Stovana Jadranka,
Ovo je moja bracna ponuda Vama. Ljepi ste,pametni,na visokom polozaju, sto
meni
odgovara. Vjerujem da imate i koju drugu dobru vrlinu...naprimjer da ste vjerni
i da znate dobro kuhati...
Ja sam istih godina kao i Vi, ne znam da li sam ljep, a kuham prosjecno...znao
bih Vam skuhati grah,ispeci palacinke,jajca sa sunkom...mozda bih otkrio jos
sto znam kada bi bili u braku...vodio bih Vas po mnogim krajevima Europe gdje
jos niste bili...Uostalom, konac zivotnog puta bi mogao biti ljep i da si
covjek priusti ono sto je propustio dok se borio i naradio za penziju...
Da ne zaboravim dodati...penziju zbog politicara HDZa koji su bili u Vladi RH
necu imati jer su mi uskratili bas sve, da ne nabrajam da Vlada nije zeljela i
dan danas ne zeli postupiti po zakonu - raskinuti ugovor i ovlasti koje sam
imao te mi isplatiti odstetu...tuzio sam na sud u Zagrebu ali posto je sutkinja
bila korumpirana i to mi je ukinuto tako da moja odsteta od 2 mio eur....upitna
je....no u ljubavnim pismima Vama sam to pisao i ako ih niste bacili...zato sada
moja javna bracna ponuda preko interneta...
Zaigran i lud…
Kad si dijete sve ti je dozvoljeno. Zaigranost, iskrenost, upornost, ludost, istraživanje, propitivanje… Sve su to osobine koje te kao dijete definiraju i čak štoviše, potiče te se na razvijanje tih osobina. Kao dijete nemaš briga. Znaš da će sve tvoje ˝probleme˝ ( gdje su igračke, tko će te presvući, tko će te uspavati… ) riješiti mama i tata. Tvoja je zadaća samo da bezbrižno koračaš kroz taj maleni i neotkriveni svijet i u tom procesu o njemu saznaješ sve više.
Svakim danom odrastanja priča se lagano mijenja. Zaigranost postaje razmaženost, pažljivo se bira kada iskazati iskrenost, upornost je pozitivna u rijetkim stvarima, istraživanje je opasnije, propitivanje svega i svačega postaje bespotrebno jer prave odgovore ne dobijaš. Sa odrastanjem, jasno je, dolaze nove obaveze i novi zadatci koje trebaš ispunjavati.
Kralj je stvarno gol!
Tužan sam, razočaran i pobjeđen ovih dana. Sva moja vjera u ljudsku dobrotu ruši se kao kula od karata. Još jedan mladi život oduzet je rukom nasilnika.
Što se to uvuklo u nas? Kakva nas to stravična misao vodi u životu? Odakle tolika mržnja, tolika želja nauditi drugome? Zar nam je glavni cilj postao nauditi drugome? Zar su ljubomora, bijes i nezadovoljstvo nadvladali nad svim dobrim osobinama? Gdje je nestao onaj nesebični duh koji svatko, ali baš svatko mora imati u sebi? Zar smo odlučili život provesti skrivajući i potiskujući te osobine samo kako bismo ˝pobjedili˝ onog pored sebe? Neki to zovu ambicioznost, ja to nazivam ludost. I to ne bilo kakva, već ona koja već godinama sustavno razara cjelokupno društvo i koja proizvodi toliko tragedija i nesretnih sudbina.
Politika, kao moderna čeljust vremena živi svuda oko nas. Naime, koliko god mi držali da je politika zapravo pojam za procese kojima se donose neke odluke unutar određenih grupa ljudi, moramo prihvatiti činjenicu da se političko ponašanje odražava u bilo kojoj grupi ili instituciji koju sačinjavaju ljudi. Moć politike uvukla se u svaku sferu našega života i zapravo ne kažemo uzalud, kada god se dogode neke "muljaže" bez obzira kojem ogranku one pripadale, onaj naš stari, ali opće poznati, svjetski uzvik: "Ah, sve ti je to politika!"
Naime, što se više kao društvo razvijamo, sve češće koristimo "politiku" baš kao sinonim za "mutne poslove" i čini nam se da, gdje god "pobjegli" politika bježi za nama.
Što se to događa, samo svakim danom tonemo, hvatamo se za slamku, borimo da ne klonemo, što se to događa? Cijeli život nam se raspada, pomalo gubi smisao, sve propada. Što se to događa? Treba mi smisao da shvatim, da preživim ovo sve, nešto za što se uhvatim. što se to događa? Ima li smisla da se nadam, ja propadam!
Započela sam dnevnik citatom iz pjesme Ante Casha - Što se to događa
http://www.youtube.com/watch?v=Dm4alOIbtLU
Pjesma me ponukala na pisanje dnevnika u smislu da sažmem i da se zajedno prisjetimo grozota koje kao građani trpimo u ovoj zemlji.
Recesija je, ali to prosječnom građaninu RH ništa ne znači. Čini nam se da je recesija već zadnjih 18 godina.
Kakva je perspektiva građana ove zemlje, imaju li je uopće?
Nekako mi se čini da se u posljednjih godina perspektiva većine građana svela na "posao" koji je zapravo i najzastupljeniji u državi - skupljanje povratne ambalaže.
Povratnu ambalažu skupljaju gotovo svi; djeca, nezaposleni, umirovljenici, branitelji, beskućnici pa čak i velika većina zaposlenih.
Kralj je mrtav, živio kralj!
