pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nekoliko blogera/članova pollitike.com nakon mnogobrojnih dopisivanja odlučili su osnovati Hrvatsku blogersku organizaciju (sva sličnost s jednim drugim siteom je nadam se slučajna i privremena). Ideja o organizaciji čini mi se potječe (ili sam je barem ja prvi puta čuo) od Silverci-ja koji je o tome pisao (ne sjećam se da li na blogu, pollitici ili kroz komentare) sigurno prije godinu dana i više; a kada sam prošloga kolovoza bio u americi tamo sam vidio da imaju i sindikat blogera (zanimljiva ideja, ako ništa drugo). Čisto da začinim diskusiju i ponudim nekoliko novih pitanja eto napisao sam i ovaj tekst.

Jučer sam bio u Koprivnici, ako nekoga interesira, ramsteak u njihovoj pivnici na glavnome trgu košta svega 32,00 kn. No mimo toga imam nekoliko stvari koje me posljednjih dana pomalo brinu:

• Već neko vrijeme sa zanimanjem pratim priču vezanu za Šibenskog konobara i Damira Horvatovića koji je optužen da je autor tog bloga. Prije nekoliko dana osvanuo je intervju sa načelnikom PU Šibensko Kninske Brankom Peranom u kojem čovjek doslovce kaže: "da je Horvatović priznao da je blog njegov, sluičaj bi bio riješen bez medijske pompe".
• Jučer je pak cnn objavio nekoliko dokumenata koji se bave Željkom Peratovićem. Ti dokumenti bi bili iznimno smiješni da nisu toliko ozbiljni.

Cijela ta priča sa Horvatovićem i Peratovićem me podsjetila na pjesmicu koju sam već citirao a koja glasi:

First they came for communists,
and I didn't speak up, because I wasn't a communist.
Then they came for Jews,
and I didn't speak up, because I wasn't a Jew.
Then they came for Catholics,
and I didn't speak up because I was a Protestant.
Then they came for me
and by that time there was no one left to speak up for me.

Na mail CNN bloga pristigli su vrlo zanimljivi materijali koji odlično ocrtavaju čime se to SOA bavi i koliko su u biti nesposobni te kako iz SOA-e cure povjerljivi podaci na sve strane, a jedina osoba koju su u stanju okriviti je glasnik tih informacija, Željko Peratović. U SOA-inoj analizi (koju u cijelosti možete skinuti ovdje) poimenice se spominju još i Romano Bolković, Vjekoslav Brajović i Željko Bagić.

Kolko je pojedincima stalo do slobode riječ je na pollitika.com nemoguče shvatit.
U jednoj te istoj stvari imaju dva različita stajališta i to sve zavisi jel im je u interesu ili nije.
To se može vidjeti u raznim temama, i sve zavisi jel objavi njegov mišljenik ili druga osoba.

Nije tak daleko kad smo imali izbore i kad je izborna mašinerija radila punom parom. Svaka i naj manja sitnica se je pokušavala iskoristit u korist stranke koja je favorit pojedinih opcija.
Sve je to normalno i za razumjeti, čak i oni udarci koji su djeljeni ispod pojasa.

Imali smo i jedan slučaj koji je uzdrmal ljevu i desnu opciju a bogme i neutralni su digli glas.
Aha! kaj je to bilo? se buju sad neki pitali.

Radi se o jednom čovijeku i ne samo udarac na njegovo pravo riječi nego i na cijelu naciju.

Željko Peratović je bil odma posle ukidanja sabora na udaru nekih struja.
Velko pitanje su si mnogi postavili u vezi toga, dali sami sebi odgovor i svoja mišljenja objavili.

Svi su stali u njegovu obranu i solidarnost je trajala do posle izbora.

Od onda sam primjetil da je jedino CC s vremena na vrjeme imala koju riječ utjehe ili razumjevanja za njega.

Nedavni slučaj novinarke lista Lider, Tanje Pavičić, ponovo je pokrenuo pitanje etike u medijima. Ukoliko niste upoznati, svi novinari Lidera morali su se pretplatiti na list, što u se smatra neprihvatljivim. To je kao da radite primjerice u tvornici zašećerenih napitaka i imate obavezu kupovine određene količine pića koja ta tvornica proizvodi, iako ih možda uopće i ne pijete. Problem nije samo ta pretplata, već općenita situacija u medijima gdje krupni kapital često diktira što će mediji objavljivati, pa čak i prikriveno oglašavati.

Ovim postom odrađujem tri teme o kojima se puno piše, a ja dosad nisam i neću ni ubuduće.

Sad moram jer bih inače progovorio na lakat.

O hapšenju istraživačkog slobodnog novinara Željka Peratovića pisao sam prije nekolikog dana. To me je pogodilo iz tri razloga: osobno sam godinama radio kao novinar (i to "slobodni", tj. ne u radnom odnosu) i cijenim načela te profesije; Peratovića osobno poznam i uvjeren sam da je tim načelima odan, te sam zagovornik političke opcije koja zastupa načelo "aktivne demokracije" (Nema ekologije bez demokracije!), koja uključuje punu slobodu informiranja, pravo na informaciju, zaštitu novinarske profesije.

Eh da, pa kako smetnuh s uma, ima naravno i četvrto: Peratović mi je danas kolega kao bloger, i u ovom slučaju internetska, a osobito blogerska zajednica, ovdje i na pollitika.com, pokazala je uzornu solidarnost, i pokazala, da je politički čimbenik s kojim valja računati! Prekrasan primjer "aktivne demokracije"!

