pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Krenulo je prije nekoliko dana sa tekstom o Rončeviću i njegovoj kupnji novog stana. Iako kupnja sama po sebi ne bi smjela biti sporna, javnosti je zapelo za oko da je ministru odobren kredit koji će isplaćivati do 78 godine života, sa mjesečnom ratom od kojih 11 000 kuna. Tu se već polako postavlja pitanje jednakosti građana, budući je teško vjerovati da bi banka "samo tako" odobrila takav kredit bilo kojem drugom građaninu sa, doduše, visokom plaćom, ali na određeno vrijeme. Kao što je rekao Sanader, na još tri godine i dva mjeseca. A možda mu gale i skrati taj period. :-)

Anyway, o ovom se slučaju već podosta pisalo, pa i na ovim stranicama, no to je samo povod. Novinari su nanjušili zanimljivu temu, te su krenuli kopati i po stanarskim planovima ostalih političara, pa je tako jučer u Jutarnjem listu svjetlo dana ugledao tekst o tome kako Luka Bebić i Zoran Milanović kupuju nove stanove. Ništa čudno, posao političara je javan, baš kao i njihove imovinske kartice, i normalno je da se javnost - i novinari - zanimaju za te teme. Ono što je meni zapelo za oko je urednički tretman tih informacija.

Nesreća koja je nedavno snašla 60 zaposlenika najveće hrvatske medijske kuće EPH, kojima je pri dolasku na posao uručen otkaz, nije bila ništa drugo nego brižljivo pripremljena predstava za javnost. Kako doznajemo, još uvijek aktualni vlasnik Ninoslav Pavić, iz nepoznatih razloga, odlučio je prodati EPH, a jedan od uvjeta potencijalnog kupca bila je upravo ta igra "bad guy-good guy", koja je za svrhu imala pokazati kako je novi vlasnik sposoban čovjek koji je, eto, uspio izvući iz nagomilanih problema ovu respektabilnu tvrtku i uvesti je u novu eru u kojoj će se ljudi opet zapošljavati, a ne otpuštati.

Hloverka Novak-Srzić nastavlja proganjati Sanju Mikleušević-Pavić. Nakon što ju je potjerala iz "Otvorenog" zbog intervjua u kojem se razljutio Stipe Mesić, sad ju je nogirala i iz "Hrvatske uživo", jer je, kako nam objašnjava Nacional Ive Pukanića namjeravala raditi razgovor s Vladimirom Zagorcem.

Sanja Mikleušević-Pavić se očito više puta zamjerila predsjedniku Stjepanu Mesiću i njegovu krugu, pa su tvrdnje da Ivo Sanader ima isključivi utjecaj na HTV, promašene.*

- E, di si Nino, kako ide ?
- A evo, gura se pomalo, ovi političari me pritišću sa svih strana.
- Ma sredit ćeš ti to, nemam straha niti zericu. Uostalom, ko bolje pliva od tebe. Nego, ajmo mi o važnijim stvarima. Sad je vrime da ubacimo u višu brzinu!
- Kako to misliš ?
- Pa ova naša stvar s Hrvatskom Blogerskom Organizacijom! Ovo dosad je bilo odlično, malo pod Vijesti, pa malo pod Tehnologija, pa onda prilog u subotnjem Jutarnjem, ali mislim da je došlo vrijeme da idemo u glavu.
- Što imaš na umu?
- Pa eto, došlo je vrijeme da se proguramo i na naslovnicu Jutarnjeg. Znaš, da ustanovimo kredibilitet.
- Tako oštro?
- A nema se što čekati. To je sljedeći korak a kad to odradimo onda idemo na pravu stvar.
- Aha, misliš na naplaćivanje autorskih prava prilikom citiranja naših članaka na blogovima? Je, je, to moramo riješiti! Pa ne mogu nas tako krasti!
- A da bi to mogli riješiti ... sve ti je jasno! Znači, naslovnica.
- Može. Evo sad ću zovnuti Butkovića da to sredi.
- A onda ćeš me spojiti s Bebićem da proguramo kroz Sabor i zakon o blogovima. Znaš ono o čemu sam ti pričao, uvođenje naknade za pisanje bloga.

