pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Malo prije se logiram i dočeka me slijedeći video:

Ono što mi je upalo u oči je to da je video montiran, ako pogledate snimku, između trenutka kada je čovjek iz publike postavio pitanje i odgovora ima jedna minuta i četrdeset sekundi koje nedostaju. Strašno me zanima što se događalo u tih minutu i četrdeset. Uočite i da je embedanje videa bilo dozvoljeno pa potom zabranjeno.

Subota popodne, dan kada političari odmaraju od svakodnevnice. Dan kada se ništa ne događa od politike dok tek Branka Šeparović zbori o zagađenju prirode, ljudskom faktoru i oznoskom omotaču.

Tek što sam promislio da će takva biti i današnja subota, iznenadila me je vijest kako je Željka Antunović ponijela ostavku na dužnost zamjenice predsjednika Socialdemokratske partije Hrvatske. Ponudio sam sebi niz pretpostavki te sam imao ozbiljnu raspravu sa samim sobom o točnom razlogu:

- Željka Antunović je moralna osoba koja je preuzela dio odgovornosti za neusijeh postizborne koalicije,
- Nije trpila predsjednika Milanovića i jednostavno je pukla i napustila brod,
- Nije imala za skupiti dovoljno novca sa Zoranom da daju više Frišćiću nego mu je dao Sanader,
- Razultati X. izborne jedinice su je ohrabrili da se smatra dostojnim kandidatom u svibnju gdje bi postala nova predsjednica,
- Odlučila je ostaviti se politike i vratiti se u računovodstvo&financije;

Danas je bio radni sastanak dubrovačke županijske organizacije Socialdemokrata, a kojima su nazočili i Zoran Milanović, Željka Antunović, Nikola Hajdić te naša jedina saborska zastupnica Tatjana Šimac-Bonačić!

Vrlo je jasno, iako mrvicu zamagljeno, da je Zoran Milanović došao vidjeti kako mi dubrovčani dišemo pred majsku konvenciju u Zagrebu, gdje će on, po mom mišljenju učvrstiti svoju poziciju predsjednika stranke. Iako sam ja samo novinar i nemam pravo biti subjektivan, moram primjetiti da je Zoran Milanović prošao onu fazu samouvjerenosti i da je sada gotovo shvatio kakvog neprijatelja ima preko puta, a i neposredno na putu, u svojoj stranci.
U par navrata dok se osvrtao na prethodne izbore preuzeo je svu odgovornost na sebe i niti u jednom trenutku nije optužio svoje kolege koji su protiv njega u stranici. Niti Davorka Vidovića, Niti Matu Arlovića, a deboto da ni Pančića nije spomenuo. Samo je dodao da je to demokratski i u redu.

Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnog sna ustanovio je da se u svome krevetu pretvorio u golemog kukca. Franz Kafka: The_Metamorphosis

I. Sastanak kod Bage!

Prvu večer po izborima Bago je okupio u „Otvorenom“ (ovih dana centralnoj pozornici političkog teatra) nekoliko političkih „značajnika“, među kojima su najvažnije role igrali Gosp. Ivo Banac i gospođa Željka Antunović.

Naš virtualni prijatelj G-news je aktualni „irreality show“ u Hrvata usporedio s pomalo zaboravljenim Muppetima, gdje se lutke trude glumiti život, dok se par cinika ruga s balkona. Od svih tih Muppeta-Puppeta uvijek su mi najdraža bila ta dva stara mudraca– jer se s njihove pozicije najljepše vidi cijela glumačka družina, svi „glumatelji“, gledatelji ili redatelji u kafkijanskom "Puppet teatru". I čovjek tako može bezbrižno zavalliti u stolicu i uživati dok mu se brzinom Ivine rođendanske kamere pred očima readaju metamorfoze lutaka, lutkara i režisera.

Lijepo je HNS mjesecima prije izbora ponudio SDP-u predizbornu koaliciju, ne baziranu na taštini, već na rezultatima tradicionalno pouzdane ankete IRI-ja koja je prognozirala da bi rezultat zajedničkog izlaska na izbore bio sedam posto veći od pojedinačnog nastupa svake stranke / No, stvari su pošle po krivu. Izabran je Zoran Milanović u paru s Ljubom Jurčićem i dao je SDP-u polet dovoljan za udvostručavanje broja saborskih mandata, ali opet nedovoljan za sastavljanje Vlade / Lako je danas biti general poslije bitke, ali socijaldemokrati ne mogu reći da ih Vesna Pusić nije upozorila / Gotovo je nemoguće Friščiću odbiti Sanadera, jer bi se lako mogla protiv njega pokrenuti neviđena haranga da bi takoreći bio proglašen rušiteljem demokracije / Onaj koji na kraju bude prisiljen na koaliciju s HDZ-om (čitaj: HSS), nakon četiri godine jednostavno će nestati s političke mape, jer zašto bi netko glasao za HSS, kad može odmah za HDZ?!
"Znala sam ja!"

