Tajni život kukaca 2 (Skakavci)

• Dnevnik frederik - Sub, 28/03/2009 - 00:11
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 23 dodaj komentar

Osjećam se kao „znanstvenik“ koji je začeo novu „nauku“ koju bismo mogli nazvati – "politička entomologija" , ("kukcologija") pa se prema tome osjećam i odgovornim nastaviti istim pravcem. Kad sam jednom u ratnim vremenima preuzeo jedan nezgodan zadatak s najodgovornijih mi je razina rečeno: Ako s budeš imao problema s vlastima, mi ćemo lako riješiti, ali ako naletiš na novinare moraš izdržati sedam dana - i onda će se sve zaboraviti!“. Baš takav odnos vlasti prema novinarima je ostao do danas, (vlast takav pristup medijima obilato koristi što za novinare nije baš pohvalno), jer hrvatsko novinarstvo često pati od „pragmatičnih“ amnezija. Na sreću, nisu svi isti, pa zato podržavam da neke stvari treba do iznemoglosti ponavljati (baš kao što spominje naša “Ve-Ka” u komentaru na moj post “Tajni život kukaca 1 - Bakule”):

Nadasve zanimljivo je da tekstovi poput ovog Slavice Lukić u Globusu ipak dopru do javnosti, te da i udruge civilnog društva poput Gonga itekako reagiraju i "razvaljuju". A da se nakon toga ništa, baš ništa ne dogodi.

Ovaj „političko-entomološki“ serijal (sa sarkastično-komičnim dimenzijama) nastavljam brojem 2 (mada več vidim da bi ih moglo biti i mnogo više jer je materijal neiscrpan) vezujući se tako i na članak Slavice Lukić u Globusu posvećen nekim drugim kukcima - tj. „političkim skakavcima“ . O svojevremenim učincima „političkih skakavaca“ nakon posljednjih parlamentarnih izbora su manje-više stidljivo pisali i neki etablirani mediji, a ovdje na pollitici smo se njima temeljito bavili: 13/12/2007 - 19:21 Institucionalna kriza!? i 24/12/2007 Institucionalna kriza III ; hanhan - 09/01/2008 - Štovana Dame i Gospodo: Eksluzivan Tekst "Hrvatska u institucionalnoj i ustavnoj krizi" (reviz. verzija, Eng. na kraju teksta), i takođerDomagoj Margetić . O toj političkoj pošasti još tada je pisala i Slavica Lukić u povećem članku Globusa, a sada opet u Globusu (br. 954 od 18.03.2009) pod naslovom „Vladina tajna o poglavlju 23 - U pregovaračkim stajalištima o pravosuđu Vlada je prešutjela devet najvećih problema“ . Ona ondje upozorava na izbornu nelegitimnost izazvanu nekontroliranim, skoro biblijskim najezdama „transgraničnih skakavaca“, čijim djelovanjem je generirana nelegitimna struktura vlasti u Hrvatskoj. U tom je članku Slavica među devet problema, koji nas drže u predvorju Europske unije, stavila na prvo mjesto problem višestrukog glasovanja. To kako se kod nas izvode izborne zloupotrebe jednostavno je nespojivo sa suvremenim demokratskim shvaćanjima – jer „kvazi-demokratski“ izbori omogućuju formiranje „kvazi-demokratske“ vlasti, što je u svijetu demokracije nezamislivo (barem onom europskom - da sad ne spominjemo Mugabea).

Zato koristim priliku da se malo detaljnije osvrnem na tu pošast prekograničnih sezonskih migracija "političkih skakavaca", koje iza sebe ostavljaju goleme i dugoročne štete. U prijašnjim našim analizama i ovom najnovijem napisu Globusa proizlazi statistički jasno da je u vrijeme prvog Sanaderovog mandata broj birača u Hrvatskoj „iznenađujuće“ narastao za preko 133 tisuća novih duša iako u demografskim gubicima godišnje Hrvatska gubi grad veličine Makarske (što se samo djelomično nadoknađuje nedostatnim imigracijama). Taj višak od 133 tisuće birača sam za sebe znači otprilike 10-tak saborskih mandata, no kako se transgranične migracije usmjeravaju u raznim pravcima, tako se i uz malene brojke i tamo gdje se to čak ni ne očekuje - postiže više HDZ-ovskih mandata .

