pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Gradonačelnik Bandić, novinarima i građanima Zagreba tvrdi da je Zagrepčanka najbolji posao u povijesti. U tom poslu “stoljeća” ostvarena je zarada od 600 milijuna kuna. Na veliku žalost gradonačelnika, građani i predstavnici medija, ne doživljavaju te silne milijune kao uspjeh.
Zagrebački holding putem javnog natječaja prodao je polovicu atraktivnog zemljišta Zagrebčanke, pokojne mesne industrije, Institutu građevinarstva Hrvatske za 45,62 milijuna eura. Na natječaj su razmatrane tri ponude, IGH, Ingra, United Europe ulaganja a ponuda HB Reavis Central Western Europe nije uzeta u obzir jer se odnosila na svih 100 000 kvadratnih metara zemljišta a ne samo na idealnih 50 000 metara kvadratnih koji su bili za prodaju.

Davno zastarjela zgrada s dodacima i aneksima, za prijem i otpremu putnika na Zračnoj luci Zagreb, trebala bi do 2012. godine dobiti novu, suvremenu zamjenu. Projekt zvan Novi putnički terminal ili skraćeno NPT, započeo je davne 1996. godine a ovih dana je obogaćen za još jednu medijsku senzaciju, pobjedu IGH-ovog projekta na međunarodnom natječaju urbanističko-arhitektonsko rješenje novog putničkog terminala Zračne luke Zagreb.

O natječaju je dosta rečeno u medijima koji, blago rečeno, vjeruju da je pobjeda IGH-ovih stručnjaka unaprijed dobro režirana predstava Jure Radića, gazde IGH-a i Boška Matkovića direktora zračne luke. Prema scenariju predstave IGH bi pobjedom na natječaju trebao dobiti projektiranje i izgradnju NPT, posla koji sam IGH procjenjuje na 280 do 300 milijuna eura.

Dobivši ocjenu 2 svrstani smo u kategoriju država poput: Obale Bjelokosti, Gambije, Zimbabvea, Swazilanda, Gvajane i Bangladeša. No, u Ministarstvu prometa se tješe čnjenicom da su i Bugarska i Rumunjska kada su kategorizirane dobile ocjenu 2, a sada su ipak članice Europske unije. Više index.hr

Poruka iz naslova trebala bi biti savjet putnicima u zračnom prometu a povodom vijesti da Hrvatska ne udovoljava svjetskim sigurnosnim standardima prema kriterijima Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO- Civil Aviation Organization) Navedeno su utvrdile Američke zračne vlasti ( FAA - Federal Aviation Administration ) i Hrvatsku svrstanle u kategoriju 2. Prema toj kategorizaciji proizlazi da naše zrakoplovstvo nije usklađeno s standardima ICAO-a, da nemamo dgovarajuće zakone i propise potrebne za prekooceanske letove ili da nam je osoblje civilnog zrakoplovstva deficitarno u nekom od područja poput tehničke stručnosti, izobrazbe osoblja, čuvanju podataka i procedurama inspekcije. Zbog navedeih nedostataka naši zrakoplovi ne smiju uspostaviti izravnu zračnu liniju sa SAD-om niti sletjeti u tu zemlju.

Američke zračne vlasti utvrdile su nedostatke u inspektorskom nadzoru koji su izvršile u veljači ove godine. U rujnu su američki inspektori željeli provjeriti da li je Hrvatska učinila pozitivne pomake u otklanjanju prije utvrđenih nedostataka. Taj inspektorski nadzor odbio je Damir Vince, Ravnatelj Uprave za zračni promet, zbog toga što se nedostaci nisu otklonili.

Sanaderova vlada “ozbiljno” se prihvatila reforma u pravosuđu i borbi protiv korupcije. Korupcija prema mišljenju građana najizraženija je u pravosuđu.
Koliko ozbiljno Sanader shvaća problem pravosuđa i korupcije vidjelo se već kod imenovanja ministrice pravosuđa, Ane Lovrin. Tiha, šarmantna, poslušna i totalno nesposobna ministrica bez pogovora sluša svog šefa. Ivu Sanadera.

Rezultat je pravosuđe koje nam svakodnevno dokazuje da nema pravde za Hrvate. Suci i sudovi upravo se nadmeću u propustima, aferama i neznanju. U nadmetanje svakako ulazi ponavljanje suđenja za ratne zločine u Osijeku.
Idemo dalje, Ana ministrica poslušno je imenovala Predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ivicu Pezo.
Taj Ivica Pezo kao predsjednik Općinskog građanskog suda u Zagrebu, postaje medijska zvijezda, za njegovo poštenje zna i državno odvjetništvo.

Ljudi na vlasti često hrvatsku javnost obasipaju svakakvim parolama. Te parole temelje se na poluistinama ili lažima. Jedna od omiljenih parola vlade koja odlazi i ubrzo dolazi, bila je: «Hrvatska zemlja znanja» . Parola i te kako odgovara Hrvatskoj, ali i svakoj drugoj zemlji. Pitka je. Znanja nikad dovoljno. Međutim, problem je kako znanje koristimo i kakve nam rezultate donosi. U nastavku ću opisati primjer korištenja znanja i stručnjaka na pogrešan i štetan način.