Koji je recept za uspjeh u glazbenoj, filmskoj ili zapravo bilo kojoj ˝umjetničkoj grani˝? Prije svega da snimite koji album, film ili možda napišete knjigu. Drugi preduvjet je da se barem desetak puta pojavite na televiziji ili nekim visokotiražnim dnevnim ili tjednim novinama. Treći je preduvjet, dakako, druženje s fanovima, potpisivanje majica, cd-ova, knjiga i slično. A zadnji i najvažniji sastojak koji vam donosi uspjeh i popularnost jest smrt. Po mogućnosti sasvim neočekivana i tragična.
Makedonski slavuj Toše Proeski za vrijeme svog života bio je vrlo popularan i uspješan glazbenik. Međutim, nakon njegove tragične pogibije postao je megapopularan. Njegove pjesme i danas su vrlo rado slušane, a posljednja dva albuma su među najprodavanijim i najtraženijim ˝glazbenim zlatom˝.
Dino Dvornik, simpatičan i dobar, ali tijekom života vrlo problematičan čovjek. Proglašen je kraljem funka u Hrvata. Posljednji album, ˝Pandorina kutija˝pokupio je više nagrada nego što ih je zaradio za života. Sam Dino je rekao kako bi trebao umrijeti da mu se album bolje prodaje.
Program, "ap" kandidat i kampanja teku. Nakon obilazaka "terena" osobno sam počeo, sam, i sa prvim živim kontaktima u ime "Zagreb 2009 kao izazov" i samog "ap" kandidata. Za sada milimetar dva, sve najnormalnije, dobar dan "oprostite, nisam iz vaše četvrti, šta je ovo čudno tu ...", odradimo to malo, zahvale te na njihovo pitanje na kraju čime se ja bavim kažem im da sam inače profesionalni stručnjak ali da sada malo volonterski pomažem neku kampanju "Zagreb 2009 kao izazov", koja je za sada samo na internetu ali najvjerojtanije stiže u živo ...
Kasnije ću to raditi malo proširenije, uz malo glazbenog uvoda na licu mijesta, moji najbliži su najfiniji svirači i pjevači, nakon čega ću se u ime "Zagreb 2009 kao izazov" i samog "ap" kandidata obratiti malo duže, 5 minuta, i obećati da za koji dan stiže dulji nastup i sam "ap".
Jeste da "ap" radi za cijenjeni amorfni pučki front, ali njegove misli i konci kampanje su usmjereni na nešto drugo unutar toga, da cijenjeno građanstvo u okviru programa "za" konačno malo obrati pažnje na neke pozitivne napore i programe kao takve te da nakon što baci malo pažnje nešto poduzme za sebe.
Nije lako...
Stiglo je loše vrijeme. Toga smo svi svjesni. Običan život više nije lak. Ne znaš kome možeš vjerovati, najbolji prijatelj sutra ti može zabiti nož u leđa. Hodamo po ovom svijetu sa sve većom i većom dozom straha od razočaranja i prijevare. Nije lako.
Kada sve lađe potonu okreneš se na drugu stranu i tražiš izlaz u nečemu sasvim desetom. Upališ TV baš negdje u vrijeme Dnevnika sa nadom da ćeš makar tu, makar na kratko vidjeti nešto pozitivno, čuti nešto što će ti ponuditi nadu u bolje sutra.
A u državi ništa novog!
Kako ste me mnogi optuživali da sam skrenula s teme na Whateverovom dnevniku, iako i vi na drugim dnevnicima uvijek skrećete s teme, odlučila sam napisati svoj post na temu zalaganja za PRAVO NA ŽIVOT NEROĐENIH BEBA. I ubuduće ću zbog njih uvijek skretati s teme. Jer je to najvažnija tema koja postoji. PRAVO NA ŽIVOT.
No bez obzira na to, mislim da ipak nisam skrenula s teme. Napisala sam da je nevjerodostojno kad se žene iz sdp-a zalažu za život potaknut umjetnom oplodnjom, dok se istovremeno zalažu za ubijanje života potaknutog prirodnom oplodnjom. To je jedna te ista priča o kojoj je Whatever napisao dnevnik! Priča o nevjerodostojnosti i nedosljednosti sdp-ovih žena u bilo čemu čega se uhvate. Jer je on pisao upravo o tome što i kako su ustale sdp-ove žene protiv Marijane Petir. Dakle, nisam skrenula s teme, tema je izuzetno politički važna. Važno je znati tko je s jedne strane protiv života, a s druge strane glumi da je za život. Ma da. Svojim komentarima sam pojasnila zašto mislim da sdp-ove žene nisu vjerodostojne u svom zalaganju, nasuprot Marijane Petir koja je uvijek dosljedna sebi.
Čovjek.....kako je velika ta rijec u danasnje vrijeme....
U vremenu kada smo postali brojevi u kompjuteru porezne uprave,policije,zdravstva,obcinske uprave...drzave...
U vremenu kada je novac vazniji od rodbine,prijatelja,suradnika na poslu,covjeka....
U vremenu kada za novac i vlast ubiju covjeka,oduzmu mu sva prava....
U vremenu kada zbog novca i materialnih bogatstava strahuju vlade,bankari,gradjani....
U vremenu kada je ljude sve vise strah od bankrota,recesije,gubitka novca i materijalnih bogatstava.....
Čovjek.....sugradjan......znanac......
Gdje si se izgubio....gdje je tvoja dusa.....gdje je tvoje srce.....
Gdje su tvoje moralne vrijednosti..........
Čovjece.....u sebi nadji sebe.....nadji covjeka........pa nisi zivotinja.....
Ili mozda zelis biti gori od zivotinje......da li je to buducnost........bez moralnih vrijednosti......
I bez zivotinjskih vrijednosti........zivotinja ubija kad je gladna ili ugrozena.....a ti covjece ??????
Čovjece....kuda ides.....kuda vodis ovaj svijet ?????
Čovjece......razmisli dobro o svakom svom postupku.....dok je jos vrijeme.....
Neovisni, ali ne i neutralni