U prethodnih šest mjeseci smo se od prvog potpredsjednika Vlade Čačića naslušali toliko najava o velikim investicijama u svrhu pokretanju gospodarstva da bi vjerujemo svatko tko nije dovoljno upućen u slatkorječivu retoriku navedene osobe lako mogao zaključiti kako je realizacija onih prvo najavljenih već u punom zamahu. Ipak, na neki način je i sreća za građane Hrvatske u tome da već i mala djeca u vrtiću shvaćaju svu ozbiljnost, utemeljenost, a time i svu težinu riječi koje izađu iz usta prvog potpredsjednika Vlade RH.
Možda priča o GMO za neke baš i nije domena koju bi se vezivala uz javno percipiranu problematiku umirovljenika, ali kako se ova i te kako važna tema tiče svih građana RH odnosno njihova zdravlja, onda navedena tema i te kako jest nešto o čemu imamo pravo i obvezu progovoriti. Mnogima je očito promakla nedavna Uredba Vlade RH (od 29.03.2012.), donesena ove godine kojom se ukida dotadašnja obveza za proizvođače da se za niz proizvoda koji sadrže GMO više ne moraju označavati kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme. Potpis premijera Milanovića na ovu uredbu je ujedno njegova suglasnost da na hrvatsko tržište mogu slobodno ući i oni GM proizvodi koji to do sada nisu mogli.
Izjava ministra Jovanovića kako se u Hrvatskoj više neće proizvoditi kadrovi za Zavod za zapošljavanje, što je dugogodišnje nepisano pravilo našeg obrazovnog sustava, je nešto što bi u dobro uređenom društvu i uz niz okolnosti doista trebalo pohvaliti.
Kako je Hrvatska na žalost još poprilično daleko od uređene države, koja bi slijedeće godine trebala postati i članicom EU-a, najava ministra Jovanovića spada u samo još jednu u nizu njegovih demagoških umotvorina. Naime jasno je da se svi slažemo sa konstatacijom ministra da naš obrazovni sustav već dugi niz godina ima sve manje veze sa realnim potrebama koje današnje tržište rada nameće. U samom trženju rješenja koje više sliči na igru promašaja i pogodaka nego da dobro osmišljenu obrazovnu strategiju ministar se već dosjetio ideje koju je ove godine odlučio i primijeniti kroz smanjenje upisnih kvota na više studija, a nešto slično se dogodilo i sa upisnim kvotama u mnogim srednjim školama, posebno u strukovnim na čijem području velikom brzinom nestaju mnogi gospodarski subjekti, što automatski znači i određenu korekciju u upisima učenika za mnoga zanimanja budući za njih ima sve manje potrebe.
Bez obzira što se ovih dana doslovno svi mediji iz petnih žila (čitaj radi profita) upiru prikazati kako je nogomet odnosno naša nacionalna repka nešto najvažnije na ovom svijetu, pače i više od toga, realnost nas lupa po glavi kao nikada do sada u prethodna dva desetljeća. Za mnoge kojima nogomet baš i nije od životne važnosti kao grom iz vedra neba je odjeknula izjava Zorana Milanovića, inače formalno prvog „pijetla“ u Kukuriku koaliciji, koji hrvatskom puku iz Koprivnice (pjetlić gradu) poručuje ni manje ni više no „Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, nisam otac, nego sam premijer“.
Da je Hrvatska po mnogo čemu među prvim državama u svijetu nije posebna novost, ali sve češće jest po raznim bizarnostima radi kojih stojimo tako visoko na raznim ljestvicama. Nije stoga nikakvo iznenađenje da smo među prvima u svijetu kada je riječ o korupciji, nepotizmu, kršenju ljudskih prava, lošem pravosuđu, pristranošću medija, itd itd… ali nikada se ne biste sjetili da smo, sudeći po sve više informacija među prvima i u volontiranju….
Naravno da svi znamo objasniti što je to volontiranje koje je svugdje u svijetu i te kako cijenjeno i nešto što se u svačijem CV-u sa posebnim ponosom ističe. Raditi dakle nešto sasvim dragovoljno za opće dobro i doslovno bez ikakve financijske ili neke druge materijalne koristi jest prava formulacija za volontiranje gotovo svugdje u svijetu, a bilo bi i bez onog „gotovo svugdje“ da nije lijepe nam naše Hrvatske. Ne želimo ovime kazati da u Hrvatskoj nema volontera ili da sa njima nešto nije u redu već samo konstatirati činjenicu da za razliku od cijelog svijeta u Hrvatskoj postoji i jedan sasvim poseban vid volontiranja.