Nekoliko blogera/članova pollitike.com nakon mnogobrojnih dopisivanja odlučili su osnovati Hrvatsku blogersku organizaciju (sva sličnost s jednim drugim siteom je nadam se slučajna i privremena). Ideja o organizaciji čini mi se potječe (ili sam je barem ja prvi puta čuo) od Silverci-ja koji je o tome pisao (ne sjećam se da li na blogu, pollitici ili kroz komentare) sigurno prije godinu dana i više; a kada sam prošloga kolovoza bio u americi tamo sam vidio da imaju i sindikat blogera (zanimljiva ideja, ako ništa drugo). Čisto da začinim diskusiju i ponudim nekoliko novih pitanja eto napisao sam i ovaj tekst.

Doživio sam jaki deja vu osjećaj čitajući tekst Andree Zlatar o odlasku Ferala i ostalim katastrofama prošlog petka. Eh, da mi je feta pršuta za svaki put koji sam naletio na takve romantizirane i do zla boga patetične tekstove o odlasku zadnjeg svjetla slobodnog novinarstva, koje se ne želi uklopiti u mainstream novinarstvo i prodati se oglašivačima, koji su jedini pisali kad su drugi šutjeli, yada, yada, yada...

Petak je bio gadan dan. Počeo je loše, završio još gore. Ovisi kako tko hijerahizira nevolje. Da u petak izlazi zadnji broj «Ferala», čulo se u četvrtak kod kolportera, vidjelo na netu. Da će Čačića smijeniti s mjesta varaždinskog župana, znalo se desetak dana ranije. Da će nam netko iz Europe, ovoga puta Sarkozy i Merkel, odmahnuti rukom, moglo se i očekivati. Da ćemo izgubiti od Turske u nogometu, toga smo se i bojali. Sve te stvari dogodile su se, u većoj ili manjoj mjeri, svima nama, i nitko od nas nije to mogao, sam po sebi, ni spriječiti, ni promijeniti, pa čak ni odgoditi.

Evo baš dobio u inbox najavu novog broja H-altera. Zanimljivo je kako se u članku secira hrvatska medijska scena i neki od njenih glavnih aktera. Da budem precizniji na tapetu su Jutarnji i Globus, izdanja EPH-a. Autori teksta su, kako kažu, za razliku od novinara i tiskovina koje prozivaju, doista pročitali knjigu Carle del Ponte. Osporavaju tezu iz prošlog broja Globusa da je ljubomora Dunje Zloić presudila Anti Gotovini.

Mislim da nije, samo smatram da je pollitika mjesto na kojem moramo reći - SRAM VAS BILO - i Pavića i Oreškovića i samog Butkovića. Ispada da u Hrvatskoj, ako imaš odgovarajući background možeš sve - lagati, izmišljati, plagirati, gaziti starce i da ne pričam dalje... Kakav nam to primjer daju navodne moralne vertikale našeg društva. SRAMOTA, SRAMOTA, SRAMOTA. Došlo mi je da se sramim da živim u državi u kojoj ima gomila tipova koji nemaju mude reći fulali smo i evo snosit ćemo posljedice za to. Kako Butković ne razumije da više nitko, baš NITKO neće pročitati nijednu njegovu kolumnu kao relevantnu ako ne da ostavku, pričeka neko vrijeme i krene ponovo pisati. Zar može uopće razmišljati da će na ovaj način uopće ikad više pisati, ako ne podnese ostavku. Valjda smatraju da je to ok, ako laže Maček, laže premijer, može onda i Butković muljati, izmišljati itd. I onda svi kolegijalno šute, neće nitko ništa napisati - kako bi se konkurencija naslađivala da smo u nekoj normalnoj zemlji.