Neovisni, ali ne i neutralni

„Festival demokracije“

Konačno su završeni i izbori za 3. hrvatskoga predsjednika. Ne slažem se s onima koji govore kako su izbori bili nezanimljivi.
U kampanjama predsjedničkih kandidata bilo je uključeno puno mladih ljudi, što mi se svidjelo, jer na njima ostaje budućnost hrvatskoga društva.

Isto tako,ne slažem se s onima koji govore kako vjeruju da ovi izbori predstavljaju „labuđi pjev“ koncepta koji neovisnost kandidata automatski vežu za napredak demokracije.

Neovisni kandidati (bez obzira jesmo li za ili protiv tih kandidata) čine političku scenu zanimljivijom, a izbornu utrku napetijom (za sve stranke). Suzbija se bahatost stranaka i ljulja njihov „vojnički ustroj“, te stvara poticajna nesigurnost koja utječe na ponašanje svih naših političara te ih više približava narodnim interesima, a u budućnosti će ih konačno više obvezivati na ispunjavanje onoga što su obećavali u predizborno vrijeme.

Negirati istinitu tvrdnju, znači iznositi neistinu.
Znači li negiranje neistinite tvrdnje iznošenje istine? O tome vrlo precizno govori matematička logika, ali i određeni informatički sklopovi.
Glup naslov dnevnika?
Nije neistina, kako nije stvarno glup
Jesu li hrvatski građani takvi?
Nije istina da nisu takvi, ali je istina kako ih njihovi političari, ali i strani ne smatraju takvima.
Što odgovoriti na pitanje je li on/ona ružan?
Ako dobijete odgovor: ne, nije ružan. Što ćete stvarno misliti o ljepoti dotične osobe? Je li baš primjerak neke standardizirane ljepote kao rezultata majke prirode ili vrsnoga plastičnoga kirurga?
Dok negacija, negacije vodi prema istinitoj tvrdnji u navedenoj matematičkoj i informatičkoj logici, u društvenoj zbilji, ona dobiva različite konotacije, ovisno o tome tko ju je izrekao, u kojim okolnostima i kojoj publici je namijenjena.

Negiranjem činjenica stvarnost nije moguće promijeniti, ali je moguće utjecati na njeno prihvaćanje. Tada je izuzetno bitan psihološki učinak koji izaziva takva negacija.

Osamnaest godina.

Osamnaest godina, i evo, ulazimo u devetnaestu. Toliko dugo traje situacija između Hrvatske i Slovenije, koja se nakon svog tog vremnena može nazvati samo jednim imenom – sramotom. Sve to vrijeme svjedočimo upornom i nezaustavljivom radu političkih elita obje države na sustavnom urušavanju odnosa, a sve radi ispraznih politikantskih (ne političkih!) pozicija, i još više radi sustavnog odsustva hrabrosti. Hrabrosti suočavanja sa vlastitim narodom, pa i onda kada "vijesti" nisu dobre. Ovih osamnaest godina demonstriralo nam je apsolutni državnički deficit u političkim strukturama obje zemlje, koji jedino može rezultirati današnjom situacijom – sramotom.

Prvi dani 2008. ničim nisu odavali da će ova godina biti gora od prethodne.Ušli smo u Vijeće sigurnosti kao nestalna članica, počeo se primjenjivati ZERP, Vlada je obećala gospodarski rast od sedam posto, brojne mjere za izvoznike, sve je izgledalo kao da nam je napokon krenulo.
A onda ožujku - hladni tuš! Hrvatska je zbog pritisaka popustila i odustala od ZERP-a. Tada nam je nebo palo na glavu i sve krenulo nizbrdo,poskupljenje benzina, kriza,nelikvidnost, osjećaj da stalno od nečega odustajemo stvaralo je rezigniranost nacije.Guvernerova proročanstva o nadolazećoj krizi djelovala su gore od Nostradamusa.
U Srbiji su nam zbog priznanja Kosova povijesno spalili Hrvatsku zastavu.I dok se tamo širila izborna glavobolja od radikala pojavio se Tadić kao aspirin.
I Slovenija je u međuvremenu dobila mladog i lijepog premijera, 63- će godište, koji je bez obzira na sve nastavio voditi slovensku politiku.

Pisati ili ne pisati, pitanje je sada. Toliko čitanja i komentara za jedan tekst koji je napisan u pet minuta i čija namjena nije bila da isprovocira takve reakcije. Hvala onima koji su glasali za, ali i onima koji su protiv. Jedni i drugi su dovoljno velik poticaj da se još jednom okušam s pisanjem (naravno uz pretpostavku da će "elita" osjetiti kolektivno zgražanje nad činjenicom da se eto pojavio nekakav anonimus koji eto nešto tu prostači i koji se ponovno usudio nešto napisati). Prvo., pisati o politici i životu nije nikakvo ekskluzivno pravo pojedinaca ma koliko oni za sebe držali da su u nju upućeni - na kraju će se ti isti pojednici tj. akteri nekakvih kvazi salonskih, metafizičkih rasprava o temama koje su na dovoljno visokom intelektualnom nivou postati upravo kopije onih likova s kojima su se "spr.." u vicevima o pokojnom predsjedniku, ginekologu, poznatom nogometnom treneru itd. itd. Podjelite između sebe uloge, mi smrtnici nismo dostojni da sjedimo za vašim stolom, za nas nisu preferans nego "balote i briškule". Drugo., nevjerojatno je da neki predlažu da se uvede nekakav oblik cenzure koja će onemogućiti ovakve "ispade". BRAVO!

