Sjećate se Ivana Milasa koji je izjavio da mozak vrijedi 2 marke? Nekoć davno, tamo mračnih devedesetih Milas je bio saborski zastupnik i nosioc izmišljene funkcije čuvara državnog pečata. U današnjem članku u Jutarnjem listu opet nailazimo na ime Ivana Milasa, ali ovog puta u ulozi kočničara stranih ulaganja u Hrvatsku. Ukratko, katarski emir htio je u dugogodišnju koncesiju dva hrvatska otoka, uložio bi u njihovo uređenje, infrastrukturu, zaposlio nekoliko stotina lokalnih ljudi. Davor Štern i tadašnji premijer Zlatko Mateša krenuli su pripremati teren za prvu takvu investiciju u Hrvatskoj, izradu zakona koji bi to omogućavao, ali onda se upleo Ivan Milas i sve je palo u vodu.
Braniteljske udruge Grada Osijeka i osječko-baranjske županije jučer su reagirale na nedavne izjave čelnika Građanskog odbora za ljudska prava, Documente i osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u kojima su osudili hrvatsko pravosuđe zbog odgode postupka protiv Branimira Glavaša, tvrdeći da ove vrše pritisak na sud.
Međutim, i same braniteljske udruge na neki način vršile su jučer pritisak na sud, otkrivajući jednog navodnog i, po njima lažnog, krunskog svjedoka. Da stvar bude apsurdna, sam Glavaš je kasnije demantirao ove svoje "branitelje" o postojanju takvog svjedoka i zamolio ih da ga više ovako ne brane.
Na istoj konferenciji braniteljskih udruga bio je i ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, upitavši se kako bi sud u Zagrebu presuđivao da je postupak vođen u vrijeme kada su svirale sirene i letjele rakete prema glavnom gradu.
"Da li bi onda zločin zaista bio zločin?" upitao je.
Ma samo da kompiliram nekoliko svojih razmišljanja o Đurđi Adlešić ali prije toga video na kojeg sam upravo naletio (tražeći u stvari nešto drugo):
Čitam u zadnjem Feralu (http://feral.mediaturtle.com/look/weekly1/article_tisak.tpl?IdLanguage=7...)malo o ex. gradonačelniku ovog jadnog grada koji definitivno ima zlu karmu što se politike tiče i ljudi koji vode tu politiku. Jednostavno se ne mogu oteti dojmu da jedan grad kao što je Osijek ne zaslužuje bar da može birati bolje političare i ljude koji će voditi ovaj grad od gorespomenutog doktora, lažnog magistra, luđaka u generalskoj uniformi, mladog bankara koji je dobio otkaz u Gradskoj banci zbog mrljanja nakon godinu dana staža, doktorice bez dijednog dana radnog staža i iskustva te ostalih, manje ili više znanih lopova i prevaranata, ukratko - katastrofa.
Posebno je ovoga ljeta premijer gazio po svojoj 9. izbornoj jedinici koja glasi za jaku utvrdu HDZ-a, ali s vremena na vrijeme ipak zastrani, pa njezini birači znaju promijeniti ustaljenu praksu i kazniti svoje idole. Sve nešto Sanadera trta da bi se baš to moglo dogoditi ove godine. Je Dalmacija fjakasta, a konkretno 9. izborna jedinica i skrojena tako da ZNA SE tko izvuče na izborima najviše, al' Dalmacija je i dišpet. A diš većeg dišpeta od glasanja za one kontra, za krive. Zna to stari dobro, ipak je to njegov metalitet pa je povukao ovoga ljeta od sv. Vlahe do sv. Duje i najveće svetinje Hajduka.
Da li itko prati što se događa u Osijeku? Naime u Osijeku su izbore dobili HSP i Glavašev HDSSB koji su koalirali do prije nekoliko dana. Iako je koalicija već nekoliko puta bila na rubu pucanja (primjerice zbog Đapićeve frustracije da napravi ne osobito lijep Starčevićev spomenik, kojeg je uzgred rečeno Starčević oporukom zabranio). No stvar je pukla, čini se, na dvorani za rukomentno prvenstvo koja navodno košta 900 milijuna kuna (skupa dvorana ako se mene pita), a HDSSBovci tvrde da je cijena prenapuhana i iznad Osiječkih platežnih mogućnosti. Košarkaš Anto je odlučio stvar prerezati i ide u investiciju dvorane pa kud puklo, a čini se da će puknuti.
Kažu da u politici vrijedi pravilo »Nikad ne reci nikad». I ono »Vlast je slast». Ima ih još i sva govore o tome da će političari učiniti »sve» ili »gotovo sve» da se dokopaju vlasti, odnosno da na vlasti ostanu. Iako primjera koji to potvrđuju ima dosta, jedan je događaj uzburkao i posebno zainteresirao hrvatsku političku javnost. Radi se o kavici, naravno, onoj osječkoj.
Kao rođeni Osječanin bih se složio da su tamošnje kavice jako dobre, međutim, nema tog lokalpatriotizma koji bi me natjerao da povjerujem kako je kava koju kuhaju osječki ugostitelji toliko dobra da njen zamamni miris za isti stol može privući kavoljupce poput Sanadera, Šeksa, Đapića, Šišljagića i Bubala. Razloge njihovog okupljanja zasigurno treba tražiti drugdje.
U svojoj raspravi o ZERP-u zastupnika HSLS-a Ivan Čehok otprilike ovako je opisao ponašanje Hrvatske: stalno oko sebe opasujemo pojaseve a hlaće nam padaju, što više stežemo pojaseve to nam hlaće više klize. I predložio „kompromis“ po kojemu bi i ekološka i ribolovna komponenta ZERP-a bila aktivirana s prvim danom srpnja 2007. godine.
Malo potom na saborske klupe podjeljen je i takov amandman njegovog kluba zastupnika.
I među nama zastupnicima a posebno među novinarima počele su špekulacije. HSLS je dio vladajuće koalicije. Sanader računa na njihove glasove. Odakle sada ovaj prijedlog? Solira li to Čehok ili mu je Kramarić iz Bruxellesa dojavio novi kompromis kojega je Sanader uspio uglaviti s čelnicima Europske komisije? Teško da je Kramarić nešto u Bruxellesu mogao novoga doznati jer ne govori engleski tvrdili su jedni. Ako je to i točno onda bi to ipak prvo iskoristio sam Sanader i pred Sabor došao s amandmanom Vlade bili su mišljenja drugi.