O jednom od glavnih razloga zašto smatra SDP strankom opasnih namjera sam nekoliko puta diskutirao. SDP svim snagama stvara društvo klasne netrepeljivosti. Postoje oni koji su plaćeni za svoj rad, i oni drugi koji su plaćeni od rada ovih prvih (oni također rade cijeli dan, ali njihov rad se ne priznaje jer oni ne rade "rukama")

Milanka Opačić u Karlovcu (preporučam stvarno svima poslušati svih 10 minuta, bolje je od nekih humorističnih serija na televiziji). Pionirka stoji postojana na pozornici i referira:

Omiljena fraza
- niti orali niti kopali (to su klasni neprijatelji ako niste shvatili)

Željka Antunović, recitiranje br. 2
Ovo je stvarno zabavno gledati...očigledno gledaju Titove gover ali nemaju tu energiju...

Predizborno vrijeme idealno je za početak mnogih radova, iako možda ne izgleda logično da se u zimskom periodu počinje graditi na sve strane, ali je tako / Više se nitko niti ne pita otkud se u predizborno vrijeme stvore svi ti silni novci / Otvorena je tako gradnja Pelješkog mosta, drugog po veličini mosta u Europi! Pa nismo mi bilo tko! / Cesta zvana čežnja – Dalmatina, tužno spava zimski san, dok ponovno ne dođu dva mjeseca turističke sezone / Počelo prepucavanje na hrvatskoj političkoj sceni / Zabrinjavajuće izjave znanstvenika – Crnci manje inteligentni od bijelaca, što će uistinu pomisliti malo dijete koje pročita ovakvu izjavu jednog znanstvenika / Abeceda životinjskog ludila i bakterija, opasnih po život / Budući da smo se svi zasitili Vlatke, malo o Nives Celzius
Šta bi se sve izgradilo po Hrvatskoj kad bi izbori češće bili

SDP predstavio tim

Na današnjoj Konvenciji predstavili smo naše politike, govorili o vrijednostima na kojima smo ih utemeljili i upoznali ljude koji u njih vjeruju. Predsjednik Zoran Milanović i kandidat za premijera Ljubo Jurčić predstavili su SDP-ov tim: Željka Antunović, Milanka Opačić, Zlatko Komadina, Tonino Picula, Igor Dragovan, Milan Bandić, Željko Jovanović, Antun Vujić, Biljana Borzan, Ivo Josipović, Branko Grčić, Rajko Ostojić, Marija Lugarić, Neven Mimica, Marina Lovrić, Darko Parić, Ante Kotromanović, Gvozden Flego, Zvonimir Mršić, Damir Rimac, Slavko Linić, Ranko Ostojić.

Zvijezda prelaznog roka našeg prvenstva, Ljubo Jurčić. Taj ocvali igrač koji u ovoj igri nema niti jedne utakmice, potpisao je za SDP. Svoje nastupe okrunio je sa serijom auto golova. Nakon što je napunio mrežu svoga kluba, ponoseći se ustašama, i uživajući uz nježne stihove Tomsona, u laganom driblingu nadmudrio je Željku Antunović i Tonina Piculu i lagano smjestio loptu u gol iznenađenom golmanu Liniću. Nakon gola, sa sredine igrališta potrčao je kapetan Zoran Milanović, oborio je golgetera Jurčića, ljubio ga i tapšao po daljnjem djelu leđa. Bravo, tako se to radi, zemljače. Kada su se strasti malo smirile, Milanović se okrenuo prema gledateljima i tv kamerama i pokazao im srednji prst, pokazao bi i više da mu gaće nisu bile čvrsto vezane.

Možda ste svjesni priče koju je prije nekoliko dana otvorila Željka Antunović o tome da li izborni zakon i pravila koja obvezuju elektroničke medije imaju smisla. U istome članku (kojem sam izgubio link pa nažalost ga morate potražiti sami).

Naime, fora je u tome da je po zakonu garantirano svim kandidatima i valjanim listama jednaka zastupljenost u medijima. Ova pravila smo imali za izbore 2000te, neizmjenjena su ostala 2003 a kako se čini postoji ozbiljna mogućnost da ona ostanu i sada. Pravila su javno objavljena, donešena su 16. listopada 2003. godine dakle svega nekoliko dana prije početka kampanje (vidi narodne novine).

