ ponovio rezultat, prema broju zastupnika, s izbora 2003. godine, dok je, istovremeno, SDP narastao za gotovo 10 postotnih poena. i ostvario nikada bolji izborni rezultat.

Ukoliko još niste sigurni za koga glasati ili smatrate da ni jedna stranka ne zaslužuje vaš glas i ne želite izaći na izbore 25. Studenog, pogledajte ovaj filmić koji zorno prikazuje što se dešava kad ljudi ne izlaze na izbore.

Na prošlim izborima 2003. skoro 50% građana (tzv. tiha većina) nije izašlo na izbore. Da su kojim slučajem svi izašli na izbore, u Saboru ne bi postojao duopol HDZ-SDP niti bi HDZ tako bahato mogao vladati. Kao što i animacija pokazuje, neizlazak je jednako što i glas za najjače stranke.

Na što prvo pomislite kada čujete riječ - IZBORI? Na političke stranke? Na jumbo plakate s kojih vam se smješe političari? Na bezbroj radio jinglova u kojima vas tamo neke stranke pozivaju da glasate baš za njih? Na poštanske sandučiće prepune raznih letaka koje vam ostavljaju stranački aktivisti? Na obećanja kako će poslije izbora teći med i mlijeko? Da, sve je to dio predizborne kampanje u kojoj svi sudionici nastoje privući vašu pažnju. I nije samo u Hrvatskoj tako. U svim državama u kojima se članovi parlamenta ili predsjednici država biraju na direktnim izborima isto je.

No, jesu li to jedine teme, jedina pitanja o kojima ovise izbori, njihova regularnost i rezultati? Naravano da ne. Što je na primjer s vašim biračkim pravom? Tko, kada i kako ga stjeće? Što su to popisi birača? Može li vam greška državne administracije oduzeti biračko pravo? Što su to izborne jedinice? A liste kandidata? Tko su i čemu služe nositelji izbornih lista? Nezavisna lista, što je to? Kako se ispravno glasa? Što je nevažeći glasački listić? Kako se utvrđuju rezultati glasanja - izbora? Tko su izabrani zastupnici i kako se to utvrđuje? Izborne komisije i birački odbori - tko ih imenuje i što rade? Sva su to bitna pitanja za regularnost izbora, za ostvarivanje vašeg biračkog prava a sve to utjeće i na rezultate izbora. No, u toku kampanje o ovim pitanjima malo se govori i piše.

Zbog svih birača a posebno zbog onih koji biračko pravo po prvi puta stjeću ove 2007. godine na parlamentarnim izborima odlučili smo u nekoliko nastavaka na najjednostavniji način odgovoriti na sve dileme i uputama pomoći u snalaženju.

Isto tako spremni smo odgovarati i na sva vaša pitanja vezano uz to.

U nastavku čitajte prvu epizodu pod nazivom - KANDIDACIJSKE LISTE.

III. KANDIDACIJSKE LISTE

Političke stranke same utvrđuju svoje kandidate koji će se naći na izborima za Sabor. Popis kandidata u određenoj izbornoj jedinici naziva se kandidacijskom listom. Kandidacijske liste se predaju Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske (skraćeno: DIP) i moraju sadržavati točno 14 kandidata. Jednako tako liste mogu predati zajedno dvije ili više stranaka. Takva se lista naziva koalicijskom listom. Redoslijed kandidata na listi je bitan jer se u Sabor biraju kandidati po rednim brojevima, ovisno koliko je određena lista dobila zastupničkih mjesta. Stranke ne moraju predložiti liste u svim izbornim jedinicama (npr. regionalne stranke koje ne očekuju podršku birača van svoje regije).