Bijesprvi je u kulturu pisanja blogova donio jednu sasvim novu dimenziju. Negdje sam pročitao da se radi o jednom mladom studentu nekog tehničkog fakulteta. Isto tako sam pročitao, ili možda čuo da se bijesprvi krije od javnosti jer se boji posljedica zbog njegovih popularnih videokolaža o ministru Kirinu.

Gle, kako je mladi momak bedast. Pa s imenom koji si je stvorio može napraviti karijeru. Ne samo stručnu nego i političku. Može na nekoj ljestvici napredovanja u poslu, jednog dana, preskočiti i nekoliko stepenica. Tako sam razmišljao i čudio se toj samozatajnosti bijesaprvoga.

I onda je došla afera Peratović i ja sam, htio ne htio, morao uvidjeti da je skepsa bijesaprvog prema javnosti i mogućim posljedicama odavanja njegovog identiteta bila opravdana. Postalo mi je očito da on bolje poznaje funkcioniranje javnosti (oni koji te podržavaju zaborave te za tri dana a oni koji te mrze ne zaborave te nikad). Bijesprvi ima puno toga, za razliku od mene, izgubiti. I mogla bi ga stigma koju je zadobio kod HDZ-a pratiti cijeli život. Izgleda da je bijesprvi ipak u pravu.

Pritvaranje novinara Željka Peratovića prošlog tjedna bila je jedna od najglupljih stvari koju su vladajući mogli napraviti. Osim što je pritvaranje novinara tipično za zemlje afričkih zemalja, a ne za zemlju kandidata članice EU, još veću glupost napravili su time što je takvim potezom Peratović dobio pažnju medija i sve o čemu je pisao na blogu odjednom je dobilo sasvim drukčiji smisao.

Priznajem, iako sam prilično redovito pratio Peratovićev blog, često puta sam bio sumnjičav u razne konstrukcije koje je Željko tamo iznosio, kao što su povezanost Mesića s nekim skupinama, koji sudac je povezan s nekim, razne teorije zavjere i sl. Danas, u svjetlu pritvaranja i oduzimanja računala, dobio sam jasnu poruku od države da Peratović govori istinu! U ovoj zemlji ako lažete, dobit će te privatnu tužbu za klevetu kao što je to Mikšić dobio, ali ako govorite neugodnu istinu, lako će se desiti da vam policija zakuca na vrata, a agenti raznih obavještajnih službi pročešljaju i vas i osobe iz vaše blizine.

Nakon svega, vraćam se vama, dragim čitateljima 45 Linesa i svima drugima dobronamjernima koji mi pružate podršku. Da se bumerang balkanske represije obije o glavu pošiljateljima (inicijatorima progona autora 45 linesa) bila je presudna žustra reakcija javnosti (svih vas). HVALA VAM!

Ovih dana Hrvatsku javnost , a ne samo Hrvatsku, uzbudila je vijest o pritvaranju novinara i blogera Željka Peratovića. Policija je prema nalogu Županijskog državnog odvjetništva poduzela istražne radnje nad Željkom Peratovićem. Te radnje obuhvaćale su i pritvaranje Pritvaranje novinara je u suprotnosti sa člankom 38. Ustava RH a samim time i u suprotnosti sa zakonom. Nakon pritiska javnosti policija, ne navikla na zakonsko postupanje, pokušala je opravdati svoj postupak tvrdeći da se radi o objavljivanju državne tajne.

Željka Peratovića upoznao sam 1990-ih kao kolegu novinara. Imao sam ga priliku sretati i s razgovarati u razdoblju 2000.-2001., u prvoj postavi tjednika "Fokus", kojeg je vlasnik Marinko Mikulić, u kojoj je on bio zaposlen a ja bio stalni suradnik. (Kasnije je ta ekipa rasturena kada je Mikulić odlučio radikalno promijeniti političku orijentaciju. Peratović je dobio otkaz, sud je odlučio da je to bilo nezakonito i da treba dobiti odštetu, ali evo za šest godina presuda još nije postala pravomoćna.) Posljednjih godina obojica smo blogeri, on naravno mnogo uspuješniji, tu je prebacio i osnovu svoga rada.

Peratovića se optužuje da je javnim učinio državne tajne, a ako se radi o dokumentima na koje on sam sumnja, onda groteska postaje još veličanstvenija jer ti dokumenti na njegovu blogu stoje mjesecima / Posao novinara je da otkriva i upozorava na negativnosti u društvu, pa ponekad i po cijenu otkrivanja državnih tajni / Zar bi novinari trebali šutjeti? Zar bi trebali štititi anomalije sustava, pa bio on i obavještajni? / Onaj tko je dao nalog za tu akciju poslao je jasnu poruku novinarima...

Uhićen je novinar Željko Peratović. Željko Peratović je i bloger. Ima svoj blog 45 lines. Uhićen je zbog navodnog odavanja državne tajne. Policiji i tajnim službama je bilo nedovoljno što su ga pritvorili, pa su upali na Nova TV koja je vlasnik blog.hr-a i tražili skidanje nekih Peratovićevih tekstova s bloga. Dokumenti zbog kojih je uhapšen stoje na blogu već šest mjeseci, a objavljeni su i u drugim medijima i bili su dostupni svima zainteresiranima.
Nakon noći provedene u pritvoru, Peratović je pušten da se brani sa slobode.
Peratovićevi tekstovi se, uglavnom, bave obavještajnim podzemljem. Bave se premreženošću obavještajne zajednice, politike i organiziranog kriminala. Bave se počinjenim ratnim zločinima u Lici. Bave se pokušajem rasvjetljavanja ubojstva Milana Levara.
U svojoj borbi Peratović je slobodan strijelac i bije bitku kao pojedinac protiv sustava. Taj sustav mu želi onemogućiti slobodnu riječ u slobodnoj zemlji.