pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hloverka Novak-Srzić nastavlja proganjati Sanju Mikleušević-Pavić. Nakon što ju je potjerala iz "Otvorenog" zbog intervjua u kojem se razljutio Stipe Mesić, sad ju je nogirala i iz "Hrvatske uživo", jer je, kako nam objašnjava Nacional Ive Pukanića namjeravala raditi razgovor s Vladimirom Zagorcem.

Sanja Mikleušević-Pavić se očito više puta zamjerila predsjedniku Stjepanu Mesiću i njegovu krugu, pa su tvrdnje da Ivo Sanader ima isključivi utjecaj na HTV, promašene.*

Zoran Šprajc uzviknuo je „Car je gol!“ i zaradio suspenziju. Sve je počelo kada je Šprajc u Dnevniku HRT-a objavio vijest kako se opet tamo negdje daleko od očiju javnosti potpisao sporazum s Amerikancima o odricanju hrvatske suverenosti kad se radi o američkoj vojsci na tlu RH. Hloverki se objava te vijesti nije svidjela i tražila je od Šprajca da ne uznemiruje narod i da u slijedećem Dnevniku budu uvrštena dva priloga o istoj vijesti ali intonirana drukčije.

Šprajc se iznervirao i uzviknuo da je car gol, rekavši da se izgleda više ni jedna vijest ne može objaviti, a da se prije toga ne konzultira HDZ. Hloverka se naša uvrijeđena takvom izjavom i uzvratila je Šprajcu na način koji ona jedino zna, suspenzijom na tjedan dana. Tragično u cijeloj priči je to što se način rada HRT-a vratio u mračne devedesete kada je Hloverka svako malo trčala na Pantovčak po mišljenje i zbog toga postala najomiljeniji Tuđmanov novinar.

Danas se više ne trči na Pantovčak jer ipak postoje i moderna sredstva komunikacije, ali princip je ostao isti. Svaka vijest koja ne ide u prilog HDZ-u pažljivo se filtrira i pakira u lako probavljivi celofan, ili se jednostavno prešuti. Svatko tko se pak ogriješi o pravilo konzultacije može računati minimalno sa suspenzijom.

Ministrice Lovrin (ono poštovana niti reda radi ne mogu napisati),
molim vas da generalu Mirku Norcu, generalu i heroju Domovinskog rata omogućite da bezbrižno ispija kavu na špici u Zagrebu, Splitu, Sinju ili mjestu po izboru. Obrazloženje nije potrebno - ako kavu u centru Zagreba ili već gdje mogu tijekom izdržavanja višegodišnjih kazni za razne zločine, ubojstva, otmice i drugo bezbrižno ispijati Tihomir Orešković, Vinko Budiša, Hrvoje Petrač i Hrvoje Žužić, onda to pravo ima i general Mirko Norac. Mislim da nakon što je prometni ubojica Hrvoje Žužić ispijao svoju kavicu na špici, više ne postoje nikakvi kriteriji koji bi vas sprječavali da ovoj molbi udovoljite. U suprotnom razmislit ću o ponošenju ustavne tužbe, jer se ovakvim ponašanjem zatvorskog sustava apsolutno krše ustavna prava ostalih zatvorenika, uključujući i generala Mirka Norca, jer im nije zajamčeno ravnopravno služenje zatvorske kazne. I molim vas da ne pravdate ove pizdarije, nikakvim teškim operacijama hemeroida ili ti ne znam čega, jer da je to istina te debele guzice ne bi sjedale na špici ispijale kave i smijale u lice i svojim žrtvama i ovom telećem naodu. Kakva ministrica, takvo i pismo. Sačuvao nas bog ministirce Lovrin i hrvatskog pravosuđa pod HDZ-om.

Za one pale s Marsa :-), Car Šprajc je Zoran Šprajc, za deset kopalja najbolji voditelj dnevnika na HRTu i općenito jedna od rijetkih svijetlih točaka u HRT-ovoj produkciji političkog programa. Ali, titulu Cara nije zaradio samo svojim nenadmašnim komentarima u Dnevniku u kojima je često na prikriveni (a ponekad i neprikriveni) način znao bocnuti naše političare koji, gledajući njihov tretman na HRTu, valjda spadaju u neku zaštićenu vrstu koju treba „paziti“ i „maziti“ da se ne bi slučajno ufendili kad im se na nacionalnoj dalekovidnici podastru svi njihovi gafovi, gluposti i nekonzistentnosti!

Titulu Cara je zaradio ponajprije svojim blogom, gdje je, neopterećen budnim uredničkim okom „žene za sve režine“ (guess who am I talking about ;-), malo „pustio ruku“! Eeee, što je to bilo gušt čitati :-). A kad je izašla knjiga sa zbirkom postova, nisam čekao ni sekunde (knjiga je završila kao poklon ćaći jer, što će mi knjiga kad sam sve postove pročitao, a ionako su dostupni na webu).

Ali, uskoro ću ipak morati po svoj primjerak :-(.

