pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dragi svi koji pišu za Pollitiku.com, svi političari, vlastodršci, građani i građanke, svi ljudi koji su ikad iskazali interes za politiku.
U ovom tekstu ne bih kritizirao sadašnju Vladu jer ne želim trošiti energiju na nešto što je već odavno osuđeno na propast i nešto u što ne vjerujem zajedno s demokracijom.

Htio bih se osvrnuti na kritičan broj tema u kojima se pisci masovno žale, upućuju na prijevare, nepoštivanje zakona, lopovluk, diskriminacije i slične pojave na koje su senzibilizirani.

Naime, pollitiku.com vidim kao dobar izvor političkih informacija. Izvor koji je aktualan, zabavan i informativan. Te tri karakteristike čine većinu medija.
No mediji većinom ne rade svoj posao činjenično i objektivno te se stvara spam. Tako sam i ja ponekad zaglibio u žaljenje kako je sustav onakav ili ovakav te napisao svoj dnevik na pollitici. U tim trenucima je dobar osjećaj reći ono što sve mislimo o sustavu, politici, odnosima između donositelja odluka, institucija ili jednostavno običnog života i ljudi. Ipak, ono ostaje samo kao žalopoljka koju pročita nekoliko ljudi, a lopovi i dalje grabe.

U čemu je razlika između maloljetnog i punoljetnog aktivista, maloljetnog i punoljetnog poduzetnika, maloljetnog i punoljetnog političara? Punoljetni znaju kvalitetno planirati. Maloljetni tek uče.

I to ne znači da maloljetni imaju malo godina, kalendarski ili iskustveno. Moguće je da imaju puno godina, da su vrlo iskusni, ali još uvijek ne znaju kvalitetno planirati (odličan primjer među aktivistima: Zoran Oštrić).

Punoljetni su znači sposobni PREDVIĐATI situacije i ugraditi te pretpostavke u svoj plan. Punoljetni imaju veliki postotak realizacije. Jer jednostavno - ZNAJU.

Punoljetni znaju da moraju planirati realno i racionalno, oni su svjesni da ne mogu zagristi više nego što mogu zinuti. Oni su znači - SVJESNI SVOJIH MOGUĆNOSTI.

I najvažnije. Punoljetni mogu jamčiti za svoje projekte.
U poduzetništvu to i čine, jer je normalno da kad obećaš (uzimaš na dug, kredit) da ostaviš jamstva (mjenice, hipoteku, jamce, ženu, svinju...).
Političari i aktivisti to ne čine, jer začudo, nitko ih ni ne traži. Osim Galeta. On traži jamstva čak i tamo gdje ih je uopće glupo tražiti (alternativni zaštitari, alternativni liječnici i sl.).

Neformalna grupa građana (uglavnom političara, aktivnih i bivših) okupila se oko ideje da aktivno podrži hrabre građane (malo širi pojam od zviždača), one koji se herojski bore protiv parazitske i korumpirane vlasti, a nisu kvalitetno (na ravnopravnoj osnovi) institucionalno zaštićeni. Pošto službene institucije ne rade svoj posao kako treba (čak i zakonska regulativa tog područja šepa), odlučili smo se prisiliti te institucije da rade svoj posao. A ako pritisak ne uspije, onda odraditi njihov posao u određenim slučajevima kada smatramo da je to potrebno (djelomično ili u cijelosti) i naravno, u skladu sa vlastitim mogućnostima (kadrovskim i financijskim).

Ovim dnevnikom zauzimam se za razvoj "salonske internet inteligencije" u Hrvatskoj

U Magazinu Jutarnjeg lista objavljen je intervju sa Georgeom Sorosom. Dva su tome povoda. Soros je nedavno je objavio knjigu, The New Paradigm for Financial Markets; The Credit Crisis of 2008 and What It Means (Nova paradigma za financijska trzista; koje je znacenje kreditne krize iz 2008)

U medjuvremenu bas zahvaljujuci toj istoj kreditnoj krizi Soros se navodno vratio u posao iz penzije I vlastitim upravljanjem svojim fondovima omogucio zaradu od milijardu I pol dolara, na brzu ruku.

Procitavsi neke od recenzija knjige, a kojih je Internet prepun, nisam uspio shvatiti u cemu je nova paradigma za financijska trzista. Izgleda kao da se sve svodi na Keynesov objasnjenje nastajanja ciklusa (ali ne I na Keynesovo rijesenje problema usporavanja I recesije intervencijom iz proracuna); te na odustajanje od shvacanja trzista kao sustava kojim upravljaju zakonitosti slicne prirodnim zakonima, dakle na odustajanje od teorije opce ravnoteze na nacin kasnog Hayeka.