Tjednik Lider, tiskano izdanje od 28. prosinca 2007. posvetio je svoj prostor Liku i djelu direktora Zračne luke Zagreb, Bošku Matkoviću. Tako iz Lidera saznajemo da se je Boško Matković, diplomirani inženjer strojarstva u svojoj karijeri bavio strojarskim projektiranjem u Sloveniji i Njemačkoj. Negdje 1998. godine vratio se u Hrvatsku i kako sam kaže, razgovorom s bivšim direktorom dogovorio zaposlenje na Zračnoj luci Zagreb kao savjetnik. Nakon tri godine postaje i glavni direktor.

Još prije gotovo dvije godine javnosti je servirana priča o velikim projektima obnove i proširenja Zračne luke Zagreb. Hvale vrijedan je svaki projekt koji bi od velikogoričkoga aerodroma napravio jakog i nezaobilaznog regionalnog igrača na tržištu komercijalnog zračnog prometa. No, postavlja se pitanje radi li se o odgovornom i razvojnom ili destruktivnom i mutnom poslu? Saga o Zračnoj luci, njenom novom terminalu i drugoj pisti s vremena na vrijeme podgrijavala se u medijima da bi pred koji tjedan dosegla svoj vrhunac potpisivanjem nekakvoga protokola između Vlade RH i Grada Zagreba.

Zračna luka Zagreb je trgovačko društvo u vlasništvu RH, Županije zagrebačke, grada Zagreba i grada Velike Gorice. Zračna luka od početka šezdesetih godina smještena je u Velikoj Gorici i od Zagreba je udaljena petnaestak kilometara. Njena osnovna djelatnost je pružanje usluga u prihvatu i otpremi zrakoplova, putnika, prtljage i robe. Za obavljanje svoje osnovne djelatnosti zračna luka posjeduje i koristi uzletno sletnu stazu, stajanku, putnički i robni terminal.

Eto Bandić najavljuje nove gradnje u Zagrebu, ovaj put proširenje zračne luke. Nije li to zapravo infantilno ponašanje nezrelog djeteta, koje ima poremećaj pažnje? Sad dohvaća jednu igračku, potom odmah drugu, a niti na jednu stvar ne može ostati koncentrirano duže vremena i završiti igru koju je započelo?

Da se podsjetimo svih obećanja: dovršetak stadiona u Maksimiru, dovršetak sveučilišne bolnice, izgradnja rukomentne arene, izgradnja galerije moderne umjetnosti, stanovi u sesvetama (poticana stanogradnja) itd. Ali niti jedna od ovih stvari nije dovedena do kraja!
Istina, završene su neki jednostavniji poslovi, uređenje nekih prometnica i "bageriranje" Bundeka. I most koji je završen, zapravo je nedovršen. Nema pristupnih cesta, pa tko se želi prevesti preko njega, mora ga dobro "potražiti".

Predstava zagrebačkog gradonačelnika zvana Rukometna arena je dovršena. Još jedna pobjeda genijalnog uma i maratonca je postignuta. Na portalu Javno čitamo ““Konzorcij pristao na sve uvjete. Zagrebački holding nadgledati će sve radove umjesto prvotno najavljivane zajedničke tvrtke Vlade i Grada."

Neizvjesnost cijele nacije je prekinuta, Zagreb će dobiti rukometnu dvoranu, rukometno prvenstvo nije upitno. Zagreb i Hrvatsku spasio je samo jedan čovjek, Superman Milan Bandić. Konzorcijem Trigranit- Ingra potučeni su u potpunosti. Tjednima su stručnjaci konzorcija morali proučavati dokumentaciju računati, crtati i pisati da bi na kraju shvatili da je Bandić bio u pravu i da ne mogu dobiti ništa više od onog što je Mile znao bez da je pogledao sve te dokumentacije i izračune.

Točno u podne gradonačelnik Bandić otvorio je Domovinski most. Veselju Bandića i njegovih bandita, oprostite, podanika nije bilo kraja. Razumijem ih, ovo je šesti pokušaj otvaranja mosta. Uspjelo je. Otvaranje nije omela kiša, očito su podigli cestu, doveli je u nivo mosta. Zadovoljni su bili i oni što su traljavo i loše vodili poslove izgradnje te probili rokove i povećali cijenu. Nitko ne traži da za to odgovaraju, pa nije to njihov novac. Novac su dali građani.

Jedino je malo bio zabrinut projektant mosta dr. Jure Radić. Bojao se da ne udari bura. Ali i ta zabrinutost je prošla kada je gradonačelnik obećao da planira izgradnju još dva mosta u sljedeće tri godine. Novim mostovima vesele se i građani, bit će još barem dvanaest pokušaja otvaranja mostova.