Povod:

Dno dna

* Sto reci?!
Antunovicka je istovremeno i predsjednica saborskog Odbora za medije...Taj bi odbor negdje morao razmisljati i o necemu sto se zove pluralizam. Tj. ono sto Antunovicki tako smeta.A to sto joj smeta, znaci da je ona sebi uzela za pravo odredjivati tko sto smije ili ne smije.Sve za nase dobro, brine Partija!
Jer "da se ne bi pokvarila kvaliteta TV programa" koju su valjda zadali ona i njoj slicni u svojim nebuloznim laprdanjima po Saboru i drugdje.4 godine lupetanja gluposti u medijima ove i drugih "velikih" stranaka je po njoj -kvalitetno. A 1 sat ili 1 dan u 4 godine, rapidno kvari kvalitetu.

Prekjučer navečer, vozeći se trajektom na otok Brač bio sam se spreman okladiti u skupu večeru kako se Milan Bandić neće kandidirati za predsjednika SDPa, nekoliko minuta prije nego što je oklada skoro pala, proširila se vijest kako je Bandić prihvatio kandidaturu i ovaj neočekivani potez zagrebačkog gradonačelnika odjednom baca sasvim novi pogled na kampanju za upražnjeno mjesto predsjednika SDPa.

Mediji s pravom vrlo detaljno promatraju proces izbora SDPovog predsjednika pa ste tako u raznim novinama mogli svašta pročitati o dosadašnjim kandidatima. Neki su se navodno okoristili stranačkom infrastrukturom unatoč dogovoru da se to ne čini, neki trguju nepostojećim mandatima, pozicijama na listama i naručenim novinskim člancima, neki pak obilaze okolo i lobiraju po lokalnim organizacijama, neki u tišini dogovaraju svoj nastup na drugolipanjskoj konvenciji, a za barem jednog se nije niti očekivalo da uopće uđe u trku poznavajući njegov moto da se ne ulazi u trku koju nije moguće dobiti…

Prerana smrt Ivice Račana opravdano je usmjerila pažnju javnosti, poglavito medijske, na njegov politički i životni put, a mnogi domaći i strani uglednici su izrekli svoje mišljenje o njemu kao političaru i čovjeku. Pridružujem se onima koji ga smatraju jednom od dvije ili tri ključne osobe u vremenu nastanka moderne Hrvatske države, a složio bih se i s Nevenom Mimicom koji ga je nazvao ocem hrvatske demokracije. Posljednji ispraćaj Ivice Račana je bio u skladu s njegovom željom, miran, tih, dostojanstven i nadasve skroman. A život mora ići dalje. Moramo se vratiti svojim poslovima i svakodnevnim brigama. Ivice Račana ćemo se prisjećati, netko više a netko manje.

Mislim da bi bilo krajnje vrijeme da nešto napišem pa evo...slijedi moj novi post...tema još nije definirana...videt ću kuda me misli odvedu...
Moram odmah utvrditi jednu stvar...ne želim pisati o Račanovoj smrti. Naime čovjek je umro i imajmo malo poštovanja i pustimo ga na miru...nismo ga poznavali, premladi smo da bi osjećali neku emotivnu vezu s njim, a prestari da bi jecali jer je umro striček s televizije...u zadnje vrijeme sam pročitala previše hvalospjeva i tužaljki...i to iz potpuno neprimjerenih izvora...pa odbijam biti jedna od navedenih...najviše što možemo je izraziti mu poštovanje jer je bio velik čovjek i političar i pustimo tugovanje onima koji na to imaju pravo.
Vise me zabrinjava sadašnje stanje u SDP-u i utjecaj na predstojeće izbore.

Nakon što je Ivica Račan objavio svoje povlačenje iz političkog i javnog života, hrvatski medijski prostor su poput bujice preplavila nagađanja o njegovom nasljedniku i pravcu u kojem će se SDP razvijati bez njega i njegovog utjecaja. U prvom su se naletu pojavile čak i nemoralne ponude „prijateljskih“ stranaka tipa „mi premijera – vi ostalo“. Srećom po hrvatske građane, nesnalaženje je prošlo i to je iza nas.
Predstavljanjem SDP-ovog gospodarskog programa, a nešto kasnije i njihove obrazovne i strategije zdravstva, pažnja javnosti je usmjerena na prava pitanja i probleme našeg društva.