Tko ili što je Država koja „hitno treba prodati Petrokemiju“?
Jesu li to dioničari Petrokemije?
Je li to Kukuriku koalicija?
Da li je Država politička elita RH?
Da li je Država, sveukupno stanovništvo RH ?
Tko je vlasnik 51% dionica Petrokemije, koje su zapisane na ime države RH?
Jesu li vlasnička prava ovoga naroda, izbornom pobjedom prenesena na političku elitu i može li ona raditi s njima baš sve što im se smisli, bez pitanja stvarnih vlasnika?
Jesu li „proračunske rupe“ dovoljan razlog da se upropasti cijela jedna regija u RH, a posredno potkopaju i industrijski temelji države?
Nisu li „pozitivna“ iskustva s dosadašnjim privatizacijama i sudbinama Plive, INE, HT-a, CMC-a, banaka, ..., te iskustva mnogih drugih zemalja, koje su već prošle sličan put, dovoljna:
Nisu ni lijevi, ni desni, niti centar, oni su epicentar PTSP- društva
Bilo bi najbolje da se praviš lud!
Nisi normalna!
Ma čuo sam da imaju kamere i snimaju, jel´piješ te tablete ili ne. Ako već nisam do sada poludio, onda ću sigurno od tih tableta u bolnici.
A bio sam jedan od prvih koji je dobio kalašnjikova. Onako u tajnosti, da se ne zna.
Susjed mi je radio u Uredu za narodnu obranu, ili kako se to već zvalo.
Ujutro mi je pokucao na prozor, a ja se čudio što tako rano.
„Samo da znaš, znamo da si dobio oružje!"- rekao mi je, jer smo bili dobri.
„Daj posudi 200 DM“, kaže tih godina taj susjed meni, hitno mi treba. Ja sam dobro zarađivao. Srbi porušili kuća, potjerali Posavce, a ovi puni novaca i rodbine po Njemačkoj, naručuju k´o blesavi i ne pitaju za cijenu.
Što će ti?
Da kupim tvornicu.
Ma daj ne za...vaj! Kako ćeš otplaćivati?
Čuj, tvornica radi odlično i otplaćivat će se za mene.
I eto, danas mi žena radi u nekada i njegovoj tvornici.
Njih trojica kupili su tvornicu, a on, pametan kakav je, vrlo skoro dobro prodao svoju trećinu i sinu otvorio birtiju.
Usput je od silne brige dobio PTSP i danas uživa u mirovini.
A ja?
Prošao mnoga ratišta.
„Za Grčku“
Radi usporeno, a pri većem naporu, zbog operiranoga srca, zna poplaviti
Jednom je operiran u mladosti, a drugi puta prije nekoliko godina.
Pedantan je, strpljiv, plav, pomalo pjegav.
Izučeni je električar, samoobučeni stolar, te odličan kuhar.
Nekada je negdje bio zaposlen. Zatim je to nešto propalo. Onda je malo obrtnički stolario.
Sada malo raducka, tu i tamo, jer ima posla koliko ti srce želi i zdravlje dozvoli, ali ne i naplate istoga.
Sestra mu je zbog potrage za poslom otišla u Sloveniju. Tamo se udala za Slovenca.
Tako Hans sada ima uvid u pravo političko-gospodarstveno stanje u toj zemlji, ali ne samo u njoj, već i u stanje u EU.
Nije mu šogor još stekao pravu kapitalističku svijest. Ne taji pred njime svoja primanja, priča mu o poslu, o skučenom i skromnom životu stanovništva širom EU, te o lošijem životu Slovenaca.
Izdajnici
Luk i pilice bili su pribor potreban za izradu modela njegove kuće, ali i za kućicu za ptice. Uz to bio je potreban i sapun kojim se pilicu hladilo, da ne pukne zbog pretvorbe mehaničke energije u unutrašnju.
Na sapunu više rezova, nego sada u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, V.Britaniji, Mađarskoj,..., a u skoroj budućnosti i Hrvatskoj.
Kada se zaboraviš, sitni zupci u trenu naprave rez i po prstima.
