E sada.
Studentski štrajk se lagano razvodni i prestaje biti zanimljiv medijima. Mnogi građani odobravaju štrajk, no ne podržavaju ga. Riječ odobravaju sam sa pravom odabrao jer je jedno govoriti a drugo doći i zaista podržati nekoga. Studenti traže (među ostalom, g. Ivo) besplatno školovanje. Iako sam ja osobno za to da postoji neki model plaćanja studiranja, kako bi se poboljšali uvjeti zaposlenih u prosvjeti, podržavam i odobravam da je školovanje besplatno.
Neka se dr. Ivo zapita gdje bi danas bio i da li bi uopće mogao sa kamenjara u "beli svet" da je njegova obitelj morala platiti, primjerice, 5 tisuća maraka za njegov studij. Neka se to i ostali političari zapitaju gdje bi danas bili da tada školovanje nije bilo besplatno. Mnogi bi ostali čuvat ovce da onaj sistem nije bio socijalno orijentiran. Danas su svi to zaboravili.
Baš me zanima kakva bi bila reakcija vladajućih kad bi nezadovoljni studenti i radnici koji već prosvjeduju ili se tek spremaju na prosvjede priprjetili blokadom računovodstava.
Računovadstva fakulteta i drugih državnih ustanova, gradova i općina, državnih i drugih firmi gdje se štrajka staviti pod blokadu i nadzor radnika i studenata.
I kad bi na npr. po uzoru na studente osigurali plenume na kojima bi se iznosili podaci o poslovanju i troškovima i raspravljalo o njima. Kad bi podatke izbacivali na internet.
To bi bilo vrlo zanimljivo. Kad ljudi prosvjeduju vlada ih ignorira i obično kaže, a kome ćemo uzeti ako vama damo. Ovako bi provjerom tko, je kako i gdje trošio novce možda došli do zaključka da ne treba drugima otimati njihova prava, već da stvari mogu jeftinije i bolje.
Možda bi oni koji stvarno i obavljaju posao (profesori, liječnici, državna administracija,radnici...) dali i koji koristan prijedlog kako poboljšati, popraviti i pojednostavniti stvari.
Zvone Radikalni – SDP 1 : 0 !!!!
YEAAAAAH !!!
A novinsko izvješće kaže:
Furioznim napadom na slabašne i nedostatno ekipirane obrambene linije SDP-a i upornim pritiskanjem s lijevo-meritokratskog i desno-libertarijanskog krila, Zvone Radikalni je prvim postom načeo dezorijentirane redove najjače oporbene stranke u Hrvata pronašavši u postavljenoj strategiji goleme praznine između zacrtanih ciljeva s jedne strane te predviđenih financijskih sredstava i postavljenih zakonskih okvira s druge, da bi drugim postom krenuo u agresivni napad po lijevom i desnom krilu, uz kontinuirano napredovanje i osvajanje prostora na centru, što je uz precizno dodavanje argumentima, koje obrambeni igrači SDP-a nisu mogli ili nisu htjeli pobiti, rezultiralo zakucavanjem lopte škaricama u rašlje – SDP-ov PROGRAM ZA OBRAZOVANJE NE VALJA !!!
Studiji koji su prije "Bolonje" trajali četiri godine sada traju pet, a kako tome doskočiti na razini sustava još uvijek se ne zna. Svaki odsjek nosi se s tim problemom kako zna i umije, nekad lomljenjem predmeta na dva djela, nekad spuštanjem predmeta s viših godina na niže, nekad ograničenim izborom kolegija koji se nude studentima na upis. Zašto se ne uvedu dodatni predmeti, možda se pitate? Zato jer dodatni predmeti zahtijevaju financijska sredstva koja fakulteti nemaju. Bolonja zahtijeva nove troškove, a ti troškovi padaju na leđa svima - samo ne državi. No, o takvim „teškim temama“ Primorčeva i HDZ-ova kampanja „države znanja“ pet mjeseci prije izbora ne voli govoriti. Nema mjesta za konkretne probleme kada se hvalimo svojom imaginarnom „zemljom znanja.“
S faksa na posao, zemlja znanja... sve su to fraze i parole koje često čujem. Još kao student dodatno sam se školovao ne bi li dobio certifikate za ocjenjivanje sustava kvalitete i tome slične. Već kao student radio sam kao ocjenjivač (audit) te sam 3 godine vanjski stručni suradnik na jednom institutu, jednako tome sam 3 godine urednik strukovnog časopisa jedne strukovne udruge, objavio sam 7 stručnih radova, kao odličan student imao preporuke profesora... Bla, bla.
Završih fakultet i dobih sufix dipl.ing-a (za ovu priču nebitno čega), i već nekoliko mjeseci sa svojim znanjem aktivno tražim posao. No, moje znanje i sposobnosti nisu dovoljno, jer kako mi je mudro rekao jedan državni službenik kada sam predao dokumentaciju za radno mjesto baš mog profila – nemam u "radnoj knjižici pečat da su mi plačeni mirovinsko i zdravstveno".
Nisam pristalica štrajkova no tu i tamo se zadesim podržavajući kakvu borbu «za» nešto. Obzirom na medijsku priču i zbivanja u nas, ovom što jučer započeo skoro klimnuh glavom. No dijete mi u utorak uletilo u stan sretno vičući - u četvrtak nema škole, možda nema škole..
Pomislih, i sama bih tako u njegovim godinama. Ali da vidimo prije što se o tom zna.
- Pa štrajkaju učitelji.
- Ma daj.. stvarno?
- Daaaa... kaj nisi čula?
- Jesam mišek, jesam. Samo ne znam zašto štrajkaju. Znaš ti?
- A-a.
- Kako a-a? Zar vam nije rekla učiteljica?
- Ne, vidjeli smo na vratima škole obavijest.
Neovisni, ali ne i neutralni