Brojka od 133 tisuće novopečenih glasača u Hrvatskoj nije konačni broj, budući da se taj i takav sustav višestrukog glasovanja tzv. „dijaspore“ provodi još od demokratskih promjena. Tada je taj necivilizirani običaj inauguriran u politički život nove Hrvatske kako bi se Hrvatsku definitivno odvojilo i sačuvalo od Jugoslavije. No, kako je to tako dobro funkcioniralo, pomoć tzv. „dijaspore“ se kasnije počela koristiti kako bi se Hrvatsku sačuvalo i od njenih građana. U mom prvom „političko-entomološkom“ postu (od 21.02.2008) pod naslovom „Još jedan apsurd: Šeks u kišnoj šumi” opisao sam jednu tetku (koja svaki put na svakim izborima uporno glasuje najmanje tri puta - mada je Hrvatska već odavna slobodna i samostalna). Opisao sam i jednog Šeksa, koji je, kao navodni „stup“ hrvatskog pravnog poretka (ako takvo nešto u Hrvatskoj uopće postoji) nonšalantno u javnost "ispalio" podatak da takvih prekobrojnih ima mnogo više - čak cca 400.000 (za detaljnije pogledajte link na taj članak).

Ovo su poznate stvari i već smo o njima više puta pisali - mada treba biti uporan pa uvijek i iznova ponavljati sve dok „nepismenoj hrvatskoj stoci sitnog zuba“ ne uđe u tikvu kako ih varaju njihovi rođeni „krupnozubani“. I samim "skakavcima" koje se gura u transgranična rojenja radi nekritičnog podržavanja jedne propale politike navodno hrvatske politike, koja je ustvari antihrvatska jer urušava Hrvatsku a time se i njima (skakavcima), koje jeftino navlače na sentimente i sitno mito, s čime im ustvari skraćuju šanse preživljavanja - jer Hrvatska uskoro neće moći sama sebi a njima baš nimalo pomagati.

Kako do sada nismo baš jasno i glasno objasnili kakve sve konkretne posljedice za dugoročne nacionalne interese ovakvo muljanje ima, koristim priliku da na to sada ukažem:

Najprije, ono što je važno naglasiti jest da „velikani“ hrvatske politike (oni na vlasti - ali nažalost prečesto i oni iz oporbe) preskaču preko činjenice da je ovakvo višestruko glasovanje (ujutro tu - a popodne tamo) potpuno nezakonito već po sadašnjim hrvatskim zakonima, te da uopće nije potrebno mijenjati ni zakone niti Ustav kao bi se tome doskočilo: Po našim sadašnjim zakonima, a niti bilo gdje u krštenom svijetu, nitko ne može imati dva prebivališta. No "čuvari" Zakona i Ustava u Hrvata o tome uopće ne haju. Čak je Vrhovni sud zahtjev Margetića odbacio kao neosnovanu pravnu inicijativu o utvrđivanju legitimnosti hrvatskih biračkih spiskova, a Ustavni sud se ni do danas, nakon više od godine dana, nije na formalni prigovor ni osvrnuo (Eh to hrvatsko sudstvo !! Valjda je sada jasnije zašto je njima Ustavni sud toliko važan da su spremni i Zakon kršiti kako bi ga formirali po svojoj mjeri).

Druga stvar jest da prenapuhano i lažno biračko tijelo u Hrvatskoj preslikava lažnu sliku u zakonodavnim tijelima, pa tako neke od ustvari hrvatskih manjinskih političkih opcija nelegitimno dobivaju premoć u parlamentu, a kroz takvu nelegitimnu saborsku situaciju se majorizacijom, dakle na necivilizirani način provodi nedemokratska politika. Preciznije, u Saboru i saborskim odborima se stvara premoćna glasačka mašinerija, koja u djelo može provesti i krajnje glupe, često nelegalne a u svakom slučaju nelegitimne odluke. Uz takvu „majolrizacijsku mašineriju“ se sprječava postavljanje odgovornosti izvršne vlasti za ponekad očita muljanja ili kriminal (kao npr. HFP i Maestro, Sunčani Hvar, Otok znanja, isl.), a da ne spominjemo ona gadljiva natezanja oko postavljanja Ustavnih sudaca, ili „djetinjarije“ glede antirecesijskih mjera, i sve bržih rebalansiranja državnog proračuna (koje „drže vodi samo dok majstori odu“). A tek ova "komedijanja" oko Pelješkog mosta, za kojeg se ovdje već odavna zna da su u to umočeni najviđeniji lokalni, a vjerojatno i državni političari (jer se bez njih ništa ne može).

Slavica Lukić je pravilno naglasila pitanje legitimnosti ove vlasti, za što se u EU jako dobro zna, i što je postalo jedan od ključnih problema koji opterećuje vjerodostojnost ove vlasti pred svijetom. Golemi višak prekobrojnih glasača ne samo da promovira nesposobnu i nedjelotvornu vlast, nego se čak takvu vlast kroz nadglasavanja štiti od političke odgovornosti. Uz to, političari s „đon-obrazom“ su se od osvajanja vlasti prepustili materijalnom i moralnom „hedonizmu“, uz izrazitu sklonost k podvalama i muljanjima.