Svaka lista ima svoj naziv i nositelja liste. Naziv liste u pravilu je puni naziv stranke odnosno koalicije koja je listu predložila. Nositelj liste je prepoznatljiva osoba, koju birači lako povezuju sa strankom čija je lista. Vrlo često to je predsjednik određene stranke ili političar koji je prepoznatljiv u određenoj izbornoj jedinici. Nositelj ne mora biti kandidat na listi. Konkretno to znači da jedna osoba može biti nositelj lista u svih deset izbornih jedinica, a kandidat samo na jednoj (ili čak niti jednoj) listi. Na taj način stranke postižu jednostavnu i brzu poveznicu između svoje liste i osobe koja je nositelj i olakšavaju biračima izbor. S druge strane kandidatom se može biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici.

SAVJET: Pročitajte imena svih kandidata na listi. Iako dobar dio birača najčešće odlučuje samo na temelju imena stranke (ili koalicije), odnosno nositelja, uvijek je korisno znati tko se sve nalazi na listi.

Državno izborno povjerenstvo provjerava da li predane liste udovoljavaju svim potrebnim uvjetima. Nakon isteka roka za predaju lista, DIP za svaku izbornu jedinicu objavljuje tzv. zbirnu listu. Na njoj se nalaze nazivi svih pravovaljanih listi, poredanih po abecednom redu, te ime i prezime nositelja liste. Na glasačkom listiću liste se navode onim redom kojim su navedene na ovoj, zbirnoj listi.

Kada dobijete glasački listić, primijetiti ćete kako na listiću piše samo naziv liste (odnosno naziv stranke ili koalicije), sjraćeni naziv i ime nositelja liste. Primjerice: Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati, HNS, nositelj liste. Radimir Čačić. Kada na listiću zaokružite redni broj određene liste, dajete svoj glas za tu listu, odnosno za sve ljude koji se na listi nalaze. O broju osvojenih glasova ovisiti će koji sve ljudi sa liste ulaze u saborske klupe.

Birači u inozemstvu glasaju u posebnoj izbornoj jedinici, za tzv. stranačke ili koalicijske liste za dijasporu. Broj kandidacijskih lista u jedinici za dijasporu, u pravilu je znatno manji od broja lista u izbornim jedinicama u Republici Hrvatskoj. To ne čudi, obzirom da samo veće stranke, koje uživaju reputaciju i potporu birača u inozemstvu, imaju interesa predlagati takve liste.

Pripadnici nacionalnih manjina su u posebnom položaju. Oni, naime, glasaju za kandidate a ne za liste. DIP objavljuje listu kandidata za izbor zastupnika nacionalnih manjina, koja sadržava imena kandidata (ekvivalent gore spomenutoj zbirnoj listi). Na glasačkom listiću kojim se bira zastupnik nacionalne manjine nalaze se ime i prezime kandidata (i njegovog zamjenika), te ime stranke ili koalicije koja ga je predložila (odnosno naznaka „neovisni kandidat“ ako su ga predložili birači).
Koliko lista možete očekivati u vašoj izbornoj jedinici? Ako je suditi prema prošlim parlamentarnim izborima, nešto iznad 30. 2003. godine u prvoj i devetoj izbornoj jedinici bilo je najviše prijavljenih lista – čak 36. Najmanje ih je bilo u četvrtoj i šestoj izbornoj jedinici – „samo“ 30. Statistički gledano mogli bi reći da je prosjek 33 kandidacijske liste po izbornoj jedinici. Izbor je velik. Birajte pažljivo.

Napomena: u izradi ovog serijala veliku pomoć mi pruža Mr. Jug.

Na što prvo pomislite kada čujete riječ - IZBORI? Na političke stranke? Na jumbo plakate s kojih vam se smješe političari? Na bezbroj radio jinglova u kojima vas tamo neke stranke pozivaju da glasate baš za njih? Na poštanske sandučiće prepune raznih letaka koje vam ostavljaju stranački aktivisti? Na obećanja kako će poslije izbora teći med i mlijeko? Da, sve je to dio predizborne kampanje u kojoj svi sudionici nastoje privući vašu pažnju. I nije samo u Hrvatskoj tako. U svim državama u kojima se članovi parlamenta ili predsjednici država biraju na direktnim izborima isto je.

No, jesu li to jedine teme, jedina pitanja o kojima ovise izbori, njihova regularnost i rezultati? Naravano da ne. Što je na primjer s vašim biračkim pravom? Tko, kada i kako ga stjeće? Što su to popisi birača? Može li vam greška državne administracije oduzeti biračko pravo? Što su to izborne jedinice? A liste kandidata? Tko su i čemu služe nositelji izbornih lista? Nezavisna lista, što je to? Kako se ispravno glasa? Što je nevažeći glasački listić? Kako se utvrđuju rezultati glasanja - izbora? Tko su izabrani zastupnici i kako se to utvrđuje? Izborne komisije i birački odbori - tko ih imenuje i što rade? Sva su to bitna pitanja za regularnost izbora, za ostvarivanje vašeg biračkog prava a sve to utjeće i na rezultate izbora. No, u toku kampanje o ovim pitanjima malo se govori i piše.

Zbog svih birača a posebno zbog onih koji biračko pravo po prvi puta stjeću ove 2007. godine na parlamentarnim izborima odlučili smo u nekoliko nastavaka na najjednostavniji način odgovoriti na sve dileme i uputama pomoći u snalaženju.

Na što prvo pomislite kada čujete riječ - IZBORI? Na političke stranke? Na jumbo plakate s kojih vam se smješe političari? Na bezbroj radio jinglova u kojima vas tamo neke stranke pozivaju da glasate baš za njih? Na poštanske sandučiće prepune raznih letaka koje vam ostavljaju stranački aktivisti? Na obećanja kako će poslije izbora teći med i mlijeko? Da, sve je to dio predizborne kampanje u kojoj svi sudionici nastoje privući vašu pažnju. I nije samo u Hrvatskoj tako. U svim državama u kojima se članovi parlamenta ili predsjednici država biraju na direktnim izborima isto je.

U naslovu osvrta na život i svijet koji nas okružuje u Republici Hrvatskoj nalazi se dilema koja je vlo česta u rasprava o politici. Iako se počesto u RH, kao odgovor na sve što nam se događa, znade reći da smo specifična zemlja sa specifičnim pogledima na svijet i život, a posebno sa specifičnim odnosom prema poslu, drugim ljudima i, možda najviše, manjinama. No, koliko god sebi utvarali da smo specifični, teško mi je pronaći zemlju koja ne dijeli probleme i poteškoće s kojima se suočava Lijepa naša.

Možda će netko prigovoriti kako se ne možemo uspoređivati s velikim i razvijenim zemljama ili onim koje ekonomski i društveno zaostaju s nama, ali sve one imaju probleme, gotovo identične našima, samo su njihovi problemi ili na dugim razinama ili drugačijeg obima. Kako god bilo, nismo specifični ili, kako si utvaramo, posebni, nego na sebe gledamo subjektivno i kroz drugačiju prizmu nego što vidimo druge i u drugima.

Dok naša Vlada muku muči s mjestom na serverima te ne može objavljivati sve vrle ideje koje im padnu na pamet, britanska se vlada odlučila vratiti korijenima.
Vraćanje korijenima, u ovom slučaju, odnosi se na poštivanje riječi demokracija, koja kaže da vlast proizlazi iz naroda. Ukratko se koncept svodi na to da postoji web stranica koju je pokrenula i održava vlada, a na kojoj građani mogu kreirati peticije , odnosno izraziti svoje mišljenje.
Peticije su podijeljene u 16 kategorija, ovisno o području na koje se odnose. Servis je u upotrebi tri mjeseca, a kratki pregled na otvorene peticije ukazuje da je na prvom mjestu peticija koju je potpisalo 643.471(!) ljudi! Impresivna brojka, slažete se.