Vlada premijera Milanovića stalno ponavlja; država je u teškom stanju, nema vremena za čekanje, mora se djelovati moraju se vršiti promjene, poduzimati nepopularni rezovi. Mora se odricati danas da bi sutra bilo bolje.
Ekspresno su povećani porezi. U pripremi su kresanja radničkih prava...
Pa, u redu. Kriza je moramo svi sudjelovati u njenom rješavanju.
Međutim, vlada očito ne misli da bi svi trebali sudjelovati u rješavanju krize. Da se svi odreknemo nečega kako bi pokrenuli gospodarstvo, zaposlili radnike, osigurali mirovine, uredili zdravstvo...
Nakon još jedne u nizu bizarnih situacija u kojima se našla Vlada RH nakon ostavke sada već bivše ministrice Holy građani se sa doista dobrim razlogom sve češće pitaju tko je formalni a tko stvarni predsjednik Vlade.
U proteklih šest mjeseci otkako je na vlasti SDP na čelu Kukuriku koalicije nizom poteza dokazao je da je koalicija nesposobna uhvatiti se u koštac s vrlo ozbiljnim političkim, gospodarskim, financijskim i uopće društvenim izazovima pred kojima se našla. Promašaji i pogrješke su se toliko nagomilali da se već sad postavlja pitanje treba li ova Vlada odstupiti, jer je nemoćna da riješi probleme od nacionalnog značaja. Njihov „Plan 21“ bio je najobičnija prijevara na koju su nasjeli birači glasajući više protiv HDZ-a nego za SDP i koaliciju.
Otkazi, otkazi, dijelimo otkaze svima, osim sebi i svojima, a ako vam se ne sviđa... „okrenite glavu“
„Samo je vječan Kolektivni ugovor i rak“- a dodajem i njihova prevrtljivost oko ZOR-a.
Jučer potpisali, danas otpisali.
Jučer je bilo jučer, a: „Danas znam da sam to potpisao samo zbog neslaganja s procedurom“ ... a ako vam se ne sviđa, ....“okrenite glavu“.
http://pollitika.com/kako-je-referendum-o-zor-u-postao-referendum-o-vladi (hatzivelkos, glasnogovornik na pollitici- hoću-neću ZOR)
U tim okolnostima, Zoran Milanović više nema što čekati sa potpisivanjem zahtjeva za referendumom o ZOR-u. I ne samo on, već cjelokupno vodstvo SDP-a, zajedno sa svim saborskim zastupnicima. Svi bi se trebali kolenktivno nacrtati na Trgu bana Jelačića, potpisati zahtjev, i pozvati sve birače i simpatizere SDP-a da ga potpišu. Ukoliko misle raditi svoj posao za koji im je osamsto tisuća ljudi u ovoj zemlji dalo svoj glas.
Radna mjesta moraju biti fleksibilna: flex-security, svačija osim onih za koje interveniraju onako „ljudski”- za Heidi, a ne s „ministarske pozicije” i ne daj Bože naređivanja.
I baš kad smo pomislili da je ona čuvena komunikacija tipa „barba Luka“ otišla zajedno sa njim u političku mirovinu, eto nama Kukuriku u crnom ne/ministrice Holy koja je očito imala od koga naučiti kako za svoje „vojnike“ intervenirati.
Nije po nama uopće sporno, dapače i pohvalno je što se Holy brine za sudbinu ljudi koji će ili bi mogli dobiti otkaz u HŽ-u (i ne samo tamo), ali kada to radi selektivno tj. samo za članove svoje partije onda je to nepotizam najnižeg oblika i jasan dokaz koliko je Kukurikavcima uopće briga za sve osim „svojih“.
„Ta tko je to vidio da se svojima da otkaz radi viška???? Pa njima se može i mora pronaći neko drugo radno mjesto, po mogućnosti još bolje plaćeno, a onima koji nisu „naši“, znači njihovima, sa čime se očito slaže i ne/ministrica Holy može se lijepo uručiti otkaze jer su višak….. a ako za neko radno mjesto kasnije i bude potreban, pa ljudi moji, zar nema dovoljno „njihovih“ koji samo čekaju da im se očisti teren od onih drugih“.