Od samih početaka ove Vlade, tijekom dugih i intenzivnih koalicijskih dogovora, bio sam izuzetno skeptičan prema "konstruktivnoj" ulozi koju će u vladi dr. Ive Sanadera II odigrati seljaci, baš i kao prema prostoru za samostalno političko djelovanje koje će im dozvoliti premijer autoritativnog stila poput Sanadera. No moram priznati, da uistinu nisam očekivao da će ispraznost HSSovog sudjelovanja u Vladi biti ogoljena do ove mjere u manje od godinu dana. HSS je u predizbornu kampanju 2007 te u koalicijske pregovore 2008 godine ušao sa nekoliko prepoznatljivih ciljeva i javno propagiranih programskih smjernica: očuvanje ZERPa, ukidanje participacije, referendum o ulasku Hrvatske u NATO, te 6 milijardi kuna usmjerenih prema hrvatskom selu. U kojoj smo situaciji danas?

Eto prošlo je već neko vrijeme od ZERPiranja javnosti, to više nije in i do daljnjega se oko te priče neće dizati previše prašine.

Ja bih se osvrnuo malo na načina kako se je kod nas pa nažalost i tu na pollitici govorilo o ZERP-u.
Priča je uglavnom išla oko problema s talijanskim ribokradicama, ucjenama iz EU, i oko toga da se ZERP promovira da bi se skrenula pažnja s pravih pitanja.

PRAVA PITANJA

Žalosnoje što su neki govorili da je ZERPiranje u biti skretanje pažnje s bitnih stvari. ZERP jest bitna stvar.

Ne budemo li se mudro i s poštovanjem odnosili prema prirodi uništiti ćemo i more i kopno i zrak. Pretvoriti ćemo Zemlju u neplodnu pustoš gdje nitko neće moći niti htjeti živjeti. Onda će one "bitne" teme s kojih je kao ZERP skretao pažnju postati smiješne i glupe.

TALIJANSKE RIBOKRADICE

Strašno nas nerviraju talijanske ribokradice, koji love našu ribu i uništavaju naše prirodno bogatstvo.
Jedno od rješenja o kojem se govori je izgradnja ribarske flote koja će onda izlovljavati ribu u dijelu našeg Jadrana gdje sad love uglavnom Talijani.

Povodom 100 dana (ne)rada vlade oglasili su se čelnici opozicije kritizirajući HDZ-ovu vladu da u prvih 100 dana nije ništa napravila i da nema niti strategije niti vizije već da sve što se radi, radi se stihijski. Naravno, premijer Ivo Sanader pokušao je omalovažiti kritike iz opozicije ustvrdivši da se sve odvija prema planu i najavio prebacivanje iz pete u šestu brzinu. (Čemu li samo prebacivanje u brzinu više, ako se do sada napravilo sve što su planirali?)

Zanimljiva je ta famozna peta brzina (nitko nije rekao koja je brzina najveća?). Tako ovih dana saznajemo da je Hrvatska ostala bez 100 milijuna eura zbog toga što Hrvatska još uvijek nije uvela porezni broj građana. Odgovornost snosi ministar Ivan Šuker.

Bozanić je prije nekoliko dana lansirao svoju uskršnju poruku. Pokušavajući nadmašiti svoju famoznu rečenicu o "grijehu struktura" (za što sam saznao da uopće nije njegova rečenica, nego malo preuređeni stav jednog drugog našeg teologa) ovoga uskrsa Bozanić je spomenuo "infantilnost" naše politike.

Nisam se previše trudio pronaći originalni tekst poruke da vidim da li je upravo ta riječ upotrijebljena ili je to nešto što su novinari sami zaključili, no sklon sam se složiti da je naša politika krenula u neke totalno čudne vode i da se mnoge odluke koje naša vlada donosi doista čine infantilnima.

Skupe se u 9, da se vidi da se rano dižu.

Sanader veli, "ljudi, Rehn je reko da moramo ukinut ZERP".

Friščić: "Stvarno?"

Sanader: "Časna riječ"

Friščić: "A u pičku materinu"

Džurdža AdlešiČka: "Joža, nemoj..."

Sanader: "Jesmo odlučili?"

Friščić: "Jesmo"

Džurdža AldešiČka: "Jesmo"

Sanader: "Ukidamo?"

Friščić, Džurdža AdlešiČka jednoglasno: "Ukidamo!"

Sanader: "Luka, de naruči kave, novinari su vani. Oćemo se oko dva razić?"

Friščić: "Može. Nek naruči i ćevape"

Džudrdža AdlešiČka: "Čiji red je bio da karte donese? Daj meni jednu
miješanu nek donesu"

Hebrang: "Evo, ja sam ponio, zvao me Ivo iz auta"

Sanader: "Oš ti što pojest Andrija?"

Hebrang: "Neću, nek mi samo bijeli Marlboro donesu, ne smijem više u Saboru
pušit, ubija me to"

Luka: "Pa nek donesu cijelu šteku onda, zadržat ćemo se ovdje ljudi!"

Sanader: "Briškula ili bela, što piše u koalicijskom sporazumu?"

Kosorica: -lista nervozno "članak, člaaaaank 29, ne 32gi, stavak dva, evo
našla sam" -vadi naočale- "piše, parni datumi bela, neparni briškula" -diže