Tagovi

Taoci Dvora

Ukratko, problem Dvora je opći problem zbog kojeg je došlo do kolapsa politike i postojećeg poimanja demokracije.

Što bi to bio Dvor?

Ideja gdje političku moć ima jedna zatvorena grupacija povezana raznim osobnim vezama, kreirana od uguza, laskavaca, manipulatora, ali i dobrih i plemenitih ljudi, no ekipe koja zajedno ima punu političku moć.

Ekipa koja daleko od očiju javnosti donosi političke odluke za sve.

Postojeća politika utemeljena je na ideji dvora, na ideji da i najplemenitiji pojedinac okružen tim lažnim svijetom ne može donijeti dobru političku odluku zbog manjka općeg poznavanja materije, zbog viška dezinformacija, poluinformacija, pristranih izvještaja, svega onoga što razni lobisti plasiraju kako bi zadovoljili svoje uske interese.

Imali mi socijaliste, kapitaliste, laburiste, pirate, nezavisne, ove one, dokle god se politički proces definira kroz ideju dvora, društvo neće moći ići naprijed, već će se opsjena demokracije rastezati do trenutka pucanja, odnosno nekog novog rata, nekog novog fašizma, neke nove policijske države.

Tipični krug demokracije koji je više manje svima poznat.

S obzirom na to da je ideja Dvora i problema Dvora jedna prilično nova suštinska kritika političkog procesa, morat ću je dodatno pojasniti.

Za početak, zbog čega je ista tako problematična?

Osnovna logika opet je vrlo jednostavna. Primjer. Troje ljudi dogovora za opću populaciju neku odluku. Tko će u tom dogovoru fasovati? Netko od tih troje ljudi, netko od ljudi koji imaju direktan utjecaj na to troje ljudi (financijeri, centri moći, patroni i slični) ili možda opća populacija u čije se ime odluka donosi?

Svaka, doslovno svaka politička odluka koja se donosi, donosi se kroz ovo načelo. Svaka, baš svaka politička odluka udaljava one koji odlučuju od onih za koje se odlučuje.

Možemo mi zamisliti idejno da je tih troje ljudi najplemenitije što može biti (realnost je obično potpuno suprotna) i da ti isti ljudi uistinu žele donijeti najbolju odluku za opću populaciju. Ali i kada bi to htjeli, zbog manjka poznavanja opće materije, mišljenja, potreba, zahtjeva, opcija, rješenja, dotični nisu u mogućnosti donijeti najbolju odluku za sve, već eventualno isključivo za sebe i svoje poimanje problema, ograničeni osobnim predrasudama, neznanjem, obogaćeni jasnim ljudskim porivima za zadovoljenjem barem jedne osobe čije potrebe dobro poznaju, to jeste sebe.

Čak i da imamo idealno poštene ljude, zbog ograničenja i neznanja, svaka odluka koja se donosi uvijek ili skoro uvijek ide na štetu strane koja nije zastupljena u procesu, to jest opće populacije, građana, javnosti.

Sada kada sam mislim jednostavno predočio ovaj značajan deficit postojećeg procesa koji je samo nominalno demokratski, dok suštinski to nije, moram primijetiti i jedan primjer koji vjerujem jasno ukazuju što znači imati politički deficit kroz politiku dvora.

SSSR. Priča o komunizmu. Posljedica - politički poraz. Istina, dvoranima je bilo dobro. Ali svi ostali su dodatno patili. Skandinavija. Jaka javnost, razvijena demokracija. Dvor ima znatno manji utjecaj na politički proces zbog decentralizacije moći (javnost je jaka), sistem mada nazovimo kapitalistički, suštinski se dobro drži.

Ovim jednostavnim primjerom isključivo ukazujem na potpuno fulanje lijeve indoktrinacije oko detekcije uzroka političke i ekonomske krize.

Ako stvari razlučimo na ovaj novi način, prilično je jednostavno prepoznati što su pozitivni politički presedani, a što ne.

