pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dobro ljudi moji, sugradjani, sunarodnjaci, gdje je problem? Gdje je nastao toliki problem oko jucerasnjeg koncerta?
Zasto se u ovoj zemlji ne smije biti domoljub? Kako si to mogu dopustiti drugi narodi, kako je casno biti u SAD-u domoljub, patriota? Zasto se mi toga bojimo, sramimo i negiramo?
Sve je bilo dobro 91.g. jel tako? Onda je to trebalo, imali smo “neprijatelja” potrebna je bila moralna podrska nasim sugradjanima koji su se isli boriti protiv veliko srpske ideje i mocne tada 3. Vojske u Europi sa velikim srcem, malim oruzjem i velikim domoljubljem. Pitam se sto bi se dogodilo danas, da je u ovakvom socijalno/moralnom stanju 91. Godina, dali bi imali isti odaziv, ili mozda pricali srpski?
Zasto se drzava Izrael ne srami svojih cvrstih uvjerenja protiv muslimana, gdje je prije moguce da cemo hodati po Marsu nego sto ce muslimanski izvodjac odrzati concert u Tel Avivu. Cak sam dozivio da nekoliko prijatelja zidova nije zeljelo sjediti za istim stolom sa ljudima muslimanske vjere, sto bi se dogodilo da sam ja tako reagirao za stolom sa bracom srbima? Vjerovatno bi bio najvise osudjivan od svog uvjetno receno “naroda”.

Danas je dan sjećanja na Holocaust, na najveći planirani pomor jednog cijelog naroda u povijesti. Stradalo je oko 6.000.000 Židova, Roma i pripadnika drugih naroda. Veličina zločina je tako velika da se ratio odbija s njim složiti. A ipak, istina je.

Tko su pokretači Holocausta to znademo. Adolf Hitler sa svojom zločinačkom politikom "konačnog rješenja", pod čim se mislilo na konačno istrebljenje Židova i drugih nearijevaca iz ratom zahvaćene Europe. Zvijerstva koja su SS trupe ali i Wehrmacht i drugi djelovi Hitlerovih pristaša u Njemačkoj i Austriji, članova Nacističke stranke učinili su neopisiva. Okrutnosti neljudske. Pitamo se danas kako je iz naroda pjesnika i glazbenika mogao poteći takav zločinački um i okupiti toliko sljedbenika?

Budući da se moj otac nije vratio s Bleiburga moja mama se vratila svojoj obitelji pa sam tako odrastao uz maminu obitelj. Bila je to velika obitelj, uz baku koja je bila vrhovni šef, tu je bilo osam sestara i dva brata. Kad sam malo poodrastao znao sam da u stanu s nama (bio je to veliki stan) stanuje i teta Ella. Nisam baš do kraja znao kakva je ona teta, nije me baš ni zanimalo. Uostalom bakine obiteljske veze su bile tako komplicirane i neprozirne, bilo je toliko "teta" pa "stričeka" itd. da se ja dugo u tome uopće nisam snalazio. Ali teta Ella se posebno brinula za mene upravom me je obasipala svojom naklonošću, brigom i ljubavlju. Negdje početkom 60-tih odselila se iz bakinog stana u Ilici. I to je bilo normalno, jer su se u to doba mnoge moje tete udavale i selile.