S druge strane, oblacima „političkih skakavaca“ duboko zahvalna vlast osigurava napajanje iz hrvatskog proračuna kroz razna davanja (od dječjih dodataka i naknada za nezaposlene pa sve do mirovina i socijalnih zbrinjavanja). K tome „pravovjernoj dijaspori“ zahvalna vlast dodatno osigurava i oficijelnu državnu pomoć - koja sama za sebe nije malena. Kolika su ta davanja iz sve mršavijeg državnog proračuna (poviše a kolika ispod stola) još uvijek nitko ne spominje jer ona za javnost formalno i praktički ni ne postoje, kao što formalno niti dijaspora na hrvatskim biralištima ne postoji - mada više nego stvarno višestrukim glasovanjem mijenjaju legitimnu volju hrvatskih građana da imaju odgovornu vlast.

Da bismo se pravilno suočili s političkim i gospodarskim blokadama u kojima se Hrvatska nalazi (a koju domaća i svjetska kriza još više komplicira), možemo sagledati kroz sljedeće apsurde:

Unatoč višestrukim glasovanjem omogućenoj (nelegitimnoj) „podršci“ (kroz nesređene ili namjerno zloupotrijebljene biračke popise nezakonitim upisivanjem dvostrukih mjesta prebivališta svestranim angažmanom politiziranih policijskih uprava kao nositelja nezakonitih radnji), mi se dana nalazimo u situaciji da je HDZ (uz „višak“ od cca neutemeljenih 15-20 mandata) neutemeljeno postao „najjača parlamentarna stranka“. Unatoč svemu su morali slagati koaliciju doslovno kupujući neuvjerljive zastupnike drugih opcija (nikad manjeg HSS-a i nikad slabijeg HSLS- a, Roma s 300 glasova i ostalih manjina) te uz njihovu sramotnu podršku više nego bahato dominiraju hrvatskim političkim prostorom, najčešće donoseći odluke koje nam kao naciji budućnost čine upitnom.

Kad i ako ovako postavljenu više nego neugodnu sliku hrvatskog danas prevedemo na precizniji politički jezik, Hrvatskom ustvari vlada manjinska opcija, koja nema svoj legitimitet – a kad se takva situacija politički posve ogoli, možemo ustvrditi da se Hrvatska nalazi u svojvrsnoj diktaturi (jer se jedino tako može okvalificirati manjinsko upravljanje državom).

Ovakvo nešto nam zaista nije bilo potrebno, a i rezultate takvog nelegitimnog vladanja svakodnevno osjećamo na vlastitoj koži. Čak je i Gospodin Premijer toga više nego svjestan, pa u ovoj krizi igra na ivici žileta pokušavajući izmanevrirati do sljedećih (lokalnih) izbora. Zato treba očekivati da ćemo možda po prvi put i na lokalnim izborima opet doživjeti pogoleme oblake „političkih skakavaca“ u transgraničnim izbornim migracijama. Naime, opća i hrvatska kriza je zaoštrila odnose, pa tzv. desne opcije nemaju nekakvu prođu na političkom tržištu ove gospodarski poharane Hrvatske. Sondiranja hrvatske javnosti pokazuju jačanje srednjih i lijevih opcija (baš kao i u vrijeme pred posljednje parlamentarne izbore), ali vlasti dakako neče oklijevati posegnuti za tajnim adutima iz rukava“ - za „političkim skakavcima“ su uvijek tu, za njih se već što legalno što ilegalno (a naročito kroz Crkvu), opet osiguravaju tajne i javne „potpore“ kako bi ih se moglo pozvati kad i ako zagusti! A oni će se opet poslušno odazivati, ako treba i na lokalne izbore (ako ih se „preplaši“ da bi mogli izgubiti svoja „mala i prljava prava“). Oni će to učiniti bez imalo krzmanja da bi "spašavali" Hrvatsku po njihovoj mjeri!!

Zato je uoči ovih lokalnih izbora uputno se upitati kako spriječiti „oblake političkih skakavaca“ koji bi opet svojim masovnim dolascima pokušavali omogućiti formiranja nelegitimne vlasti i na lokalnim razinama. Možda bismo ih moglo demotivirati tako da im pokažemo kako su plodne poljane hrvatskog proračuna potpuno obrštene - da na njima skoro pa više ništa nema.

• Dnevnik frederik - Sub, 28/03/2009 - 00:11
  
• Komentari 23
• 10115 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar