Oslobađanje hrvatskih generala Gotovine i Markača bio je emotivan trenutak za njih, njihove obitelji, za ogromnu većinu Hrvata, ali bogme ni Srbi nisu ostali ravnodušni.
Osobno, nisam baš puno vjerovao u oslobađajuću presudu. Priželjkivao sam da bar budu osuđeni na toliko godina koliko su odsjedili u Haagu, pa da mogu odmah kući. Ako se ne varam, tako je iz zatvora izašao Blaškić.
Oslobađajuća presuda za mene je bila iznenađujuća i sam sam sebe iznenadio izljevom emocija te sam plakao kao malo dijete od ganuća. Nisam u taj prvi tren bio ni svjestan važnosti te presude za Hrvatsku zbog priznavanja legalnosti hrvatskih vojnih operacija. Prije presude, misli su mi bile usredotočene na ljudske sudbine i tu dilemu koja se pred njih postavila: idu li kući svojim najmilijima, ili će zauvijek ostati u zatvoru.
Presuda je izazvala ogromno oduševljenje u Hrvatskoj i ogorčenje u Srbiji. Ista priča, dijametralno suprotno gledanje na nju.
Opći delirij u Hrvatskoj podsjetio me je na nogometna prvenstva, europska i svjetska i uspjehe naše nogometne reprezentacije kad se budi to nacionalno zajedništvo i osjećaj pripadnosti narodu i domovini.
Izgleda kao da je ljudska vrsta u globalu u stvari samo gomila lijenih stvorenja čija je jedina kreativna sposobnost trošiti više od svoje kupovne moći, sada skroz na skroz izgubljena u potrazi za finacijskim sredstvima kojima platiti nedavno dospjele račune. Nije li tako? Ili je u pitanju nešto sasvim drugo, nešto što prevazilazeći granice čovjekove moći razumijevanja prkosi zdravoj pameti? Koliko je još onih do kojih nije doprijela informativna vibracija da je svjetski monetarni sustav osnovni uzrok društvenog stresa koji nas trenutno rastura? Otprilike isto onako kao što obični ljudi u pokušajima isplaćivanja starih kreditnih obveza podižu nove zajmove, tako se i nacionalne vlade diljem svijeta koprcaju u lancima dužničkog ropstva u koje su ih odjenule velike međunarodne banke.
Baš super, istina polako izlazi na vidjelo. Ćudno da neke elemente te istine vide samo neki na ovom portalu tipa @fenixa i @LJRW. A već par godina kroz pisanu riječ pokušavala sam upozoriti cijenjeni auditorij da je "balkanska krčma" scenarij u kojem su narodi samo živi glumci koji realno glume kroz hektolitre vlastite krvi. Političari se dogovorili da će malo ratovati tuđom djecom radi preraspodjele resursa i moći. I taj Hadžić je tuđe dijete, a naš je! I tako od početka kad je sve zlo zadesilo Hrvatsku u obliku srpske gomore, a Hadžić je po majci Srbin a po državi Hrvat pa sve do danas. Veli Joža da ne smije kazati da li još taj "hrvatski sin" - ratni zločinac radi za Hrvatsku, prerano je još za tu informaciju. A bilo bi zgodno da se jednom otkrije da je još uvijek Karamarkov čovjek i da mu Hrvatski porezni obveznici alimentiraju mjesečnu plaću. To što ga tamo neki Hag traži samo je još jedna predstava za zbunjeni narod koji itako ne razumije razloge vođenja rata. Dakle, Hadžić je naš - baš fino. Ali onda mi se nameće pitanje i našeg Ratka Mladića.
Danas je na dnevnom redu ekskluziva.
Najteža gospodarska kriza od kad je ljudske vrste, ili najveća pljačka u povijesti?
Ekskluzivni video odgovor onih koji su u krizi najviše omastili brkove.
Kako u ova teška vremena financirati svoje ideje i projekte?
Ekskluzivni zahtjev za odobrenje kredita upućen Banci Rothschild.
Da li izdavanje novca može predstavljati terorizam?
Sudski proces i ekskluzivna usporedba dva čovjeka od kojih je jedan izdavao zlatne i srebrne kovanice, a drugi papirnate novčanice bez materijalne podloge.
Sloboda je jedna od najbolje prodavanih reklama.
Svi smo rođeni isti, gola djeca kraljeva, gola i djeca radnika.
Međutim, koliko su djeca radnika zaista rođena slobodna, i koliko odrasli radnici doista žive slobodno?
Ekskluzivni odgovori na 3 temeljna pitanja o slobodi: Tko sam, gdje stojim i koliko sam dužan.
Što je točno službeni novac - zakonsko sredstvo plaćanja?
Kroz službeni zahtjev "Novac I Mentalna Higijena", otkrili smo da u Hrvatskoj to nitko nije u stanju utvrditi.
Što je precizno oficijalna nacionalna valuta onda kad je mi dugujemo banci, a što onda kad je banka duguje nama?
