NB Evo poslatice za minusere, komunjare, velikosrbe, ravnogorce, jugohrvate, jugonostalgičare i uopće svu tu jugoslovensku bulumentu.
Ovih dana i noći svjedoci smo kako maršira brigada koja tjera strah u kosti: jednoj pripadnici brigade, saborskoj zastupnici Ruži Tomašić smetaju gosti u Hrvatskoj, drugom brigadisti Zdravku Mamiću, nogometnom djelatniku, smetaju oni s miješanim krvnim zrncima odnosno oni koji vrijeđaju hrvatski um i hrvatski mozak!
Prve izjave pale su na proslavi obljetnice HDZ-a u Slatini, samo četrdesetak kilometara od Virovitice, u Virovitičko-podravskoj županiji, druge javno, preko radio stanice Soundset. Eh, Ruža i Zdravko, krasan su par… mogu uhvatiti jedno drugo ispod ruke i na čelo kolone! To su naši borci za pravednu hrvatsku stvar, to su naši dični domoljubi, kakvih nije bilo ni 1991.!
Milorad Pupovac kao zastupnik u Hrvatskome saboru i predsjednik Srpskog narodnog vijeća nastavlja svoju velikosrpsku medijsku ofenzivu, naravno koristeći za to medije u Srbiji da bi prenio poruku hrvatskoj političkoj i široj javnosti. To u stvari nije ništa nova, jer se on kao samozvani zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj već deklarirao kao otvoreni zagovornik nove velikosrpske politike predstavljene Memorandumom 2 Srpske akademije nauka i umetnosti. Prilikom analiziranja Pupovčevih istupa uvijek je važno istaknuti da je on „samozvani zastupnik srpske manjine u Hrvatskoj“, jer je za njega na posljednjim saborskim izborima glasovalo samo 7,9 od ukupno upisanih birača na listi Srpske nacionalne manjine. Nažalost, hrvatska podložnička politička elita, bilo ona u SDP, ali i u HDZ-u omogućila je Pupovcu medijsku eksponažu kao da zastupa 79 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, a u tom se posebno ističu vodeći mediji, počevši s HRT-a, preko „Jutarnjeg lista“ i „Večernjeg lista“ koji nikad nisu doveli u pitanje legitimitet „samozvanog predstavnika srpske nacionalne manjine“ u Hrvatskoj.
Da ministrom Jovanovićem nešto nije u redu bilo je jasno već na početku njegova minis/trovanja hrpom obećanja kako će on unutar svog djelokruga uraditi puno toga ... ma svašta nešto. I bogme jest odmah na početku mandata započeo pravi rat sa kako ga je i sam nazvao nogometnim „podzemljem“ kojeg je kao što znamo vrlo efikasno „očistio“ od svih nikada predstavljenih nedaća, a posebno se istakao uspješnim odstranjenjem iz hrvatskog nogometa onog tipa poznatog po „nećeš razbojniče“… dakle ministar je „ispunio“ sve kako je i mjesecima obećavao. Prevedeno na Hrvatski jezik onaj „nećeš razbojniče“ mu je baš lijepo pokazao tko od njih dvojice ima mozak (i još nešto drugo) a tko previše zuji a da meda uopće ne daje.
I sada bi taj tolerantni Jovanović kako i sam ističe rado poveo dijalog sa svim tim neistomišljenicima, posebno onih u svezi „zdravstvenog odgoja“ iliti svima onima koji napadaju njegovu Vladu ali je istovremeno u toj svojoj silnoj toleranciji istaknuo i mali problem. Tim kritičarima Vlade, posebno se iz rečenog da jasno iščitati onih iz redova predstavnika Crkve, po ministru Jovanoviću nedostaje mozak, no čini se da isto vrijedi i za sve ostale kritičare.
Za početak, raščistimo jednu stvar: nimalo ne vjerujem da je prije nekih 2000 godina neki čovjek raspet kako bi se s mene skinuo teret nekakvih grijeha; a što je najbolje, te "istočne" grijehe je proglasio grijesima sam Bog, koji je poslao sebe (tog čovjeka, koji je istodobno bio i Bog) da bude raspet kako bi skinuo teret tih grijeha, a potom je stvarno umro i stvarno uskrsnuo, što je meni omogućilo vječni život. Smatram to iznimno konfuznom i neuvjerljivom idejom, toliko da nema uopće smisla raspravljati o njoj, otprilike na rangu horoskopa i astrologije. Toliko o mom stavu o kršćanstvu.
Zašto sam to napisao? Zato jer svatko tko analizira nešto mora reći i koji je njegov stav. Nepošteno je pisati o nogometu a da ne kažete za koga navijate; komentirati rezultate izbora bez da kažete za koga ste glasali; isto tako, smatram da ne bi bilo pošteno da pišem o najnovijim zavrzlamama oko odgoja u školama a da ne iznesem svoje mišljenje o kršćanstvu.