Prvo sve lijepo iscrtaš na „šperploči“, a zatim slijedi mukotrpno piljenje nacrtanih dijelova, te „šmirglanje“ i nakon toga ljepljenje i bojanje.
E, tu je bio najveći problem u stjecanju vještina propisanih u tehničkom odgoju.
Kako zalijepiti sve dijelove pomoću ljepila za papir?
Spojiš, a ono se rastavi kao da je složeno od naslaganih karata.
Sutradan ujutro rok je za predaju kućice, il´Titine, il´one za ptice, kako je već tko odabrao, a nigdje „Oho“ ljepila, ili još na vrijeme, novca za njega. Suze i očaj izrodili su ideju o posudbi iste od starije generacije iz druge škole.
Ta svi su pilili uvijek jedno te isto.
Malo je čudna ta kućica, već i dobro obojana, na stalku je, a i nije Titina, već ptičja, no nema veze, glavno da je tu.
Razočaran načinom na koji vladajući vladaju, i kako to prate oni koji će vjerojatno uskoro vladati, propitkujem sam sebe o tome kako bi sve trebalo biti, kako je zamisljeno da bude i zašto nije onako kako bi većina nas htjela. Jer činjenica je, dok se mi ovdje prepucavamo o ustasama i komunistima, vjeri i nevjeri (priznajem kriv sam), vrijeme ide, nista dobro se ne dogadja, i mislim da se puno toga događa kako većina nas ne bi htjela.
A smisao demokracije je, bar kako sam ja to shvatio, da biramo ljude koji će predstavljati većinu i njihove interese, u našem slučaju državljana Repeblike Hrvatske. A svakodnevno se događa baš suprotno, oni koje je većina izabrala, skoro nikad ih nije briga za to što većina misli. Oni su na vlasti i misle da im to daje za pravo da rade što hoće, ili točnije da im to daje za pravo da rade što im kažu EU i oni koji imaju para.
Ukrcavanje na Titanic – Anschluss Hrvatske
Tragikomična sapunica oko Anschlussa Hrvatske zaista nema kraja.
Nema dana da se ne spomene kako smo zatvorili neko poglavlje, da smo pohvaljeni zbog „značajnoga napretka“ u povratku izbjeglica, u sprječavanju korupcije, u pravosuđu, u kažnjavanju ratnih zločinaca, zapošljavanju manjina u javnim ustanovama, izgrađivanju uništenih kuća, traženju nepostojećih topničkih dnevnika , „primjerenom ponašanju nakon presude generalima“ i „Oluji“ kao ZZP-u, jer to i „nije osuda cijeloga hrvatskoga naroda“.
Promijenili su osmu točku „Deklaracije o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo RH u EU“. U njoj Hrvatski sabor ističe „aktivnu ulogu građana RH u procesu pridruživanja“.
Sada planiraju sebi dati pravo na bianco potpis Pristupnoga ugovora bez prethodnoga referenduma naroda, a tek će se onda udostojiti građanima RH dati priliku da se referendumom izjasne o ulasku u EU.
Ima li uopće dana bez apsurda?
U dilemi sam. Pisanje mi nije profesionalna djelatnost, a pišem besplatno na ovom portalu, od kojega vlasnik valjda ima neke dobiti, a država prihode od poreza.
Udaljenost od središnjice i uprave, menagera, ravnatelja, administratora je veća od 500m, pa ga zakon neće uzeti za “prijatelja kojemu se može besplatno donositi korist”.Možda će se i za taj besplatan rad morati plaćati porez?
Ako se naplaćuje porez za nenaplaćeni posao, a naplatu potraživanja prepušta privatnim tužbama čije rješavanje razvlače desetljećima, neće im biti problem smisliti naplatu za nečiji besplatan rad.
http://www.vecernji.hr/vijesti/za-fus-kazna-50-000-kn-besplatna-pomoc-su...
Apsurd je besmislenost, glupost, suprotnost razumu, logička perverzarija, sprdnja razumnim ljudima.
Ima li uopće dana da nas ne zatekne neka apsurdna situacija?