Činjenica: vukovarski branitelji su odustali od 'braniteljske liste' i odlučili su se pridružiti HDZ-ovoj listi za izbore za gradsko vijeće grada Vukovara. Ovim dnevnikom želim odgovoriti na sljedeće pitanje: zašto?
Teza: zbog osobnih sinektura u jednom dijelu, te zbog predrasuda u drugom.
Metodološki uvod
Prvi problem u pristupu bilo kojoj temi je stupanj obavještenosti. Drugi problem je stupanj objektivnosti. Ono što je potrebno učiniti ukoliko nam je na pameti bilo koji plemeniti cilj kojemu je krajnja rezultanta što istinitija interpretacija onoga o čemu se želi nešto zaključiti jest: inzistirajući na činjenicama te činjenice analizirati hladne glave. Naravno, sada se postavlja pitanje: što je to činjenica? U rječniku hrvatskog jezika (Anić, 2007.) stoji: 'ono što je iskustvom potvrđeno da postoji ili da se događa.' Ako je činjenicma presudno iskustvo, to su slabe činjenice. Ali ne i nevažne. Međutim, ono što činjenicama ne ide u prilog jest - također činjenica ali ovaj put znanstvena - to da je naše iskustvo pod presudnim utjecajem psihologije.
Baš kao što je tjedan dana nakon održavanja svečane akademije povodom proslave 65. obljetnice pobjede nad fašizmom, gdje je na sva usta "kadila" antifašizmu, Jadranka Kosor "hodočastila" na Bleiburg, evo nam i "dosljednog" Ive Josipovića na istom zadatku, tjedan dana nakon što je osudio ustaško divljanje na koncertu "Za istinu" u Splitu.
Ono što dodatno iznenađuje je da Josipović hrli na Bleiburško polje nakon zaklinjanja da tamo neće ići sve "dok tamo dolaze ljudi u crnom, a komemoracije organizira čovjek osuđen za ubojstvo".
Ili je kritika koju mu je uputio potpredsjednik Sabora Ivan Jarnjak bila tako djelotvorna da ga je natjerala na taj nerazumni čin.
Podsjećam Ivu Josipovića da je on predsjednik države koja u izvorišnim osnovama svojeg Ustava ima antifašizam, a "hodočasti" na mjesto konačne predaje i polaganja oružja ostataka odmetnutih kvislinških vojski s područja Jugoslavije.
Kojim se to on žrtvama tamo ide klanjati, kad tamo nitko nije ubijen?
Ovaj dnevnik objavljujem s malim vremenskim odmakom, jer me je mračna sila ovog portala onemogućila u pisanju, a i dalje mi se prijeti, jer je njegova mržnja spram Feniksa gotovo opipljiva.
Nešto prebolesno!
Čuveni "borac za slobodnu riječ", "uvjereni socijaldemokrat", član izbornog stožera predsjedničkog kandidata Johna Josephsona, meni zabranjuje pisanje, ali zato objeručke "u goste" prima ostarjelu prononsiranu ustašku budaletinu Dragana Hazlera.
No, pustimo to, znam da do mrakovog mozga to ionako ne dopire.
Idemo s dnevnikom:
Dok im gazde u Vatikanu rehabilitraju Karla Marxa (http://www.slobodnadalmacija.hr/Ured...u-grijehe.aspx), list Svete Stolice i njeno nesumnjivo službeno glasilo Osservatore Romano iznosi da su “rane Marxove kritike kapitalizma posebno naglasile socijalno otuđenje koje osjeća dobar dio čovječanstva, koji, čak i danas, ostaje isključen i izvan procesa donošenja ekonomskih i političkih odluka“, naši klerofašisti pojačavaju svoje nasrtaje protiv antifašizma.
Zanimljivo kako se određene skupine ljudi iz petnih žila trude objasniti opravdanost koncerta Brene u Zagrebu. Kada je Brena svojevremeno bila gošća "Nedjeljom u 2", Stanković joj je dao priliku da objasni zašto je posjetila i pjevala srpskim vojnicima u Brčkom i Bjelini u uniformi srpske vojske tijekom agresije na RH i RBiH. Pa tako su Hrvati mogli čuti da je ona,zapravo, na taj način spašavala svoga oca.
Ako je tome tako, zašto je onda snimila glazbeni spot u kojem su ona i glumci u uniformama srpske vojske? Zar je i to bio dio plana spašavanja oca?
Posljednjih nekoliko dana na više sam se mjesta susreo sa različitim ocjenama najavljenog poteza Zorana Milanovića (i uže stranačke ekipe) – posjeta Bleiburgu. Moram priznati da su me te ocjene redom iznenađivale. Zbog toga u ovom dnevniku, želim napisati što, po mom mišljenju, taj najavljeni posjet jest, a što nije.
Krenimo od onoga što taj posjet nije.
Odustajem u čast grada Vukovara i 13. godina njegova pada od kolumne. Našao sam izvrstan tekst koji je postirala Duga na hrvati. de!
Neka to bude na čast gradu i žiteljima!
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?
