Danas, čitajući naše news portale naletim na vijest Nasukao se "Marko Polo". Zaletio se brod na otočić Situ (di ga nađe?) i osim broda skoro razbilo čovjeku kuću. Bogati!
Ima negdje u jednom tekstu izjava nekakvog Austrijanca koji je vjerojatno bio na tom brodu i koji tvrdi da mu nije jasno kako se takvo nešto može desiti, a puno je putovao i bio na raznim brodovima, ali takvo nešto nikad nije ni vidio a kamo doživio. Bogati!
A čitao sam danas i Oštrićev dnevnik ponešto pretencioznog naslova Milan Bandić - hrvatski Vladimir Putin?. Tamo se između ostalog spominju Bandići i Kerumi kao i studentski prosvjedi kojim je završena prošla školska godina.
Zavapiše neki ovih dana onu već svima vam poznatu rečenicu «Aleksa, vrati se doma…. skuvala sam ti pašta šutu». 
Takva je otprilike i u velikoj panici bila reakcija nekih HSU-ovaca nakon što su naslutili da bi (sada već i formalno članica SU-a i) vijećnica u Gradskom vijeću Splita, gospođa Milica Cipci mogla utočište naći u Stranci umirovljenika, no donesenu odluku gospođe Cipci očito nije moglo ništa promijeniti. Službena objava o pristupanju u redove SU-a obznanjena je na tiskovnoj konferenciji koja je sazvana i održana u samoj «Banovini», a na istoj je sudjelovao i predsjednik SU-a gospodin Lazar Grujić.
Kako je ovih dana u Splitu uzavrela situacija i glede mogućnosti da se na dnevnom redu sjednice Gradskog vijeća Splita sazvane za 14.10. nađe i točka o izboru novog Predsjednika GV, novinare je najviše zanimao odgovor na pitanje o takozvanoj trinaestoj ruci, a sve vezano uz nekoliko Nadzornih odbora koje su ponuđeni vijećnici Cipci.
Da ste pročitali kojim slučajem ovakav naslov prije ljeta sigurno bi se samo nasmijali kao kakvoj prvoaprilskoj šali, ali ovo šala nije.
Jučer je osvanula nova stranka u hrvata, Hrvatska Građanska Stranka kojoj je osnivač Željko Kerum, poduzetnik i gradonačelnik Splita. A što reći, nima Splita do Splita..:)) Poželimo Kerumu svu sreću i pamet, trebat će mu, jer izjaviti odmah na osnivačkoj skupštini da je novoosnovana stranka treća po svojoj snazi je odista hrabra izjava i veliki izazov, ali i bačena rukavica HDZ-u i SDP-u.
Sve je bliži dan objave Bandićeve predsjedničke kandidature koja je već usijana i dugo očekivana. S SDP-om ili bez njega, Bandić će pobjediti jer već sada ima dovoljnu podršku ne samo svojih domaćih štovatelja svoga lika i djela, već i obožavatelja u dijaspori.
Dok Kerum najavljuje desetak mandata na slijedećim parlamentarnim izborima, Bandić svoju selidbu i konačan odmor na Pantovčaku, ostatak političke elite ubrzano će se pregrupirati za A ligu, jer je sve izglednije da će mnogi od njih u skoro vrijeme postati drugoligaši. Bit će ovo zanimljiva i vruća jesen u kojoj će biti puno suza i palih boraca.
