pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

10. rujna 2008. ujutro nešto poslije 9.30. započelo je paljenje najvećeg svjetskog akceleratora - Large Hadron Collider, Velikog hadronskog sudarača, impresivnog eksperimentalnog uređaja, čime je zapravo započeo projekt u kojem će slijediti niz eksperimenata; bez obzira kakvi rezultati bili, LHC je definitivno znanstveni eksperiment koji će obilježiti prvih 10- 20 godina 21. stoljeća, a njegovo će ime u povijest znanosti biti zapisano zlatnim slovima.

Pitate se, kakve to veze ima s politikom? Ima, itekakve. Hrvatska se manje više smatra "društvom znanja" (ili barem tome teži), a projekt LHC bez premca u dosadašnjoj povijesti znanosti ali i povijesti čovječanstva postavlja neka vrlo važna pitanja, ne samo ona striktno vezana uz fiziku.

U ovom dnevniku pokušat ću, ukratko, opisati o čemu se tu radi i kakav je to eksperiment, zatim, pokušat ću istaknuti ulogu i značenje tzv. fundamentalnih istraživanja, te isto tako ukratko postaviti Hrvatsku u taj kontekst; a isto se tako nadam da će se o ovome otvoriti rasprava. Činjenica je da se kod nas o takvim znanstvenim temama premalo govori, iako one imaju svoju veliku važnost, ne samo za društvo, nego i za politiku, i to posebno u Hrvatskoj, maloj zemlji kojoj je znanje jedna od šansi za dobar život u sadašnjosti i budućnosti. To što političari ili poslovično "žuti" mediji o tome ne govore dovoljno - govori samo o njima.

Eto što ti je slučajnost. Da san jučer u vrime Dnevnika osta samo pet minuta duže siditi za kompjuterom, ovog posta ne bi bilo a ja bi večer proveo ... pa nekako bih, a sigurno ne bih pisao ovaj post (koji se rastegnuo eto i na današnji dan, a to što su žena i djeca kod punca i punice je razlog ovolike „slobode slobodnog vremena“ ;-). Ali, prilog u jučerašnjem Dnevniku o nedostatku „informatičke radne snage“ u Hrvatskoj me naprosto natjerao za tipkovnicu (btw. vidi, vidi, opet/još Šprajc vodi Dnevnik, al kolko čujem na Prisavlju je prava nevera ;-).

Jel' to nekome konačno sinulo, ili se radi o tradicionalnoj novinarskoj priči za jedan dan, da se malo „olakša“ nacionalna savjest pa da onda možemo mirno dalje do sljedeće takve priče sve dok se ciklus opet ne zatvori prosvjedima maturanata zbog uvođenja državne mature (a biti će ih ;-)? E, to tek treba vidjeti.

Najosnovniji preduvjet napretka jedne države i naroda općenito je obrazovanje. Na primjeru Irske možemo vidjeti kako kontinuirano ulaganje u obrazovanje i školski sustav ima eksponencijalni učinak na iznos BDP per capita. 1985 je Irska bila u društvu Puerto Rica, Madžarske i Slovačke. Danas je Irska treća najbogatija (prema BDP per capita) zemlja Europe, iza Luksemburga i Norveške.

Kako su to uspjeli? Sustavnim i promišljenim ulaganjem u školstvo. Puno sposobnih i visoko obrazovanih mladih ljudi jer privuklo velike strane tvrtke, država je pak tim stranim tvrtkama dala besplatno zemljište, deset godina ih oslobodilo od poreza i evo ih - treći najbogatiji narod u Europi. A za sve to je zaslužno kvalitetno školstvo. Možemo povući mnogo paralela između Hrvatske i Irske, možda zato što smo i mi i oni bili potlačeni narodi sa velikom emigracijom burne borbe za samostalnost.

http://i209.photobucket.com/albums/bb201/rejban/060810-evolution_big.jpg
Eto i do toga je došlo. HDZ će na vlast. Srbi u vladi. Đast faking prfekt. Nadam se da su glasači HDZ-a sretni. Eto glasali su za prave Hrvatine, one koje će donijeti blagostanje, sreću u državi, Srbe na vlasti. Nemojte sad plakati. Dobili ste što ste htjeli i kako ste zaslužili. A za HSS? Imam samo jedan citat od stanvitog vojvođanskog stihoklepca i muzičara: "U mojoj kući se uvijek znala razlika između seljaka i seljačine." Prema postupcima HSS-a jasno se da zaključiti da oni uspjeli izbrisati tu razliku. I sve mi je toplo oko srca kada znam da o zakonima i propisima u mojoj zemlji, na rodnoj grudi odlučuju ljudi koji nikad nogom nisu kročili na hrvatsko tlo. S obzirom da se početkom devedesetih moglo iz Bosne preko rođaka u Zagrebu dobiti domovnica temeljem krsnog lista govori sve o tome kakvom je profilu ljudi omogućeno da glasa na hrvatskim parlamentarnim izborima. Grr...

Povezao sam ležaljku između dva drveta i legao u nju. Vjetar se šunja kroz granje i lišće, šapuće mi na uho, a ja gledam zelena polja i slušam tihi tok obližnje rječice.
Moja je duša dijete ravničarskih krajeva. Dok gledam u beskrajne zelene pašnjake ništa me ne može iživcirati. Uživam u savršenom skladu prirode i mojih misli. Smiren sam, savršeno sam opušten i smiren.

Katolička je Crkva po mnogočemu zatvorena i strogo subordinirana organizacija. Ona živi svojim životom, razvija vlastitu misao i pogled na svijet i svoje pripadnike poučava kako trebaju živjeti u skladu s tim. Odmah na početku želim naglasiti kako mi nije namjera miješati se u unutrašnje stvari Crkve, ali svaku njenu misao, uputu ili zahtjev upućen onima izvan njenih redova držim podložnima kritičkoj analizi i predmetom dopuštene polemike.

Tijekom prošle godine smo imali prilika čuti prvog čovjeka Katoličke Crkve u Hrvata kako na svoj način izražava nezadovoljstvo položajem Crkve u medijima, ocjenjujući da njene poruke nedovoljno dopiru do onih kojima su upućene, ali i da pojedini mediji svjesno iskrivljavaju i utječu na stvaranje negativne slike Crkve u javnosti. U skladu s tim je izvršio kadrovske promjene u listu Glas Koncila, osobno počeo više istupati u javnosti, a pronijele su se i glasine o namjeri uvođenja vlastitog TV kanala. Nadalje, Hrvatska biskupska konferencija ima i svoju Internet stranicu ( http://www.hbk.hr/novi/hbk/crkva.php , baš kao i njen list Glas Koncila ( http://www.glas-koncila.hr/ ) . Pokazuje to da je Crkva, kako joj i priliči, duboko svjesna mogućnosti, utjecaja i dosega masovnih medija u stvaranju javnog mijenja i da se njima nastoji što više služiti.