Gledao sam prekjučer Dnevnik HTVa kojeg je vodio Zoran Šprajc. U posljednjih nekoliko mjeseci ustalila se praksa da u Dnevniku imamo direktna uključenja i dok je donekle zanimljivo vidjeti uključenje u živo s nekog mjesta događaja, definitivno je neprirodno direktno uključiti primjerice Damira Polančeca u prvi program Hrvatske televizije usred prime-time termina.

Naime, televizija u osnovi (a vijesti posebice) nisu medij za uključenja uživo - televizija je medij u kojima novinar kondenzira desetke minute razgovora s različitim pojedincima u prilog od 180 sekundi. Novinar je taj koji oblikuje i kondenzira vijest, koji raspoznaje bitno od nebitnog, koji odlučuje što je spin a što je istina.

Kakvo će mišljenje imati gledatelji o novinarima javne televizije koji su pristali glumiti karaoke novinare i kandidatima ne smiju reći: "Ma o čemu vi pričate?" / Lako je ubaciti Čačića da s nekim likovima raspravlja o ničemu po principu astronomija i astrologija su ista stvar, a za to vrijeme paralelno teku otvaranja cesta, škola i čega sve ne / Zamislimo da na HTV-u postoji osoba s mudima i kaže premijeru: "Sučeljavanje je u četvrtak u 21 sat. Ako ne želite doći - nemojte." / Žalosno je da je jedini koji je do sada odgovarao za ovu žalost na HTV-u Zoran Šprajc koji se usudio prozvati Sutlića i Hloverku zbog toga što su pristali na ovakva pravila.
Predizborna imbecilizacija novinarstva na HTV-u
Kako se jadno mora osjećati novinar koji je prisiljen kandidata DOMOVINSKE GRAĐANSKE STRANKE pitati: "Ako osvojite vlast hoćete li raspisati referendum za ulazak u NATO?". Ili kandidata AUTOHTONE HRVATSKO GRAĐANSKO SELJAČKE STRANKE što će, u slučaju osvajanja vlasti, učiniti sa zdravstvenom reformom...

Prije nekoliko dana u večernjem je listu objavljen tekst o tome kako su pojedini novinari izloženi pritisku od strane nadređenih. U samome tekstu ima i nekoliko navedenih primjera ali i Zorana Šprajca koji je rekao slijedeće:

Nakon pak Majićeve opaske da je glavni ravnatelj Vanja Sutlić kazao kako prema internom monitoringu ispada da u Dnevniku ima više SDP-a nego HDZ-a i ostalih, reagirao je Zoran Šprajc uzvrativši neka se Sutlić ostavi programa, jer to nije u njegovoj nadležnosti, neka ljude u Dnevniku pusti da na miru rade svoj posao, neka rezultate nadziranja i pritužbe iz stranaka rješava s čelnicima programa te neka više ne šalje poruke novinarima.

Koliko samo jedan čovijek može učiniti na razvoju društva i društvene svijesti pokazao je Zoran Šprajc, urednik HTV-ovog dnevnika prije nekoliko dana.

Iznio je u javnost slučaj ubojice koji je pušten na jednomjesečni dopust zbog „skrbi nad maloljetnim djetetom“.
Najprije je sudac Slavko Lozina, nakon dugogodišnjeg suđenja ubojicu mladića osudio na sramotnu nisku kazno od 4 godine a potpom je drugi sudac, Branko Milanović toga ubojicu pustio na dopust, utvrdivši da je osuđenik jedina osoba koja se može brinuti za sedmogodišnju djevojčicu koja je, ako se ne varam doputovala iz inozemstva baki na ljetovanje.

Jučerašnji dnevnik HTVa vodio je Zoran Šprajc. Jedan od priloga govorio je i o Vinku Budiši, osuđenom ubojici koji je zahvaljujući genijalnom potezu suca Slavka Lozine osuđen na kaznu zatvora manju od donje zakonom propisane. Dakle, taj isti Vinko Budiša je svega nakon pola godine izvršene kazne dobio jednomjesečni odmor (to mi je otkriće da se smiješ odmarati od zatvorske kazne!?).

U jučerašnjem dnevniku emitiran je dvominutni prilog o političkoj kampanji na internetu. Baš kao što se to dogodilo u Americi, a u posljednje vrijeme slične aktivnosti vidimo i u drugim zemljama (primjerice Engleskoj ili u posljednjim Francuskim predsjedničkim, a potom parlamentarnim izborima), tako je politička borba barem dijelom prenesena i na hrvatski internet.

Početak cijele priče je naravno Ivica Kirin i glasoviti "Kiro prosviro" serijal sada već legendarnog (i još uvijek anonimnog) autora bijesprvi.

Danas (po mojem brojanju) na youtubeu ima više od 150 aktivnih autora video uradaka, te isječaka ima više od tisuću, s time da je manja grupica (možda 10-15 ljudi) iznimno aktivna. I dok je možda bijesprvi bio doslovce to: bijes prvi, danas ih ima mnogo više i nitko nije imun, a posljednji koji je "pao" na youtubeu je tek ustoličeni predsjednik SDPa Zoran Milanović.