Kako kaže Jure Vujić „U sklopu službenoga vokabulara jednoumlja uobičajena je praksa reduciranje neistomišljenika, ili bilo koje druge ciljane društvene skupine, dijeljenjem atributa fašist. Etiketiranje neistomišljenika atributom fašist ili nacist onemogućuje se svaki pokušaj racionalna i uravnotežena dijaloga. Takva anatemizacija i javno izražavanje negativnih stereotipa uvijek otvara put predvorja izravna govora mržnje i ukida svaki prostor za ravnopravni dijalog. Očito je to u današnjem hrvatskom politički korektnom vokabularu, koji itekako tolerira, pa čak i širi ostatke totalitarne frazeologije, a posebice u odnosu na političke neistomišljenike, kada sa strane neoliberalne »tolerantne«ljevice i u službenim medijima čujemo stereotipe poput: „povampirena desnica“, „aveti prošlosti“, „reakcionar“, „konzervativan“, „desničarenje“, „ognjištari“, „Hercegovac“, „tuđmanovac“, „kamenjarac“ itd.“)
Još od početka vrijeme predizborne kampanje za Splitskog gradonačelnika, mnogo sam razmišljao o tome da li je Željko Kerum uistinu sposoban da ukoliko preuzme vlast, Splitu podari napredak, i pomak s mrtve točke. O tome da li , kao što je iz nule stvorio ponajveću firmu u gradu, koja zapošljava nekoliko tisuća Splićana, i to sve bez ikakve pomoči države, sam sa svojim radom i svojom pameću, može otvorit nova radna mjesta u Splitu, omogućiti dase brojni studenti ne moraju selit u Zagreb, već da na svom rodnom prostoru, sa svojom završenom školom mogu naći pristojan posao, koji bi bio dobro plaćen. Također sam razmišljao o tome da li je sposoban prevladat mogući sukob interesa, i da i će moći otrpjet napade, kako on kaže, "neojugoslavenskih" novinara i medija koji će ga zbog „sukoba interesa“ sigurno napasti.
Najbolji odgovor na sva ova pitanje je da će vrijeme pokazat svoje, ja sam još tada bio zagovornik ideje da se Kerumu da šansa, jer su mi ovi „urbanih“ i „civiliziranih“ bili na vrhu glave.Djelom na moju odluku o podršci Željku Kerumu je utjecalo i to što sam s vremena na vrijeme posjećivao i Zagreb, te uvidio kako Zagreb velikom brzinom napreduje, potpuno suprotno od posrnulog Splita. Samo nekoliko statističkih podataka, koje sam pronašao:
U Splitu je 2005 bilo 12998 nezaposlenih, u Zagrebu 29658. Prema zadnjem popisu stanovništva Split je brojio 193 664, a Zagreb 813 059 ljudi. Dakle iako u Zagrebu ima preko 4 puta više stanovnika nego u Splitu, U Zagrebu ima samo 2.3 puta više nezaposlenih nego u Splitu.
U 2006 iz Splitsko dalmatinske županije je uvezeno 63% više robe nego što je iste godine izvezeno. Prosječna plača je bila 4241 kn, daleko manje nego u Zagrebu.
U ovoj županiji najviše ljudi radi u trgovini 42,4%, zatim u prerađivačkoj industriji 25,7%, u građevinarstvu 13%, u prometu, skladištenju i vezi 6,3 %, u poslovanju nekretninama 5,3%, u turizmu 3,3%...
Upravo zbog tih razloga bio sam mišljenja (i sad sam) da Kerumu treba dati šansu. Ako nešto zabrlja, ja ću biti prvi koji će ga kritizirati.
20. rujan 2009. godine je bio dan predodređen da ostane zabilježen zlatnim slovima u hrvatskoj povijesti, jedan od onih svijetlih trenutaka kada se Hrvati trebaju ponositi svojom državom. Da razlog za trijumfalno raspoloženje bude što veći, sama Hrvatska i Hrvati nisu za takvo dostignuće trebali učiniti ama baš ništa.
Naime, vlasti našeg istočnog susjeda su, usprkos višemjesečnih priprema za Belgrade Pride, odnosno najava da će se sudionicima te manifestacije iskazivanja alternativnih oblika seksualnosti jamčiti sigurnost, nakon vrlo dobro organiziranog napada na francuske navijače u posljednji trenutak zaključile da je rizik prevelik, odnosno da simboličko prihvaćanje nekakvih evropskih vrijednosti ipak nije vrijedno masovnog krvoprolića na beogradskim ulicama.
Prošlih tjedana smo bili u prilici, makar mi iz Splita i oni koji prate situaciju oko RumKea, svjedočiti jednoj neviđenoj hajci na novog gradonačelnika Željka Keruma.
Razlog svekolikoj pučanskoj uzrujanosti je bila činjenica da je "Žele" u maniri svojstvenoj samo poduzetnicima dodijelio posao svome prijatelju/druškanu Livaji uređenje gradskih vrtića kojih je trebalo biti napravljeno oko osam komada.
Sama vijest po sebi je bombastična - dodijeljivanje posla bez natječaja, več izravnom pogodbom i to jednom prijatelju, koji je dosad radio privatnom, odnosno stvarnom tržištu. Radi se o poslu cca. 6 miliona kuna za 8-10 dječjih vrtića.
U splitu se zadnjih sedam godina nije izgradio niti jedan vrtić, a garniture napudranih(u smislu šminkera, a ne narkomana!) naslijedio je čovjek direktno izabran od naroda. Jedno od glavnih predizbornih obećanja gospodina Keruma bilo je uređenje splitskih vrtića.
Željko Kerum je opet imao bliski susret s novinarima (točnije, s novinarom). Novinarsko društvo je reagiralo, svi novinari su stali iza svog kolege, pučanstvo se zgraža nad divljaštvom...
Mislila sam se da li da ovo napišem ili ne, odnosno da li uopće ima smisla išta pisati lil ne.
Evo u nedjelju se održava drugi krug lokalnih izbora u Splitu i ne mogu sebi doći od same pomisli da netko kao što je Kerum vodi grad. Ne Split, već bilo koji grad. S jedne strane ja mu odajem priznanje na onome što je učinio za Split. Zaposlio je ljude, ali iz toga je izvukao ogromnu korist za sebe. Dakle, nije on ništa humano učinio, a da nije učinio s namjerom da sebe usreći.
Ali, sve to što je učinio i napravio ne daje mu pravo da bude gradonačelnikom. Bilo čega i bilo kojeg grada. Gradonačelnik je prvi među građanima i on predstavlja svoj grad i svoje građane, pokazuje drugima kakvi su ljudi grada čiji je on gradonačelnik.
Dakle, što bi netko mogao iščitati iz Kerumovog ponašanja, kakvi su ti ljudi koji žive u Splitu?
Kao prvo, nepismeni su. Obrazovanje ih ne zanima, jer diplomu ionako mogu kupiti. O stranim jezicima da i ne govorim. Šta će im to. Svaki turist koji dođe u Split ima da govori rvacki, il' nek ode ća.
U subotu je Novi list donio poveći tekst o smislenosti predizborne šutnje, konfrotirajući joj potrebu za većom participacijom građana. Sama tema je zanimljiva – da li nam je potreban dan u kojem bi „u miru“ prosudili za koga da glasujemo, da li je hrvatskoj demokraciji u ovom trenutku potrebnija veća motiviranost birača za sudjelovanjem, te koji je smisao pojma predizborne šutnje, ako kandidati tijekom tog dana i dalje sa plakata građanima upućuju svoje, najčešće hinjene, osmjehe.
Ljudi, zaista, nemojte glasati u nedjelju, ionako nećete ništa promijeniti, sve će biti isto kao i prije tko god dođe na vlast. Stvarne i izmišljene afere ćemo gutati kao i prije, Bandić će pobijediti u Zagrebu, krasti će se i raditi samo pred izbore. Zaista, nemojte glasiti, jer nitko nema plan niti magični štapić da riješi vaše probleme istog trenutka, pa čemu gubiti vrijedne sate sna i dokolice na ispunjavanje listića. Zaista, zar nije ljepše odvući psa u šetnju nego obaviti šetnju do najbližeg glasačkog mjesta. Zaista, zar nije samoubojstveno posvetiti pet minuta vremena da zaokružite one koji ionako neće za vas ni prstom mrdnuti u iduće četiri godine?
Neovisni, ali ne i neutralni