Ratko Maček, glasnogovornik Vlade ovih je dana, ni kriv ni dužan, glumio cirkusanta objašanjavajući narodu neku svoju teoriju o politici i političarima. I doista bi bilo cirkusantski smiješno da nije žalosno. Meni je u cijeloj toj priči žalosno što je takva osoba na respektabilnoj poziciji glasnogovornika Vlade jer je to funkcija s osnovnim zadatkom prenošenja u javnost stavova i politike hrvatske Vlade i njenog predsjednika.
Čime je to Maček neke nasmijao a neke ražalostio? Veli on da bi se politikom morali baviti samo oni koji posjeduju kuću, dva automobila i najmanje 50 000 eura ušteđevine ili 370 000 kuna. Ajde uzmimo da bi to i prošlo negdje na zapadu u moderno uređenim i bogatim državama gdje ljudi ulaze u politiku kako bi svojim iskustvom u stjecanju privatnog kapitala to isto učinili i za građane određene države no da li mislite da se ovakav model može primijeniti i na Hrvatsku? Je li sazrelo vrijeme za to?
Građanin ove zemlje koji danas posjeduje kuću, dva automobila i nekoliko stotina tisuća kuna ušteđevine opravdano se može smatrati bogatim Hrvatom. No, koliko je onih koji su ta sredstva stekli na ljudskim patnjama i mukama? Koliko je tzv. tajkuna koji su iskoristili „privatizaciju na hrvatski način“ kako bi se obogatili na onima koji su zbog toga izgubili radna mjesta? Koliko je onih koji su do svojih silnih ušteđevina došli uzimajući iz kase koja je bila, i još uvijek je, namijenjena socijalnoj osjetljivosti, umirovljenicima, siromašnima? Svakako, čast izuzecima, jer nisu u Hrvatskoj svi koji imaju lopovi i nemoralni grebatori. Naravno da imamo i poduzetnika koji su svojim radom stekli određeno bogatstvo no, nažalost, oni su u velikoj manjini. Kad bismo ozbiljno shvatili izjavu glasnogovornika Ratka Mačeka koji je to rekao u ime Vlade Republike Hrvatske, što je vrlo ozbiljno, onda bi očiti i jedini spas za Hrvatsku bio da se u uži kabinet Vlade, na pozicije ministara ali i direktora javnih poduzeća imenuju, primjerice, Ivić Pašalić, Miroslav Kutle, Hrvoje Petrač, Stipe Gabrić Jambo, Vladimir Zagorec, Čermak i slični. Ostalo bi prostora i za članove zločinačkih organizacija, mafijaških bossova i švercera koji bi popunili mjesta državnih tajnika. Svi oni zadovoljavaju sve uvjete za uspješno bavljenje politikom. Napominjem, prema stavu Ratka Mačeka a samim time i prema stavu vladajuće garniture.
Dragi Ratko Maček, svjestan sam da moraš opravdati Tvoju, za hrvatske razmjere, bezobrazno visoku plaću. Pa i njeno nedavno povećanje za prosječnu hrvatsku plaću a u nekim županijama i za dvije prosječne plaće. Ali daj radije šuti i ispast ćeš puno pametniji nego tako bezočno govoriti gluposti. Šutnja je zlato, u šutnji je mudrost a mudrost je vrlina. Pošto hrvatskom narodu prodaješ fore o bezgrešnosti Tebe i tvog šefa Sanadera zašto ne iskoristiš još jednu bezgrešnu vrlinu i odeš s te pozicije. Ako već ne znaš procijeniti kad je pametnije šutjeti.
Ako pak je tvoj zadatak jednak kao i zadacima ostalih ministara da pognute glave podilaze svom Sanaderu bez obzira na posljedice onda je sve to skupa vrlo žalosno. Osobina ove Vlade je laganje i prodavanje demagogije u čemu si mi „jadni narod“ ne možemo ništa pomoći ali kad Već to radiš, radi uzdignuta čela s malo više morala i diplomacije. Uspravan čovjek vidi dalje od onih koji svrsishodno kleče pred samozvanim veličinama.
Komentari
Najbolji komentar cijele
Najbolji komentar cijele priče s kojim se doslovno slažem dala je Jasmina Popović, kolumnistica VL.
večernji list
Ubojito argumentirano.
Svaki daljnji komentar je suvišan.
Na potezu je Sanader.
Ma ljudi moji, mene u
Ma ljudi moji, mene u cijeloj toj halabuci oko satova muči nešto drugo. Isto kao i kod bilo koje druge afere za koju je odgovoran HDZ, iskrsnula je ova afera sa Šostarom. Da se razumijemo, ne branim ga, ali slike su stare 3 godine. Tako je nedavno bilo sa Brodosplitom (Marinović), Hoteli Liburnija (prodaja kuće Željke Antunović)... Mislim da je išlo tim redom... Dakle, oni za svaku svoju svinjariju, u arhivi imaju nešto za protutežu, a mediji to uredno popuše. No, nije to što me brine, već činjenica da me te "sitnice" iz privatnog života oporbenjaka, jako podsjećaju na vrijeme Pašalića kada je gotovo svaki stanovnik ove zemlje imao svoj dosije. Danas mi je pao napamet članak koji je, kako mi se čini, bio objavljen u Novom listu, a u kojem se govorilo kako su u protuobavještajnoj agenciji zapošljavani kojekakvi hadezeovski prijatelji i rođaci, među kojima ima mesara, pekara i drugih nekih čudnih zanimanja koje nijedan normalan čovjek ne može povezati s iole ozbiljnim radom takve agencije.
Pitam se, a mislim da bi to pitanje morao postaviti i svaki ozbiljan političar u ovoj zemlji (još uvijek vjerujem da ih ima), je li normalno da se obavještajci koje financiraju svi građani, umjesto stvarnim svojim poslom, bave špijuniranjem oporbenih političara, novinara i drugih "nepoćudnih" građana? Mislim da kad bi se po toj temi malo pročačkalo, da bi svi ostali zgroženi s onim što bi se otkrilo.