-Trebaš predati rodni ili smrtni list, a oni ti kažu kako mu je istekao rok trajanja i doneseni dokument nije valjan?
Kako?
Možda je netko od umrlih uskrsnuo, ili se možda netko od rođenih ponovo rodio na neki drugi dan, ili su jednostavno zahvaćeni bakterijama truljenja?
Zašto skačeš tako visoko?
Ona:
-ne mora poklanjati ništa svoje
-ne mora prodati ni svoje, ni roditeljsko; ni djedovinu ni srebreninu
-ne mora nikome dati svoje dnevnike
-ne mora biti samodestruktivna, niti se omalovažavati, niti samooptuživati
-ne mora izručiti svoga trenera, zbog trenerske odgovornosti
-ne mora voljeti tuđu zastavu, više od vlastite
-ne mora biti domoljub radi vlastitoga koristoljublja
-ne mora biti kolonijalno poslušna
-ne mora imati osjećaj manje vrijednosti među njima, a bahatiti se među svojima
-ne mora slušati stranačke naredbe da bi znala što je dobro
-ne mora se nikome klanjati, niti ulizivati
-ne mora zaboraviti što je i kamo pripada
-ne mora se ponašati kao da nema alternative
-ne mora nikoga uvjeravati u svoju vrijednost
-ne mora trpjeti ucjene
-ne mora šutke i ponizno trpjeti nepravedno isključivanje i šovinizam onih koji misle da su vrjedniji, kako bi se ipak našla u njihovom društvu- u zapećku, i s „pravima“ po njihovim diskriminirajućim mjerilima
Ona može jasno reći:
-sama sam sebi najveća inspiracija, a suparnice su mi ipak samo dodatna motivacija prolaznoga tipa
„Festival demokracije“
Konačno su završeni i izbori za 3. hrvatskoga predsjednika. Ne slažem se s onima koji govore kako su izbori bili nezanimljivi.
U kampanjama predsjedničkih kandidata bilo je uključeno puno mladih ljudi, što mi se svidjelo, jer na njima ostaje budućnost hrvatskoga društva.
Isto tako,ne slažem se s onima koji govore kako vjeruju da ovi izbori predstavljaju „labuđi pjev“ koncepta koji neovisnost kandidata automatski vežu za napredak demokracije.
Neovisni kandidati (bez obzira jesmo li za ili protiv tih kandidata) čine političku scenu zanimljivijom, a izbornu utrku napetijom (za sve stranke). Suzbija se bahatost stranaka i ljulja njihov „vojnički ustroj“, te stvara poticajna nesigurnost koja utječe na ponašanje svih naših političara te ih više približava narodnim interesima, a u budućnosti će ih konačno više obvezivati na ispunjavanje onoga što su obećavali u predizborno vrijeme.
Negirati istinitu tvrdnju, znači iznositi neistinu.
Znači li negiranje neistinite tvrdnje iznošenje istine? O tome vrlo precizno govori matematička logika, ali i određeni informatički sklopovi.
Glup naslov dnevnika?
Nije neistina, kako nije stvarno glup
Jesu li hrvatski građani takvi?
Nije istina da nisu takvi, ali je istina kako ih njihovi političari, ali i strani ne smatraju takvima.
Što odgovoriti na pitanje je li on/ona ružan?
Ako dobijete odgovor: ne, nije ružan. Što ćete stvarno misliti o ljepoti dotične osobe? Je li baš primjerak neke standardizirane ljepote kao rezultata majke prirode ili vrsnoga plastičnoga kirurga?
Dok negacija, negacije vodi prema istinitoj tvrdnji u navedenoj matematičkoj i informatičkoj logici, u društvenoj zbilji, ona dobiva različite konotacije, ovisno o tome tko ju je izrekao, u kojim okolnostima i kojoj publici je namijenjena.
Negiranjem činjenica stvarnost nije moguće promijeniti, ali je moguće utjecati na njeno prihvaćanje. Tada je izuzetno bitan psihološki učinak koji izaziva takva negacija.