Svako jačanje javnosti, javnog, javne politike, svako gušenje snage Dvora, predstavlja pozitivan smjer.

Uzmimo i za primjer USA. I problem dvora kod Obame. Opet isti primjer. Da je Obama i najpošteniji političar, kako on kreira osobno razmišljanje o nekom problemu? Uz pomoć lobista, ne istinoljubljivih plemenitih ljudi. Jer na dvoru je igra moći i želje za utjecajem ulazni kriterij. A osobni interes po običaju ima znatno jaču motivaciju od nekog načelnog izoliranog interesa i idealizacija.

Dvor i lobiranje, odnosno otvorena korupcija, to su dvije strane iste priče. Kada pogledamo ekonomsku krizu, opet ista stvar. Jaki postaju sve jači, slabi sve slabiji. Jer se zakoni kreiraju na dvoru, gdje veći utjecaj imaju Todorići, nego neka neartikulirana javnost.

I sada, ako ćemo se složiti da je definicija političkog procesa i dalje sveden na uobičajenu dvorsku politiku, zakulisna lobiranja, pogodovanja utjecaj na slabosti zakonodavca, odnosno nalogodavca, možemo lako zaključiti i da je eliminacija dvora jednostavno rješenje za problem svjetske krize.

Ali kako to da do toga nije došlo?

I tu nailazimo na nove probleme. Naime, osnovni problem je problem motivacije osoba koje ulaze u politički proces, problem poznate nam partitokracije.

Naime, ekipa koja ulazi u politiku u preko 90% slučajeva ulazi ili iz oportunizma ili zbog želje za nelojalnim utjecajem kako bi zadovoljili svoju taštinu. Ono. Prva ekipa je ekipa koja čeka svoj dio kolača da nešto zaradi u politici (vidjela žaba..), druga ekipa kroz stvaranje neformalnih osobnih veza (kako se to inače već radi) neke grupacije želi imati stranku/ljude iza sebe kako bi se njihove ideje provodile.

I jednoj i drugoj ekipi dvor je nužnost. Prva ekipa bez dodatne vrijednosti u javnom političkom procesu ne može se okoristiti na lagan način, što je demotivirajući džir, pogotovo u svijetu licemjera (kruh sa 7 kora), druga ekipa koja želi pridobiti moć radi zadovoljenja taštine ima velik problem s javnošću koja bi istu ekipu lako diskreditirala, te tako taštinu dodatno ugrozila.

Svi smo mi ljudi, svi smo mi osjetljivi, svi mi volimo stabilne odnose, male rajeve, dvor.

I onda imamo ono što imamo, a to je da masa “novih” ekipa radi potpuno iste stvari kao i oni prije, koja tvrdi da se razlikuje od onih prije, a isti su motivi u igri, isti ja način realizacije tih motiva, isti je i rezultat.

I onda dobijemo tipičnu foru. DA. SVI SU ISTI.

I jesu.

Naravno postoji alternativa s tri slova koju neću spominjati, ali ta alternativa kao rješenje opće svjetske talačke krize zahtjeva neku drugu motivaciju za uključenje u politiku. Vjerojatno ideološkog karaktera. Utemeljena na velikoj vjeri u čovjeka (a to danas i nije tako jednostavno) i spremnosti da se uistinu bori za opće dobro bez skrivenih motiva. A tko je lud tako trošiti vrijeme?

OK, ima ekipe, nadam se da će je uskoro biti puno, puno više.

