pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovako gledajući, naslov mi izgleda kao nekakvo kinesko jelo,
ili budistička mantra, ali nije.
Prateći zadnjih dvadesetak dana sve što je napisano na politici, cjeli jedan spektar tema, puno njih vrlo kvalitetno obrađenih i s izvrsnim komentarima, uživao sam čitajući mnoge dobre tekstove, istovremeno sam ostajao bez tema za uključivanje u debatu.

Pa kad gledam sve što se u zadnjih mjesec dana i nešto više, od izbora na ovamo događalo u Hrvatskoj, više manje sve je obrađeno u politici, sve je otprilike jasno, danas se je još jedan dio nepoznanica riješio, a sutra će biti i još neke riješene. Sve su te teme bile i problematizirane na politici.
Međutim mene cjelo vrijeme još nešto muči.

Već odavna svaka zemlja jako pazi kako se predstavlja u svijetu. U suvremenim uvjetima tome služi vanjsko-politička operativa, poznatija kao diplomacija. To je i dar i zanat u kojem je u prvom redu i svakom trenutku važno biti i ostati gentleman (gospodin ili dama - ovisno o tome kojeg spola su ljude koji predstavljaju svoju zemlju u međunarodnim odnosima).

Mlada država bez obučenih diplomatskih kadrova, a pod naletima neumjerenih apetita političkih miljenika (kakva je kod nas situacija) s diplomacijom nije baš imala sreće. Sjetimo se Nevena „Juhice“ i njegovog skandaloznog boravka u Australiji, pa je ipak se uspio „skrasiti“ na još boljem mjestu u Americi (i u kratko vrijeme uspio ostvariti dodatne skandale. Ili ta grozomorna priča o Čučiću, koji je naprasno morao otići iz Belgije, a trenutno obiteljskim „gafovima“ zabavlja policiju dviju država i tabloide širom svijeta. I drugih koji se nisu najbolje snašli, ili onih koji su se naprotiv „fantastično“ snašli. Istovremeno, mjera uspješnosti naše diplomacije bi trebala biti prihvaćenost i poštovanost Hrvatske u međunarodnim okvirima – a ona nije baš najljepša. Zašto, pitanje je suptilno odgovor bi trebao biti još suptilniji: Civilizacijski kurs kojim Hrvatska brodi na vanjskom i unutarnjem planu ima mnogo skretanja, a i unutar diplomatskih struktura postoje tolike podmukle igre, spletke, podvale do divljačkog ponašanja za vanjsku i unutarnju upotrebu.

Kad sam vidio ovaj nastup Livakovića, usitinu sam se prenerazio. Dok Maček laže dok zine, pa i u onom Otvorenom u satovima, ali ako išta to radi dosljedno, ovo ovdje je čista suprotnost. Čovjek pod čijim je nadzorom potrošnja milijardi kuna za autoceste o ničemu odjednom nema pojma.

Udarna vijest današnjeg TV dnevnika HTV-a je narkoafera u MVPEI, a kao gost u temi dana se pojavila ministrica Kolinda Grabar – Kitarović. Obzirom da javnost o aferi zna tek nekoliko dana, pohvalno je da se prva diplomatkinja i visoka dužnosnica Sanaderove vlade pojavila pred hrvatskom javnosti da ju informira o cijelom slučaju. Na pitanja voditelja dnevnika je odgovarala spremno, dobro pripremljena i čvrsto riješena da nakon njenog istupa na njoj osobno i premijeru Sanaderu ne ostane niti jedna mrlja. Sve bi dobro prošlo da nas je ministrica uspjela uvjeriti kako i ona za aferu zna tek nekoliko dana.

Konačno je završila priča oko druge faze privatizacije INA-e. Tjednima su nam jedni punili glave time kako je kupovina tih dionica poslovni potez života (npr. Čačić), a drugi su nam proturali skepsu (čudno je da su to bili članovi Vlade), koju je u Hrvatskoj lako prodati nakon svih pljački i prijevara posljednjih 16 godina.

Nakon što je cijena dionica odmah po početku trgovanja drastično porasla, jasno da je to ipak bio posao stoljeća. Nakon svega nameće se pitanje zašto je Hrvatska Vlada koja je morala imati jasan uvid u stvarnu vrijednost dionica naše najjače tvrtke, praktički odgovarala građane, čiji bi interes morala štititi, od kupovine istih.