Prošlog tjedna u Jutarnjem listu don Živko Kustić osvrnuo se na pitanje etike i vjere u hrvatskom školstvu. Suprotno duhu ostatka teksta, propovijed je zaključio citatom Radića koji joj, bojim se, znatno mijenja smisao:Vjera je temelj moralnoj kulturi. Vjera uopće, a kršćanski nauk napose, temelj je poštenoga odgoja.
-- Stjepan RadićImajući na umu da se pod "vjera" misli na religioznost, ova bi se izjava mogla čitati na više načina:
Prvo, kao konstatacija: vjera jest temelj moralnoj kulturi. Kako iz perspektive povijesti filozofije, tako i s gledišta suvremene etike, ta tvrdnja ne stoji, barem ne bez značajnih kvalifikacija. Istina je, naravno, da vjera može biti temelj nekoj određenoj moralnoj kulturi -- za Azande to je vjera u vještice, za Židove i njihove duhovne nastavljače vjera u jednoga Boga. Nije istina da je vjera (kao religija) beziznimno bila temelj svakoj moralnoj kulturi u povijesti civilizacije. (Pronalaženje protuprimjera ostavljam čitatelju, jedan će biti dovoljan.)