Komentari

dvori i demokracija

dvori i demokracija mogu funkcionirati zajedno a mogu biti grubo suprotstavljeni ovisno o tome kako se gleda na dobro svih, na opće dobro. u slučajevima u kojima je osobna korist ili korist jedne grupacije iznad interesa društva tada će doći do uništavanja demokracije i slobode misli. zakoni su tada tako skrojeni da štiteći interese grupacije idu na štetu drugih, društva.

w. ;)

Tko je glasao

Mogu, samo priroda stvar je

Mogu, samo priroda stvar je teznja ka okrupnjavanju moci. A Dvoru jako smeta kada se neke cudne mase uplicu dvoru u donosenje odluka. Previse se tu interesa, tastina, komocija time krsi. Zato Dvor po prirodi stvari eliminira takve utjecaje, kao sto alternativa Dvoru tezi ka eliminaciji utjecaja Dvora.

Tako ono mogu predstavlja strogo potencijalnu hipotezu, nikako praksu.

Tko je glasao

Postojeće stanje je svakako

Postojeće stanje je svakako katastrofalno loše, ali mislim da je zalaganje za direktnu demokraciju također pucanj u prazno.

Pitanja koja si možemo postaviti na prvu loptu su slijedeća:

1) po čemu se Dvor(tm) kvalitativno razlikuje od Rulje(tm)?
2) ako je moguće manipulirati masom Birača(tm) zašto ne bi bilo moguće manipulirati masom Direktnoupravljača(tm)?
3) što stvarno možemo zaključiti iz referenduma o Srđu?

Mate Kapović je nedavno pisao o direktnoj demokraciji (moram priznati da sam zagubio link) i mogu se s njim složiti da je takav vid upravljanja tehnološki provediv bez problema, ali ne i neko rješenje.

Naime, i sam si spomenuo da je problem sa Dvorom slijedeći:

Osnovna logika opet je vrlo jednostavna. Primjer. Troje ljudi dogovora za opću populaciju neku odluku. Tko će u tom dogovoru fasovati? Netko od tih troje ljudi, netko od ljudi koji imaju direktan utjecaj na to troje ljudi (financijeri, centri moći, patroni i slični) ili možda opća populacija u čije se ime odluka donosi? Svaka, doslovno svaka politička odluka koja se donosi, donosi se kroz ovo načelo. Svaka, baš svaka politička odluka udaljava one koji odlučuju od onih za koje se odlučuje.

Direktna demokracija ne rješava ovaj problem, jer kod političke odluke bilo koje vrste, bilo da se radi o predsjedničkom dekretu sa zakonskom snagom ili referendumu, netko fasuje. Kod referenduma za EU fasovali su oni što ne žele u EU. Kod referenduma protiv neke elektrane fasovali bi oni kojima je cijena struje preskupa, kod referenduma za elektranu fasuju oni što žele očuvati prirodu i tako dalje i tako dalje. A mediji, lobisti, propaganda i ostalo igraju svoju ulogu i kod direktne demokracije.

Stvar je u tome da ono što mnogi zovu interes društva ili opći interes, ne postoji. Pokojna Lady Thatcher je rekla de ne postoji društvo, već skup pojedinaca sa međusobno često suprotstavljenim interesima.

Meni je, iskreno, savršeno svejedno da li će me na nešto natjerati Vlada ili općenarodni referendum, ako ja to ne želim. Dvor ili Narod...svejedno je. Fasujem ovako ili onako.

Jedina stvarna alternativa jest da se političko odlučivanje svede na najmanju moguću mjeru (nemoguće ga je potpuno eliminirati) i da pojedinci sami odlučuju o svojoj sudbini, te da se gospodarska pitanja maknu iz političke arene i smjeste tamo gdje i spadaju - na tržište.

Nažalost, za takve promjene ovo društvo nema dovoljno slobodarskih kapaciteta...

Tko je glasao

Postojeće stanje je svakako

Postojeće stanje je svakako katastrofalno loše, ali mislim da je zalaganje za direktnu demokraciju također pucanj u prazno.

I ja isto -)

Direktna demokracija ne rješava ovaj problem, jer kod političke odluke bilo koje vrste, bilo da se radi o predsjedničkom dekretu sa zakonskom snagom ili referendumu, netko fasuje. Kod referenduma za EU fasovali su oni što ne žele u EU. Kod referenduma protiv neke elektrane fasovali bi oni kojima je cijena struje preskupa, kod referenduma za elektranu fasuju oni što žele očuvati prirodu i tako dalje i tako dalje. A mediji, lobisti, propaganda i ostalo igraju svoju ulogu i kod direktne demokracije.

