pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Izgleda da je trebalo nekoliko mjeseci da netko uoči moj članak o endemskim vrtirepkama (objavljen i na pollitici) i da mi pokuša objasniti kako sam mlad i sposoban i da bih se za opće dobro trebao uključiti u njihovu stranku. Naravno radi se o jednoj od malih zelenih stranaka, konkretnije, bivšim "Zelenima za Zagreb", sadašnjoj Zelenoj listi. Naravno, radi se o vrlo perspektivnoj maloj stranci koja se iz Zagreba uspjela proširiti na nekoliko drugih gradova, neparlamentarnoj stranci bez dotacija, a odnedavno zbog Zakona o financiranju političkih stranaka i bez financijske pomoći iz inozemstva. No, kažu, radi se o izdanku europskih zelenih. No, koliko se sjećam... a vrlo vjerojatno će me ispraviti ako griješim... radi se o stranci koja je odlučila biti dosljedna i SAMOSTALNO izaći na izbore (?!)... koja je od početka svog postojanja, 2004. godine uspjela jednom (ili dvaput?) promijeniti ime...

Ono što bi se svi trebali složiti sa mnom jest da je Hrvatska zemlja izuzetnih prirodnih ljepota u trojakoj podjeli na more, planine i ravnicu. Ono što ćete se također vrlo vjerojatno složiti sa mnom jest da bi upravo iz tog razloga trebala biti arhetip brige u okolišu. No, istu ovu zemlju nastava nekoliko vrlo zanimljivih endemskih vrsta iz roda "vrtirepki", a to su: zelene stranke.

Zelena opcija u Hrvatskoj

Na jednom od ekoloških, bioodrživih ili biorazgradivih seminara imao sam prilike upoznati Mirelu Holy, teoretičarku ekoloških pokreta i uvaženu ekofeministicu (iako mi pojam "uvaženi ekofeminist" zvuči otprilike kao i "cijenjeni trbuhozborac", dakle netko koga ni u ludilu ne bi trebalo suviše ozbiljno shvatiti). Ta ista osoba ima svoju kolumnu na portalu ZaMirZine, a u jednom od svojih članaka osvrnula se i na "virtualno nepostojeću" zelenu opciju u Hrvata: