U nekoliko svojih članaka pisao sam o tome kako nam se sada kao put kao izlaz nudi koncepcija "demokracije s vođom", koju personificira osovina Bandić-Kerum-Glavaš. (Vidošević i Primorac uostalom nude sličan model, ima sličnih lokalnih "šerifa" još okolo po Hrvatskoj, Plinio Cuccurin je složeniji slučaj.) Ideja je izabrati dobrog "tatu" koji brine za narod, i prepustiti njemu da odlučuje, sve će biti dobro. (UBR, ako je to slučajno "dobra mama" ništa se bitno ne mijenja). To je sužavanje demokracije. Gutajući knedle, zaključio sam da u ovoj situaciji ipak treba dati podršku strankama i njihovim liderima: Kosor vs. Sanader, Josipović i Milanović vs. Bandić.
U zadnje vrijeme u pozadini se aktualizirala priča o financiranju javnih inicijativa. Tako se da primijetiti da se ekipi ne da (najčešće jednostavno ne stignu uz sve životne obaveze) participirati u javnom političkom životu Hrvatske, s obzirom da je tematika prilično zahtjevna, te padobranski đir nema pretjeranog smisla.
Zatim je Oštrić nedavno primijetio u jednom komentaru čini mi se, kako u Hrvatskoj civilni sektor ne financira narod, građanstvo, javnost, već je financiranje utemeljeno na donacijama Države ili stranih političkih fondova. Tako i cijeli civilni sektor umjesto da se može slobodno boriti za javni interes, nužno mora uvažavati činjenicu da tko te plaća, tko ti omogućava da postojiš, jeste stvarni sef iliti grana koja se ne reže.
U Hrvatskoj tako ne postoji niti običaj, niti praksa javnog financiranja društvenih i političkih projekata sa strane onih za koje takvi politički projekti i služe. A nema džaba ručka.
OK. Oštrić je spominjao što možemo poduzeti, no malo me je zbunila situacija gdje je naveo da je MENI očito najviše stalo do tog slučaja.
Naime, ako je MENI očito najviše stalo do tog slučaja, onda imamo problem. A problem je u detalju zbog čega smo onda uopće radili udrugu POVODOM represije nad kolegama blogerima, ako je MENI najviše stalo.
Vjerujem da je Oštrić pogriješio u toj procjeni i da nisam jedini koji je odlučio sudjelovati u HBOu upravo i prvenstveno zbog ovog i ovakvih slučajeva.
Dapače, smatram da ako ćemo nastaviti NIŠTA ne raditi po slučaju Fintića, dok ćemo hrliti da dajemo izjave gdje god stignemo, da ćemo tada graditi karijeru pozera i jebivjetara, preciznije, da ćemo se samo suvišno kompromitirati, da ne koristim teže riječi. Ukratko, furati đir koji nam se samo može obiti o glavu.
Upravo zbog toga vjerujem da slučaj Fintić mora postati upravo naš NULTI slučaj gdje se svi moramo angažirati, a sve ostalo, dokle god taj slučaj stoji po strani, nemamo APSOLUTNO NIKAKVO PRAVO isfuravati.
Prije tri dana objavio sam članak Hrvatska blogerska organizacija - ubacujemo u drugu brzinu! :) a danas se pokazala potreba, da ubacimo i u treću! Upravo smo medijima poslali naše prvo priopćenje za javnost. Pozivamo sve blogere, da se pridruže prosvjedu tako što će ga prenijeti na svojim blogovima, ili se pridružiti facebook grupi Protivim se imenovanju progonitelja blogera Branka Perana. Pokažimo blogersku solidarnost!
Zagreb, 18. rujna 2008.
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE
Predmet: Prosvjed zbog imenovanja Branka Perana za šefa PU zagrebačke
Hrvatska Blogerska organizacija oštro prosvjeduje protiv postavljanja Branka Perana za šefa zagrebačke policije.
1.
Blogeri svih zemalja - ujedinite se! Blogerske konvencije uobičajene su posljednjih godina, prvo naravno u SAD, a onda i drugdje. Ova je iz svibnja prošle godine u Maleziji.
Osnivačka skupština Hrvatske blogerske organizacije održana je 2. srpnja. Taj je datum izabran da bismo tijekom ljeta mogli riješiti formalnu proceduru osnivanja, što smo i uspjeli. Ako vas zanima tko su osnivači, pogledajte Zapisnik osnivačke skupštine. Kako smo se osnivali, pogledajte jedan izvještaj ovdje. Predsjednik HBO je Zvone radikalni, potpredsjednica Esperanza, a ja sam tajnik.
Prije skoro dva mjeseca napisao sam projektni prijedlog za kreiranje cyber političkog vodiča Hrvatske.
Radno ime projekta se cijelo vrijeme mijenjalo, no namjena je ostala ista. Učiniti dostupnima sistematizirane informacije o javnoj političkoj mreži koja se kreira na prostranstvima hrvatske cyber sfere.