Uvijek fasuje onaj kome neki zakon ne pase. Cak i zakon o sigurnosti na cestama je s te strane los jer fasuje onaj ko vozi pijan. I pokupi pjesaka. Ali to nije poanta problema. Problem DDa je sto ignorira potrebu posrednika, odnosno onih koji bi znali nesto o nekoj temi i na koje bi se ljudi mogli osloniti sa punim povjerenjem. Taj kljucni dio politickog kapitala u DDu je u potpunosti zanemaren, a koncept rulje koji se forsira ni po meni nema smisla.

Stvar je u tome da ono što mnogi zovu interes društva ili opći interes, ne postoji. Pokojna Lady Thatcher je rekla de ne postoji društvo, već skup pojedinaca sa međusobno često suprotstavljenim interesima.

Tu je u krivu. Naime, imamo mi skup svih svojih autistickih interesa, imamo i neki nazovi vektor tih interesa, ali imamo i empatiju i altruisticku crtu gdje je nas interes zadovoljenje neke tudje potrebe (covjek kao drustveno bice). Tako ukupni vektor predstavlja puno vise od sume osobnih politckih autizama i zove se opci interes. Ako se ne zove, nazovimo ga tako.

Jedina stvarna alternativa jest da se političko odlučivanje svede na najmanju moguću mjeru (nemoguće ga je potpuno eliminirati) i da pojedinci sami odlučuju o svojoj sudbini, te da se gospodarska pitanja maknu iz političke arene i smjeste tamo gdje i spadaju - na tržište.

Postoji nesto sto predstavlja javno i nesto sto predstavlja privatno. Ukinuti javno znaci zaboraviti da smo svi mi upravo dio zajednickog drustva i da svi zakoni i drustvene norme upravo sluze tome kako bismo tu drustvenu potrebu realizirali na najbolji moguci nacin. a igrom slucaja za zadovoljenje osobnih potreba lova nije sve, preciznije jako je mali segment potrebe covjeka za socijalizacijom.

Tko je glasao

Hmmm...čini mi se da imamo

Hmmm...čini mi se da imamo terminoloških (ah!) nepodudarnosti. Za mene direktna demokracija ima daleko šire značenje od pukog raspisivanja referenduma i zapravo identična ili vrlo slična mojoj predodžbi JOT-a, uključivo sa svim tehnološkim aspektima informacijskog doba. Po tvojoj reakciji zaključujem da sam negdje fulao pa me zanima u čemu ti vidiš razliku između JOT-a i direktne demokracije.

Problem DDa je sto ignorira potrebu posrednika, odnosno onih koji bi znali nesto o nekoj temi i na koje bi se ljudi mogli osloniti sa punim povjerenjem. Taj kljucni dio politickog kapitala u DDu je u potpunosti zanemaren, a koncept rulje koji se forsira ni po meni nema smisla.

Koncept posrednika, koji možda ne gađa baš političare već prije tzv. "stručnu javnost" koja zna što je dobro za nas je vrlo, vrlo sporan, nedemokratičan i vodi direktno u birokratizirano društvo.

Na primjer, neki arhitekt (koji je nesumnjivo stručnjak) u tržišnim uvjetima mora slušati želje naručitelja inače neće dobiti pare. Njegova frustracija može biti golema jer smatra da obični ljudi nemaju pojma i da on, stručnjak, zna bolje od njih i pri tome nije uopće važno što se ne slaže niti s ostalim arhitektima. Takvom čovjeku više odgovaraju diktatorske ovlasti koje može dobiti u kolopletu obveznih odnosa i zakonskih propisa u kojem on drugima može nametnuti svoju volju. Takav njegov status u kojem on zapravo ne odgovara nikome, postaje sam sebi svrhom i njegovo očuvanje postaje predmet političke borbe. Tako buja birokracija, a birokratske interesne skupine guše cijela društva, što se na primjeru Hrvatske može jako lijepo vidjeti.

