Bozanič

Poštujmo istinu, iako nema crvenkapice!!!

Arowan — Fri, 15 Aug 2008 23:41:13 +0200

Evo i današnje izjave voljenog kardinala Bozanića, povodom gospinog blagdana:

- Želim jasno naglasiti da smo to u raznim vremenima imali prilike čuti bezbroj puta, ali da se zbog toga nećemo prestati zauzimati za istinu, čovjeka i dobrobit društva u kojem kao kršćani živimo. Mi bez Krista ne možemo, a onaj tko ne može bez Krista, ne može ni bez istine. Ipak, kako bi bilo jasno o čemu je riječ, naglašavam kako upravo oni koji nam predbacuju tzv. miješanje u politiku Crkvu guraju u politiku i gotovo sve što se tiče crkvenog života politiziraju za svoje interese. U tu se svrhu zanemaruju zdrave inicijative Crkve, sprječava se ostvarenje naših nastojanja, plaćaju se medijski prilozi koji zdušno promiču antipatiju prema Crkvi i obescnjenjuju se stvarni uspjesi naroda.

Ovo je ustvari odličan primjer onoga o čemu ja pokušavam pričati.
Ako pročitate prvu rečenicu, tko se ne bi mogao složiti oko toga, vjerujem da ćemo svi mi potpisati tu prvu rečenicu.
Ali zašto, zašto, se mora spominjati krist? I sve što dalje priča normalnim ljudima postaje smiješno. Mogao je ubaciti Crvenkapicu:

pročitaj dalje

A sad, malo ozbiljnije o poruci kardinala Bozanića ;-)

Zvone Radikalni — Fri, 04 Jan 2008 10:56:53 +0100

Bija san malo grub prema kardinalu u prethodnom postu. Možda čak i zericu previše :-). I zato sam (zasluženo !?) popušio dosta negativnih bodova :-(. Za sada, 9 (DEVET !) komada. Doduše, dobio sam i 26 „pluseva“ pa valjda nisam baš toliko zabrazdio.

U svoju obranu mogu samo reći da sam božićnom poslanicom bio izuzetno nasekiran i prethodni post je bio reakcija, što se kaže, na prvu loptu.

A sad ćemo probati malo ozbiljnije.

Da bi ušli u bit i vidjeli u čemu je (moj osobno) najveći problem s navedenom poslanicom, treba najprije dokučiti što je kardinal u stvari htio reći ! Nezgodna je stvar što je sama poslanica, kao što sam u prethodnom postu već i napisao, poprilično zamumuljena i diplomatski sročena (primjerice, kardinal u njoj NIGDJE izrijekom ne spominje ateiste !).

pročitaj dalje

Mitovi privatizacije 2. – Tranzicijske avetinje !

frederik — Fri, 31 Aug 2007 22:21:50 +0200

„Avet kruži prostorima polovine Europe- avetinja tranzicije!“

Ovaj drugi dio o privatizacijskoj mitologiji namjerno sam započeo parafraziranjem početne rečenice iz Marxovog Komunističkog Manifesta. Daljnji tekst ovog ogleda će pokazati zašto.

A: NAMJERNO IZAZVANE ZBRKE

Generalno gledajući u današnjoj hrvatskoj javnosti postoje prisutne teorijsko-praktične manipulacije koje se vrte kao opravdavanja onog što se do sada u pretvorbi i privatizaciji postiglo. Pritom manipulacije oko značenja pojma tranzicije igraju vrlo važnu ulogu. Pa za sam početak pogledajmo kako se taj pojam definira s različitih strane „bojišnice“:

pročitaj dalje

Men in black! (Nosi mi se crna boja!)

frederik — Sun, 27 May 2007 19:45:03 +0200

Mnogo ih je koji govore kao morska jeka,
ali njihovi životi su uski i ustajali, poput močvare koja trune.
Khalil Gibran .

Negdje u srpnju 2005 godine održan je Susret svećenika i časnih sestara iz župe Drinovci (valjda Hercegovina), na kojem je glavnu ulogu imao Don Ivan Šimić, kancelar Biskupije dubrovačke, o čemu je sačinjen Internetski zapis prema ( linku na kojem to možete pročitati ), a na kojem su citirani i gore navedeni Gibranovi stihovi. Izvješće vrvi pozitivnim domoljubnim emocijama i naglascima, te „dubokim i dalekim“ povijesnim reminiscencijama, dok je religijski sadržaj potpuno zanemaren. Iz sadržaja i intonacije teksta (prema Internetskom zapisu) jasno je da je „Susret u Drinovcima“ bio čisto politički motiviran, a posvećen predhodnoj Bleiburškoj komemoraciji (jednoj od onih koje su se inače redovito održavale). Ono što je uvijek bilo sporno, pa sve do danas, jest da se jedna manifestacija kao spomen na mnoštvo pobijenih ljudi bez suđenja, umjesto ukazivanja pijeteta mrtvima u nekim krugovima i razmjerima uporno pretvara u „revival“ u ratu poraženih snaga. Tako da se stjecajem raznih okolnosti (ali najviše radi dugotrajnoh prešućivanja od strane službenih vlasti Jugoslavije i Hrvatske) te su se komemoracije pretvarale u neciviliziranu suprotnost. Mada jedna takva komemoracija, civilizirano gledajući, bi trebala predstavljati spomen na ljude pobijene bez suda, na poštivanje smrti (koja ujedinjuje ljude bez obzira na porijeklo, vjeru, ideologiju), predstavljati dostojanstven skup pun poštovanja i pijeteta prema umrlima, ona se u praksi najčešće pretvarala u reviju uniformi poraženih vojski i ideologije. Mada je trebalo očekivati da će poslije političkih promjena i pada komunizma, bleiburški susreti se konačno transformirati u decentno i dostojanstveno štovanje smrti, vulgarni „revivali“ prošlosti još traju, predstavljajući civilizacijsku uvredu mrtvima.

pročitaj dalje