Omogućiti neupućenoj i nešto više upućenoj javnosti pogled na drugo lice politike. Daleko ljudskije, toplije, pravednije, plemenitije od onoga koje se jedino može vidjeti putem klasičnih medija. Povezati ljude sa dobrim namjerama, olakšati im suradnju i međusobnu podršku.
Sve ono bez čega se u politici ne može uspjeti, sve ono što nam internet tehnologija tako širokogrudno nudi, da bi bio gotovo grijeh to ne iskoristiti.
Na temelju te potrebe nastao je projekt PoliWiki, internet baza javne političke mreže.
Sad koja riječ o izvedbi projekta.
Ovaj dnevnik i registracija nastali su isključivo zbog zapažanja koja ma navode na zaključak da politika polako ali sigurno gubi svoj smisao i postaje stratište demokracije na kojem pojedinci vode svoje križarske ratove.
Već duže vremena pratim što se događa na ovom blogu i naravno nije mi promaklo da su Željko Peratović, alijas 45 lines i nekolicina Peratovićevih pristaša u potpunosti zapljuvali do nedavno sasvim solidan imiđ politike. Mraku je vlastita politika očigledno izmaklo kontroli i postala politikantstvo na uštrb demokracije, jer mrakova politika, prerasta u peratovic.blog.hr.
Mrak je uveo sistem po kojem se nepoželjni kritičar bez i jednog jedino slova protuargumenata, jednostavno marginalizira. Ovaj novi mrakov sistem glasovanja je upitna „demokracija“ na staklenim nogama, koja omogućuje da tri neistomišljenika, ili tri glupaka obezvrijede mišljenje pametnog čovjeka. Mislim da je politika okrenula pilu naopako i umjesto da bude strah i trepet zla ovog društva, postaje saveznik anonimusa i marginalaca.
Nedavno sam kontaktirao Damira Fintića da mi kaže u kojem je stadiju njegov slučaj. Puno smo nekad pričali o tom slučaju, čak je to bio i povod osnivanja HBOa.
Na kraju sam saznao dobru vijest. Stvari se ipak kreću, našli su se ljudi koji će Fintiću pomoć. Na moju veliku žalost, to nije ispala moja organizacija HBO, već Hrvatska antikriminalna organizacija, organizacija povezana sa Pokretom mladih, Hrvatskom strankom mladih i našim pajdom Mr. Jacksom.
Horvatinović iz HAKOa je naime kontaktirao Fintića i sredio da se Fintiću ne oduzima cijela plaća, već samo dio zakonom utvrđen. Pretpostavljam da je tih par tisuća kuna, ta možda i mala gesta pravnog stručnjaka, ogromna stvar za našeg kolegu blogera.
Fintiću je naime oduziman cjelokupni prihod, tako da je Fintić kroz ove mjesece živio na goloj egzistenciji. OK, par tisuća kuna neće ga turbo usrećiti, ali će mu sigurno podići kvalitetu života za koji red veličine.
U prethodnom sam postu predstavio ideju kreiranja hrvatskog cyber političkog vodiča. Tu sintagmu su Charon, a vjerojatno i fuminanti, shvatili na način da bi se taj vodič bavio cijelom političkom scenom hrvatske. No namjera je bila drukčija.
Cyber politički vodič bavio bi se isključivo događajima i osobama koje koriste internet kao kanal političke komunikacije. Dakle, to su naši političari blogeri, aktivisti, novinari, forumaši, svi oni koji su već upoznali draži javne, otvorene i transparentne političke komunikacije, više ili manje voljni da se ozbiljnije aktiviraju u političkom životu zajednice.
Počelo je tiho, pa je naglo prikuvalo, pa je onda malo QMcQ podložila (a i još će, a danas je izgleda kulminiralo;-) i mic po mic, uz puno mobilne, (a često i neproduktivne ;-) diskusije, napravili smo prvi korak ka osnivanju „mobi-telske udruge u Hrvata“ - održali smo Osnivačku skupštinu :-).
Pripreme za osnivanje udruge su bile... kako da to kažem, zanimljive i „ispunjavajuće“ i definitivno će (mi) predstavljati dragocjeno iskustvo u domeni „mobitelne kolaboracije“. SMS korespodencija i chat (običan, ne voice chat!) imaju svojih dobrih strana, ali tijekom zadnjih 15-ak dana sam se i osobno uvjerila that all is not rosy in the online world :-).
Nesporazumi u „tipkovničkoj“ mobilnoj komunikaciji spojeni s popriličnom raznolikošću sudionika diskusije/inicijative su uzeli svoj danak, ali vjerujem da smo te početne Scille i Harbide uspješno prebrodili.
I tako smo osnovali Hrvatsku Mobitelsku Organizaciju – HMO.