I imamo s druge strane aspekt rulje. Umjesto arhitekta koji putem birokratskog aparata nameće svoj ukus nekome tko radi kuću, to može činiti i masa ljudi koja nekome nešto želi braniti. Nema plavičaste fasade, druškane, samo bijelu dozvoljavamo. A mase nikad nisu spontane, uvijek ima neki kolovođa, neki agitator, neki provokator - prostora za igre i manipulacije koliko nam srce ište. Dakle, odlučuje "javnost". Podjednako loša solucija.

Najbolja situacija je ona u kojoj čovjek sam odlučuje o sebi a preduvjet za to je tržište i privatno vlasništvo, jer to je jedini način efikasne zaštite od političke prisile. Prostor javnoga nažalost nije moguće potpuno ukloniti ali bismo ga trebali svesti na najmanju moguću mjeru. Princip JOT-a bio bi izvrstan ako bi se primjenjivao na odlučivanje u okviru minimalne države.

Tu je u krivu. Naime, imamo mi skup svih svojih autistickih interesa, imamo i neki nazovi vektor tih interesa, ali imamo i empatiju i altruisticku crtu gdje je nas interes zadovoljenje neke tudje potrebe (covjek kao drustveno bice). Tako ukupni vektor predstavlja puno vise od sume osobnih politckih autizama i zove se opci interes. Ako se ne zove, nazovimo ga tako.

Možda da umjesto termina "opći interes" koristimo "prosječni interes"? :-)

Ovo me jako podsjeća na onaj prastari vic o tri statističara koji su išli u lov na jelene. Idu oni tako šumom, kadli, ugledaju jelena. Prvi statističar brzo uzme pušku, puca i promaši metar ulijevo. Drugi statističar, ne budi lijen, munjevito reagira, puca i promaši metar udesno. Na to treći statističar veselo poskoči i usklikne "POGODAK!!!" :-)

Ili, preneseno na glazbu, to bi značilo da ako ja volim narodnjake a ti voliš Beyonce, moramo obojica slušati Severinu iako to ni jedan ne želi...

(Napomena: autor ovog komentara ni na koji način ne želi tvrditi da on zaista voli narodnjake, niti da autor dnevnika zaista voli Beyonce, niti želi na bilo koji način i u bilo kojem kontekstu uspoređivati Beyonce i Severinu i donositi bilo kakav sud o umjetničkoj ili bilo kojoj drugoj kvaliteti njihova rada)

Tko je glasao

Hmmm...čini mi se da imamo

Hmmm...čini mi se da imamo terminoloških (ah!) nepodudarnosti. Za mene direktna demokracija ima daleko šire značenje od pukog raspisivanja referenduma i zapravo identična ili vrlo slična mojoj predodžbi JOT-a, uključivo sa svim tehnološkim aspektima informacijskog doba. Po tvojoj reakciji zaključujem da sam negdje fulao pa me zanima u čemu ti vidiš razliku između JOT-a i direktne demokracije.

Mozda i nisi. JOT naime predstavlja ideju da je javna stvar javna, odnosno javna, otvorena i transparentna. Odnosno da se politicki proces vodi na taj nacin. Nacin odlucivanja unutar takve platforme je proizvoljan, odnosno onaj koji moze poluciti legitimitet. Moja procjena da ce se raditi definitivno u sustavu delegiranja sa strane onih koji se ne stignu baviti masom politickih tema (nitko ne stigne, tako da..), na one koji poprime vjerodostojnost i politicki kredibilitet u datim poljima.

Koncept posrednika, koji možda ne gađa baš političare već prije tzv. "stručnu javnost" koja zna što je dobro za nas je vrlo, vrlo sporan, nedemokratičan i vodi direktno u birokratizirano društvo.

jok. Ono na sto osobno pucam je da se svatko sa svojim znanjem stavi na politicku burzu za politicki izbor, te da se osigura klaster znanja i vjerodostojnosti putem kojeg bi se mogle donositi i vjerodostojne odluke.

Na primjer, neki arhitekt (koji je nesumnjivo stručnjak) u tržišnim uvjetima mora slušati želje naručitelja inače neće dobiti pare. Njegova frustracija može biti golema jer smatra da obični ljudi nemaju pojma i da on, stručnjak, zna bolje od njih i pri tome nije uopće važno što se ne slaže niti s ostalim arhitektima. Takvom čovjeku više odgovaraju diktatorske ovlasti koje može dobiti u kolopletu obveznih odnosa i zakonskih propisa u kojem on drugima može nametnuti svoju volju.

Jel bi ti dao podrsku tom tipu? Ako bi, nista sporno, ako ne bi, onda taj tip definitivno ne igra bitnu ulogu u ovakvom procesu.

I imamo s druge strane aspekt rulje. Umjesto arhitekta koji putem birokratskog aparata nameće svoj ukus nekome tko radi kuću, to može činiti i masa ljudi koja nekome nešto želi braniti. Nema plavičaste fasade, druškane, samo bijelu dozvoljavamo. A mase nikad nisu spontane, uvijek ima neki kolovođa, neki agitator, neki provokator - prostora za igre i manipulacije koliko nam srce ište. Dakle, odlučuje "javnost". Podjednako loša solucija

Dakle, tesko mi je zamisliti da bi takva ponuda predstavljala onaj politicki izbor koji bi mogao zamijeniti postojeci proces. S druge strane, mreza povjerenja i mogucnost propitivanja svakog autoriteta te mreze, te mogucnost sudjelovanja u toj mrezi, predstavlja u mojem gledistu optimalno rjesenje. Ako imas bolje rjesenje za donosenje politickih odluka, preporuci, naravno.

Najbolja situacija je ona u kojoj čovjek sam odlučuje o sebi a preduvjet za to je tržište i privatno vlasništvo, jer to je jedini način efikasne zaštite od političke prisile. Prostor javnoga nažalost nije moguće potpuno ukloniti ali bismo ga trebali svesti na najmanju moguću mjeru. Princip JOT-a bio bi izvrstan ako bi se primjenjivao na odlučivanje u okviru minimalne države.

Ti mislis da bi trebalo ukinuti urbanizam? Naime, urbanizam nije nesto bez cega nije moguce postojati, ali je vrlo korisna stvar. Kada kazes minimalna drzava, onda ukidas urbanizam kao segment javne djelatnosti. Zelis li to? Ako ne zelis, onda ne zelis minimalnu drzavu.

Možda da umjesto termina "opći interes" koristimo "prosječni interes"? :-)

Hmh -)

Ili, preneseno na glazbu, to bi značilo da ako ja volim narodnjake a ti voliš Beyonce, moramo obojica slušati Severinu iako to ni jedan ne želi...

Ocisto je da opci interes nije da obadvojica patimo, vec da nam bude ok.

Tko je glasao

Tehnologija vlasti

Gale, daj se ozbiljnije zabavi tehnologijom vlasti u demokracijama, totalitarnim dreuštvima, i diktarurama, pa ćeš bolje razumjeti i tehnologiju vlasti u društvima utranziciji iz komunističke diktature u demokratsko Ovako nije jasno što je "Dvor" i tko u stvari vlada danas u Hrvatskoj. Prvih par rečenica su ti stvarno za Quratz!

Tko je glasao

Technologija vlasti

Gale, daj se ozbiljnije zabavi tehnologijom vlasti u demokracijama, totalitarnim dreuštvima, i diktarurama, pa ćeš bolje razumjeti i tehnologiju vlasti u društvima utranziciji iz komunističke diktature u demokratsko Ovako nije jasno što je "Dvor" i tko u stvari vlada danas u Hrvatskoj. Prvih par rečenica su ti stvarno za Quratz!

