pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo narode, prođe prva godina. Naime, 23. Svibnja prošle godine na blogu Šibenska konoba je objavljen prvi post. Doduše blog se nalazio na drugom serveru i to sve dok nije zaključeno kako je taj server poprilično nezdrav. Sve ukupno objavljeno je 150 postova. Po posjećenosti se može zaključiti kako su teme postova zanimljive i interesantne.

U tih godinu dana pisalo se o svemu i svačemu. Bilo je dobrih postova, odličnih tema. Naravno, bilo je i loših postova, ali i to je jedna normalna stvar. Pisalo se o problemima mladih, antifašizmu, kriminalu, korupciji, neradu, naftnim terminalima, marinama, u principu svemu šta pritišće Šibenik. Najtužnije i najteže je bilo pisanje o hrabrim, tragično stradalim vatrogascima, a čija smrt do dan danas nije razjašnjena.

Pričam ja sa Zvonetom prošli tjedan oko toga šta dalje. Pa se onda opet prebacujemo na naše razne solo pokušaje gdje smo pustili dušu, a ništa se nije promijenilo. Tema visila tjedan dana, sve onda otišlo u zaborav. Potrošili sate i sate rada, glancanja, prepiski, a sve to praktički za ista.

U toj shemi sam osobno već godinama. Da ne kažem od samog početka djelovanja. Eventualno uleti nalet nabrijanosti, malo povučeš, dok vučeš se okupi plašljiva pratnja, ti malo staneš, sve se vraća na nulu, ma još gore, sve se razbije, svi snovi i očekivanja. Iza tebe eventualno neki dokument.

I opet sve po istom. I vratimo se opet na priču nas blogera. Tu i tamo ljudi furaju svoje agende, ali nemaju širu podršku ostatka ekipe. Svako fura svoju agendu. Mučke svoju, Potjeh svoju, 45 lines svoju, Hanhan svoju, Frederik svoju, Ap svoju, Zvone svoju i tako dalje i tako dalje. OK, Ap tu najbolje prolazi jer njegovo je djelovanje čiste kulturološke prirode, no svi ostali vise.

Pritvaranje novinara Željka Peratovića prošlog tjedna bila je jedna od najglupljih stvari koju su vladajući mogli napraviti. Osim što je pritvaranje novinara tipično za zemlje afričkih zemalja, a ne za zemlju kandidata članice EU, još veću glupost napravili su time što je takvim potezom Peratović dobio pažnju medija i sve o čemu je pisao na blogu odjednom je dobilo sasvim drukčiji smisao.

Priznajem, iako sam prilično redovito pratio Peratovićev blog, često puta sam bio sumnjičav u razne konstrukcije koje je Željko tamo iznosio, kao što su povezanost Mesića s nekim skupinama, koji sudac je povezan s nekim, razne teorije zavjere i sl. Danas, u svjetlu pritvaranja i oduzimanja računala, dobio sam jasnu poruku od države da Peratović govori istinu! U ovoj zemlji ako lažete, dobit će te privatnu tužbu za klevetu kao što je to Mikšić dobio, ali ako govorite neugodnu istinu, lako će se desiti da vam policija zakuca na vrata, a agenti raznih obavještajnih službi pročešljaju i vas i osobe iz vaše blizine.

Uhićen je novinar Željko Peratović. Željko Peratović je i bloger. Ima svoj blog 45 lines. Uhićen je zbog navodnog odavanja državne tajne. Policiji i tajnim službama je bilo nedovoljno što su ga pritvorili, pa su upali na Nova TV koja je vlasnik blog.hr-a i tražili skidanje nekih Peratovićevih tekstova s bloga. Dokumenti zbog kojih je uhapšen stoje na blogu već šest mjeseci, a objavljeni su i u drugim medijima i bili su dostupni svima zainteresiranima.
Nakon noći provedene u pritvoru, Peratović je pušten da se brani sa slobode.
Peratovićevi tekstovi se, uglavnom, bave obavještajnim podzemljem. Bave se premreženošću obavještajne zajednice, politike i organiziranog kriminala. Bave se počinjenim ratnim zločinima u Lici. Bave se pokušajem rasvjetljavanja ubojstva Milana Levara.
U svojoj borbi Peratović je slobodan strijelac i bije bitku kao pojedinac protiv sustava. Taj sustav mu želi onemogućiti slobodnu riječ u slobodnoj zemlji.

Više je elemenata po kojima zaključujem da su se Tomislav Karamarko i Željko Bagić našli u klinču vezano za zadnje špijunske afere.

Otkriće Jasmine Popović u Večernjaku da Milanka Opačić posjeduje dokument koji je kao prijavu protiv Zvonimira Šostara slala njegova bivša prijateljica Violeta Janjik i napomena da se još ispituje način na koji je dokument dobio oznaku POA-e, upućuje na zaključak da se ispituje uloga obavještajnog podzemlja povezanog s određenim krim krugovima u koje je spadala i Violeta Janjik.