Zašto Đački dom, uoči lokalnih izbora ,iz središta grada „slijeće“ baš na tuđu školsku dvoranu?
Odgovor je jednostavan: mora se postići brojka od preko tisuću djece bez dvorane za tjelesni odgoj, da bi onda „projekt velike dvorane“ mogao „brigom za preko 1000 djece bez dvorane za tjelesni odgoj“ ući u obzir za realizaciju.
Ministar obrazovanja, znanosti i sporta presjekao je nezakonitosti oko upisa djece ispod bodovnoga praga i prisilio ravnatelja škole da zbog toga odstupi i tako dao do znanja da neće popuštati u mogućim budućim sličnim nezakonitim ponašanjima.
Ima li On uopće mogućnosti djelovati na ovakvu perverzariju i upropaštavanje imovine građana RH u obliku školske dvorane i stvaranja umjetnim putem potreba za novom dovoljno velikom dvoranom za nečije apetite (...koji se prečesto poklapaju s predizbornim potrebama)?
(Vjerojatno ima, jer je pri provođenju i „glasovanju“ za „izdavanje suglasnosti za izgradnju Ugostiteljske škole“( u biti prethodno rušenje dvorane i prepuštanje svoga dijela građevinske čestice drugoj školi) zakon povrijeđen više puta- od procedure na dalje).
Ako nema, zašto nema?
Ovo je nastavak desetljetne trakavice:
„Ma tko to kaže da su bez morala? Oni ih imaju, čak dva“
Moral je zahtjev društva za određenim ponašanjem, za određivanjem nekih općih principa što je dobro, što je pravedno, što je čovječno, što je dostojanstveno, a što ne, kakvo je ponašanje i postupanje odgovarajuće, a kakvo nije.
Čovjek se zaista mora upitati koji su to društveni odnosi formirali moral naših političara?
99% njih u Hrvatskome saboru su redom proeuropski orijentirani, i svi se kunu u europske pravne norme, europsko ponašanje, europsku odgovornost i svoju pripadnost i privrženost europskome moralu.
Ipak!
Mogu li u Saboru obnašati visoke dužnosti, osobe koje su krale glasove na stranačkim izborima za predsjednika stranke ( i time se još hvale)?
Ili one koje su pokušavale podmititi suca Ustavnoga suda?
U RH mogu, jer to su „svjedoci pokajnici“.
Ili osobe koje su kopirale tuđi magistarski rad i zbog čega su tuženi?
Ili osobe koje su promatrale silovanja hrvatskih žena u Vukovaru?
Mogu, jer su "abolirani"!
Ili oni koji ratne brodove koriste za prijevoz do ljetovališta za 7 kn?
...
Mirovine su tiha patnja i slabost hrvatskih političara.
Ne znam kako vi kolege dobijete poticaj za pisanje, ali mene obično iritira neka vijest, hodam uokolo obavljajući kojekakve poslove, ali kada shvatim da me ta vijest ne napušta, već izluđuje, sjednem za kompjuter i dok ne stavim misli "crno na bijelo", nisam miran. Zovem to stvaralački nemir, iako se nakon što se tekst objavi često pitam: pa nije li to sve uzaludan, Sizifov posao odnosno nije li ipak ovaj svijet sazdan na načelu "psi laju, a karavane prolaze", a kada je riječ o temi sporta i politike sve rečeno u prastaroj izreci "kruha i igara"? I što još dodati?
Izjava ministra Jovanovića kako se u Hrvatskoj više neće proizvoditi kadrovi za Zavod za zapošljavanje, što je dugogodišnje nepisano pravilo našeg obrazovnog sustava, je nešto što bi u dobro uređenom društvu i uz niz okolnosti doista trebalo pohvaliti.
Kako je Hrvatska na žalost još poprilično daleko od uređene države, koja bi slijedeće godine trebala postati i članicom EU-a, najava ministra Jovanovića spada u samo još jednu u nizu njegovih demagoških umotvorina. Naime jasno je da se svi slažemo sa konstatacijom ministra da naš obrazovni sustav već dugi niz godina ima sve manje veze sa realnim potrebama koje današnje tržište rada nameće. U samom trženju rješenja koje više sliči na igru promašaja i pogodaka nego da dobro osmišljenu obrazovnu strategiju ministar se već dosjetio ideje koju je ove godine odlučio i primijeniti kroz smanjenje upisnih kvota na više studija, a nešto slično se dogodilo i sa upisnim kvotama u mnogim srednjim školama, posebno u strukovnim na čijem području velikom brzinom nestaju mnogi gospodarski subjekti, što automatski znači i određenu korekciju u upisima učenika za mnoga zanimanja budući za njih ima sve manje potrebe.