Tko je glasao

@gale

Uvijek i samo posljedice, nikad ne ulazeći u uzroke i tko je to u našem hrvatskom slučaju inaugurirao "dvore" i izvrnuo sustav društvenih vrijednosti na glavu, a upravo taj izvrnuti sustav društvenih vrijednosti iznjedrio je ovaj današnji politički establishment.
Zato, kad je Hrvatska u pitanju iz sustava "dvora" nije moguće izaći, ako se ne raskine s tuđmanizmom, koji je prvenstveno poljedica maligne Tuđmanove ličnosti, jer "u kući Tuđmanovih se i voda pila samo onda kad je Franjo bio žedan".

Tko je glasao

političko odlučivanje

Imaš knjigu gosp. Grdešića - "Političko odlučivanje" - koja zorno pokazuje kako najveću društvenu (političku) moć imaju oni koji određuju - o čemu će se raspravljati.

Dakle, ti možeš imati recimo bipolarni parlament, možeš imati parlament od desetak stranaka - od krajnje desnice do krajnje ljevice... i sve je to lijepo i demokratski. No, bitno je ono o čemu oni uopće raspravljaju i odlučuju. A budući da u našem društvu oni ne odlučuju sami o čemu će raspravljati - ta razina demokracije je nebitna. Kao što kažeš, mogu to biti i najplemenitiji ljudi - ali vrlo često će oni raspravljati detaljno o nečemu što se ne tiče nikoga, a bitne odluke će prolaziti "ispod radara", kao da oni niti ne postoje.

Dvor gurne svoju odluku ili zakon kroz nešto osmo, izmijeni samu proceduru donošenja zakona, a ostali se mogu slikati.

p.s. Usporedba Dvora u SSSR-u i Skandinaviji je, po meni, prilično promašena. Naime, morao bi se gledati širi kontekst, tj. povijesni slijed. SSSR je prije toga bio Dvor - plemićki Dvor vrlo malog postotka ljudi. U vrijeme SSSR-a je postao Dvor puno šire baze, te je formalno bio diktatura proletarijarata. Naravno, to nije demokracija (nije je to ikada tvrdio), ali je činjenica da je za vrijeme plemstva to bila najzaostalija zemlja na ovom kontinentu, dok je na kraju komunističkog dvora bila svjetska velesila.

Meni je sustav Skandinavije predivan, ali on dugo nije bio suočen s nekim većim problemom - tek će se tada vidjeti drži li sustav vodu i je li se uspio dovoljno razviti. Recimo, referendum u Švicarskoj o minaretima (znam da Švicarska nije u Skandinaviji) mi je poljuljao vjeru u zrelost sustava.

Tko je glasao

neupotrebljivo opravdanje

zaphode,

primjer kine, uzaludnih napora u vrijeme mao ce tunga, i golemih žrtava
i uspješnih napora u vrijeme deng hsiao pinga i nasljednika
i golemog uspjeha
primjer brazila, indije, južne afrike, ...
otvara sasvim realnu mogućnost da bi se rusija bila ekonomski razvila i bez komunističke strahovlade
drugim riječima da je i zadnje opravdanje za zločine komunizma
neupotrebljivo

Isprike i opravdanja:
Originalna je isprika zaposlenika koji je rekao da se izgubio u magli dok je veslao preko jezera.
Jedna radnica je kasnila na posao jer je mislila da je osvojila loto.
Jednog radnika je omela jutarnja emisija.
Jednome je lisica ukrala ključeve od automobila.
Jedan radnik je svoje kašnjenje opravdao tako što je šefu objasnio da on ustvari ne kasni na posao jer nema nikakvu nameru početi raditi prije 9 sati.

luka

Tko je glasao

"Imaš knjigu gosp. Grdešića -

"Imaš knjigu gosp. Grdešića - "Političko odlučivanje" - koja zorno pokazuje kako najveću društvenu (političku) moć imaju oni koji određuju - o čemu će se raspravljati."