Potpisivanje je danas dobro krenulo na oko sto štandova diljem Hrvatske. Na Cvjetnom trgu u Zagrebu, danas između jedan i dva sata peticiju je potpisalo više javnosti poznatih osoba. (Pogledajte prvi izvještaj na HTV-u.) Danas navečer imat ćemo prve izvještaje o ukupno prikupljenom broju potpisa u prvom od 15 dana kampanje.

Danas mi je bilo zanimljivo pratiti medije. Podigli smo prilično prašine - kako rekoh, shvatili su, da smo sasvim ozbiljna incijativa.

Jutarnji list: Ante Tomić kao gerilac u neprijateljskoj pozadini

Gradonačelnik i poglavar Zagreba Milan Bandić, iako ozbiljno uzdrman u vlastitoj stranci, kao što se i očekivalo, održao je kontrolu nad gradskom Skupštinom. Projekt razaranja bloka Cvjetni trg - Varšavska - Gundulićeva - Ilica prošao je relativnom većinom. Za plan su glasovali 23 zastupnika i zastupnica, protiv je bilo 8, suzdržanih 8, dok čak 12 nije prisustvovalo sjednici odnosno glasovanju.

Među paradokse skupštinskog života spada i to, da su oni koji su glasali protiv ili suzdržano posredno ipak omogućili da plan prođe: da su izašli iz vijećnice, ne bi bilo kvoruma i odluka ne bi mogla biti donesena. Prihvaćena je i hrpa drugih spornih planova, oko kojih će još biti sukoba.

Došlo je do ozbiljnog raskola u SDP-u. Prema izvještajima, od 19 zastupnika i zastupnica SDP-a, samo devet je podržalo projekt, dok se petero (Mirando Mršić, Ivo Josipović, Neven Mimica, Iva Prpić i Jurica Meić) ili čak sedmero "Milanovićevih" suzdržalo, a ostali valjda nisu došli na sjednicu.

Prošao je plan preuređenja gradskog bloka na Cvjetnom trgu i po mom mišljenju sasvim je sada nebitno raščlanjivati tko je glasao za, tko protiv, a tko je prigodno bio suzdržan. To je politička dimenzija priče i bila je dobro pokrivena do sad na pollitici, a sigurno će biti i ubuduće. Meni je zanimljiva društvena dimenzija, tj. kako će se ova priča odraziti na nas, građane i birače, ne samo konkretna stvar oko Cvjetnog trga, nego i cijeli taj način upravljanja gradovima, pa i državom.

Od prekjučer, kada sam postavio prvi dnevnik, razvila se vrlo živa debata. Kako je uobičajeno, izneseni su vrlo različiti stavovi. S obzirom da većina ljudi neće imati živata skrolati i sve čitati, sumiram neka razjašnjenja i objavljujem ih kao novi dnevnik.

1) Inicijativu za osnivanja Organizacijskog odbora... za referendum o NATO-u iznio sam "službeno" u prosincu 2006. na jednoj tribini o civilnom društvu i NATO-u. Javno sam o tome govorio još tamo 2002.-2003..

2) Ovaj sam dnevnik postavio potaknut višestruko izraženom željom jednog broja sudionika diskusijskog kluba pollitika.com za prelaskom iz debate u djelovanje. Za to treba nekakav "fokus"; predložio sam jedan mogući fokus. Također sam objavio na svom blogu.

Svako malo ovdje se priča kako bi trebalo... nešto.

Pa ajde, pokrenimo nešto.

Evo gledam podnevni dnevnik na HTV-u, cijeli državni vrh mobilizria se da bi dobio pozivnicu za NATO, i da bi narod uvjeriio kako je to super stvar. Referendum, nareavno, više nitko ni ne spominje.

Oni, koji su protiv ulaza u NATO ili barem za referendum kao demokratski put narodnog odlučivanja, rascjepkani su i mlitavi.

MOŽDA bi jedna grupa, generirana iz pollitike.com, mogla činiti razliku

Izmjene i dopune Zakona o referendumu, NN 92/2001 (cjelokupni tekst ovdje) daju strahovito restriktivne odredbe o narodnoj inicijatrivi:

Članak 9.

Iza članka 8. dodaje se nova Glava II. čiji naslov glasi:

»IZJAŠNJAVANJE BIRAČA O POTREBI DA SE ZATRA­ŽI RASPISIVANJE REFERENDUMA« i članci 8.a, 8.b, 8.c, 8.d, 8.e, 8.f, 8.g i 8.h koji glase:

»Članak 8.a

Nemam svoj blog!!! Zašto, pobogu, Luka, nemaš svoj blog, pa svi ga danas imaju?! E, pa upravo zato, svi ga danas imaju i internet je zatrpan "mišljenjima" različitih ljudi. Mislim dobro je to da ljudi imaju pravo reći što god žele, ali kada bi barem imali reći koju pametnu :). Iako u strahu da i ja upadnem u statističku grupu onih koji nemaju reći štogod pametno, ipak ću reći par riječi kojima ću otvoriti ovaj svoj dNevnik.