Ovaj pak dio je dio koji obicno predbacujem pseudodirektnim demokratama, ala ffzg, pirati i slicno. Gdje tehnokratska struja upravo kroz mogucnost moderiranja svodi ideju glasasnja iskljucivo na provjeru podrske svojim idejama.

Tko je glasao

Konkretno Svedska odlazi u

Konkretno Svedska odlazi u tripm s obzirom da se u Skandinaviji ekipa opcenito lijepo uljuljala i naucila zivjeti na racun minulog rada. Sama pak Svicarska i minareti, osobno pozdravljam taj netolerantni dio iz jednostavnog razloga, a to je da ako populacija nije spremna za afirmaciju novih vrijednosti, bolje je da ne ide u tom smjeru, bez obzira koliko isto bilo diskriminatorno. Furanje tolerantnih zakona bez kulturoloske podloge vodi u jacanje puno gorih oblika politicke pojavnosti i dodatnu destabilizaciju drustva bez obzira na nacelnu ispravnost postupka.

Enivej, SSSR je vrlo brzo zbog isfurao eliminaciju proleterijata iz upravnih voda, ukinuo vijeca i sve demokratske oblike te ojacao samovolju dvora, preciznije jednog covjeka. Taj je pak djir bio posljedica vrlo jednostavne ideje, a to je da sloboda govora u SSSRu nije imala nikakvu vrijednost, tako da je put za eliminaciju javne sfere bio kvalitetno utaban.

Sveukupno, opcenito mozemo reci da nikada nije zahvalno iznositi povijesne primjere, jer ce svatko izvlaciti ono sto mu pase unutar sirokog konteksta. No, volim spomenuti doticni primjer cisto kao novi oblik svrstavanja u hot i not koji je daleko suvisliji (IMO), od recimo onoga koji ljeva indoktrinacija plasira te time uzrokuje samo dodatnu odbojnost van indoktriniranih krugova.

Tko je glasao

gale

Konkretno Svedska odlazi u tripm s obzirom da se u Skandinaviji ekipa opcenito lijepo uljuljala i naucila zivjeti na racun minulog rada.

A da daš neke konkretne podatke o švedskom odlaženju u 3pm?

Furanje tolerantnih zakona bez kulturoloske podloge vodi u jacanje puno gorih oblika politicke pojavnosti i dodatnu destabilizaciju drustva bez obzira na nacelnu ispravnost postupka.

Tu se ne radi o tolerantnim zakonima (što to uopće znači?) već o temeljnim vjerskim slobodama koja je Švicarska kao članica Vijeća Europe, OESS-a i UN-a mora poštivati jer se na to obvezala. Koja bi uopće trebala bila kulturološka podloga u Švicarskoj koja bi omogućila muslimanima pravo na molitvu u džamijama? Teistička podloga? Švicarci su većinom vjernici. Multikulturna podloga? Švicarci stoljećima govore četiri jezika i mole se u dvije kršćanske crkve, dakle kulturološke podloga postoji, ali ona nije važna jer postoje zakoni i ljudska prava koji nadilaze predrasude, stereotipe i politiku.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  2. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 0
  4. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 86
  5. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  6. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  7. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  8. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  9. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  10. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  11. gospodari naši od aluzija komentara 0
  12. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  13. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  14. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  15. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  16. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  17. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  18. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  19. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  20. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  21. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  22. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0
  23. Porez na nekretnine u RH je agresija mainstream političara-na daljinski iz EU, na hrvatske građane i RH od ppetra komentara 13
  24. Sloboda je tu! A gdje smo mi? od boltek komentara 9
  25. enciklopedija ažuriranja (nacrt) od aluzija komentara 0

Tko je online

  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 40

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron