pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Moram priznati da se neprestano i uvijek iznova divim našem porezu na dohodak i njegovoj pravednosti. Iako ima mnogo stvari koje me kod njega oduševljavaju, ovaj puta ću se osvrnuti na utjecaj koji takav sustav ima na obitelji s više djece.

Kao što vjerojatno znate naš porez na dohodak omogućuje porezne olakšice ovisno o tome koliko djece uzdržava zaposlenik te je li zaposlenik uzdržava i svog bračnog druga.

Uzmimo za primjer dvije osobe koje imaju jednaka primanja i ona iznose 7000 kuna bruto. Jedan uzdržava jedno dijete a drugi četvero.

Onaj koji uzdržava jedno dijete će platiti 480 kuna poreza, a onaj koji uzdržava četveo djece neće platiti ništa poreza jer mu osobni odbitak prelazi iznos dohotka. I to je pravedno, jel tako?

E sad oni se razbole i trebaju na preglede, naravno treba čekati mjesecima da se dođe na red na specijalističke preglede. Doktori sugeriraju da obave preglede privatno. Dok dođeš na red može se bolest pogoršati.

Obojica pristanu, plate pregled dobiju račune i odu.

Ekonomija je oblast koja mi je prilično mutna, iako sam priličan broj knjiga pročitao. Ante Čičin-Šain zastupa tip ekonomske politike s kojom se ja u načelu ne slažem, ali njegovi napisi u subotnjem prilogu "Jutarnjega lista". Vrlo su zanimljivi. Teze iz posljednjeg napisa, naslovljenog Neodrživa "socijalna država" provokativne su, s obzirom na dominantni osjećaj u javnosti, a i na pollitika.com. Preporučam cijeli članak za čitanje, a ovdje prenosim neke osnovne teze.

Na stranicama "Katolici na internetu" našao sam sasvim slučajno ovaj komentar koji nije potpisan pa predstavlja mišljenje djela Katoličke crkve u Hrvatskoj. Mislim da je interesantno pročitati ga.

Slijedile su replika na repliku, pa se počelo okrivljavati i sporazum Cvetković-Maček, čak i Turci! Po svoj prilici za sve težu situaciju u RH su krivi Krešimir, Branimir, Zvonimir…kralj Tomislav. Zna se: svi tako "odgovorni"odavno bi bili pokojni. Nema ih više!

U petak 18. 01. od reakcije na lješnjake u čokoladi umro je jedan desetogodišnjak iz Vodica. Slaveći rođendan jednog od školskih kolega pojeo je čokoladu s lješnjacima, iako je bio alergičan na njih.

Novopečeni ministar zdravstva odmah je naredio istragu koja je pokazala da je sve bilo u najboljem redu i da su svi zdravstveni subjekti postupali po pravilima struke, te da ni roditelji nisu imali nikakvih primjedbi.

Poznajem te roditelje. Zajedno su još od davnih zagrebačkih studentskih dana od kad datira naše prijateljstvo. On s mora, ona iz Zagreba, odlučili su živjeti u maloj mirnoj sredini nedaleko od njegovog rodnog grada. U to studentsko doba puno puta sam bio kod njih u Dalmaciji, dobro poznajem cijelu širu obitelj i strašno me sve ovo pogodilo. Priznajem, da nije tako, ne bi bilo ni ovog dnevnika. Sasvim je drugačije kad čujete da se desila tragedija negdje tamo daleko nepoznatim ljudima, a drugačije je kad se to desi nekom nama bliskom. Prirodno je da tada dublje razmišljate je li se to moglo izbjeći.

Jedan od prvih poteza nove koalicije biti će zabrana pušenja na javnim zatvorenim mjestima zbog brige za zdravlje građana (Jutarnji). Koalicijski sporazum HDZ-a i HSS-HSLS-a otvara novu javnu raspravu: zabrana pušenja na javnim prostorima: da ili ne? I još važnije - zašto? Je li Hrvatsku doista zahvatio trend zabrane pušenja na javnim mjestima koji putuje Europom (Uskoro zabrana pušenja na javnim mjestima diljem EU?) i koji je nedavno došao do Slovenije ili se, s obzirom da Sanader tek najavljuje razgovore o tome, radi o probnom balonu? Ima li Hrvatska snage provoditi blanketnu zabranu koja zahtijeva visoku disciplinu poštivanja propisa i efikasne mjere, čime se hrvatsko građanstvo i pravosuđe ne mogu podičiti? I kolike su šanse da vlada odradi kvalitetnu kampanju i da pitanje doista bude javno raspravljeno sučeljavanjem pravih argumenata?

Lipi rusvaj sam generirao sa svoja dva prethodna posta: Tri STRAŠNE priče iz hrvatskog zdravstva i Dični hrvatski doktori – DI STE ?. I u tom silnom rusvaju je, čini mi se, došlo do određenog „nerazumijevanja“ između autora i (nekih) čitatelja.

Pa sam tako od jednog nasekiranog pravogdoktora dobio „preporuku“ da sam sebe lupam bejzbol palicom po glavi (uz još pokoju uvredu, ali, moram biti pošten i priznati, i dosta izrečenih pametnih stvari ;-), a našlo se i onih koji su problemu pristupili malo više „analitički“ (Zdravstvo u agoniji i "pravi doktori, pravi bolesnici, prave greške" ), a neki i posve osobno.

Pravi doktori, pravi pacijenti, prave greške

puno je rečeno u ova tri dana
počelo žestoko, ali brzo smo počeli komunicirati
i rasprava je stvarno razotkrila korijene problema
budući se tema se rasteže preko najmanje 4 dnevnika (zvone x2, seneka, pravi doktor)
ideje i stavovi su kao rasuti teret
(opravdano) skrenuli s teme grešaka
Ali smo ostali dužni zvoni raspravu o greškama
da zvone 1 ne ostane bez odgovora

očigledno (meni)
laici - neliječnici su jako zainteresirani
doživljavaju problem doktora, grešaka, zdravstva vrlo osobno
po prvoj reakciji laika - neliječnika, bijesu, prijetnjama
očigledno je da očekuju od liječnika puno
puno više nego od nr. vodoinstalatera, ili informatičara,
skoro kao od pilota putničkog zrakoplova
ali i da koji put dobiju debelo premalo
iako je dio priča iz druge ruke, prepričan i nevjerodostojan
pa i dio priča iz vlastitog iskustva, nevjerodostojan
neke su priče je dovoljno uvjerljive
i iako svako čekanje u ordinaciji makar frustrira, nije neopravdano
(zato što doktori gledaju televiziju)
neke od opisanih situacija jesu greške i nemar
i nisu poštenom čovjeku prihvatljive

Kako ti se život na brzinu okrene naglavačke. 14-ak sati, da budemo precizniji. Per astra ad aspera (ako je ovaj inverz poznate latinske izreke točan ;-). Od zvijezda do trnja !

Sve je počelo havarijom mog HP-Compaq laptopa sinoć oko 10 sati navečer. Problemi ili s baterijom ili s punjačem ili sa sklopom za punjenje ne znam točno, ali iz laptopa se počelo pomalo i dimiti, osjetio se smrad i stvar je završila u debaklu ! Jutrošnji posjet Mikronisu gdje je laptop kupljen je rezultirao „samo“ eliminiranjem punjača kao potencijalnog uzroka kvara. Servis im, naime, subotom ne radi :-(.

Ipak, stvar se nekako popravila jer sam na svom Zavodu našao laptop koji se (po potrebi) koristi za nastavne potrebe tako da sam se pokrio barem za vikend. Došao sam doma oko deset sati u dvojakom rapsoloženju – silno nasekiran zbog kvara laptopa i nedostupnosti direktorija My Documents na njegovom hard disku (zadnji temeljiti backup na USB hard disku je od ljeta – je sve znam što ćete reći ;-) - ali bar se nadam da hard disk nije riknuo) i ponešto oraspoložen činjenicom da sam našao barem privremenu rezervu.

Našao sam se danas s jednom staaarom frendicom (i odmah disklejmer da se ne bi naljutila: nije frendica stara, već je stara frendica ;-). Ćakula je bila izrazito ugodna i taj sastanak jednom godišnje Zvonu Radikalnog uvijek temeljito oraspoloži. Popriča se malo o poslu, malo o starim danima, malo je podbadam kad će više ta dječica (a što ćeš kad je teško pomiriti karijeru u IT security konzultantskoj industriji s porodiljnim dopustom :-) i kao što sam rek'o good feelings all around :-)

Ali, kako život nikada nije ocrtan u posve ružičastim tonovima, tako je i ovaj razgovor otkrio i neke ne-tako-lijepe strane života. I to života u našoj lijepoj Republici Hrvatskoj. Tri priče što slijede nisu Esopove bajke, iako bi se nekome iz normalne i uređene države mogle učiniti upravo takvima, već crna realnost hrvatskog zdravstvenog sustava.

Izbori su prošli, još niti jedna stranka nije dobila mandat za sastavljanje vlade, a HDZ-ov predizborni balon već je počeo pucati. Vijest s kojom se očito čekalo da prođu izbori i time išlo direktno na ruku HDZ-u kaže da su rokovi plaćanja veledrogerijama sa 120 dana samovoljnom odlukom vlade (čitaj neplaćanjem) opet pomaknuti na nekih 220 do 250 dana. Ni bolnice nisu u ništa boljem tretmanu i opet grcaju u dugovima. Trenutno taj dug iznosi 4 milijarde kuna. Više o svemu pročitajte na vijestima Radija 101.

Vjerujte mi ovo kaj sljedi mi je tak teško napisat da je za ne vjerovat.

Ko svake godine se za dopust spremim za put u domovinu, naravno ak i penzioneri imaju tu istu. Izgledalo je sve tak obečavajuče za dobar boravak u okolini Zagreba i s dobrim prijateljima iti na izlete i izmišljeti koje kakve razloge napravit kakvu feštu u vrtu.
Dojdem prvi radi pripreme terena, kak bi moje princeze imale dobar start. Par dana posle dojde i moja bolje polovica i posle burnog pozdrava i pričanja kak je bilo na putu, veli mi supruga: Marijan moram k doktoru jel me boli glava.
Krene sve normalno i sljediju pretrage i upoznavanje dobrih i loših ljudi u zdravstvu naše domovine.
Šest tjedni smo hodali od bolnice do bolnice, Sveti Duh, Zvjezda, Rebro i čak i u Dubravu.
Svi nalazi su u redu,
Jedan dan se stvori mala flekica na glavi, svi ju pipkaju i čudiju se. Kožna doktorica pita: Gospođo, kaj vas je neko tukel, ste pali. Traži po tjelu hematome i šalje ženu na daljnje preglede.
Svi veliju kak nije niš i sumnjaju na neurološku bolest.
Neurolog ju šalje opet na Zvjezdu u zaraznu bolnicu, taj testira na sidu, negativno, šalje ju očnom doktoru.

Unatoč slabom interesu za temu, nastavljam svoju "misiju" upoznavanja sa programom stranki koje postoje kao "alternativa" najvećim strankama pa se nekako provlače ispod radara i kada se raspravlja o izbornim programima.
Današnje Đapićevo baljezganje (HDZ=SDP pa glasajte za HSP; kao da su svi zaboravili da je HSP=HDZ oštrih rubova pa iz toga proizlazi: SDP=HDZ=HSP, koliko god bi se od toga Đapiću diglo ovo malo kose što ima na glavi) podsjetilo me da dugujem komentar ostatka programa.

1. Zdravstvo

Gospodari zdravlja ljudi ili čak života i smrti.

Več sigurno dva tjedna razmišljam o naslovu ovog dnevnika. Prvo mi je taj koji sam izabral pal na pamet, no izgledal mi je provokativan i malo pretjeran. Čak sam jedno vrjeme bil uvjeren da je čak i pokvaren. Odustal sam i od pisanja i od naslova do danas.
U četvrtak mi je puknul film i ponovo se to sve počelo motat po glavi.
Ste znatiželjni, nije čudno pa bil bi i ja.
Došli smo prije šest tjedni u domovinu i žena mi se razboli u roku par sati. Prvi korak ispitivanje koji je doktor dobar i kakav je diagnostičar. Ženica k doktoru a ja na socijalno i mjenjaj potvrdu o osiguranju za bolesnički list.

Korupcija

Post sam počeo pisat kao komentar na tekst koji je napisao gale,a nakraju je ispao samostalan post.Ispričavam se zbog dupliranja teme.

Kod nas se dosta priča o problemu korupcije,korumpiranosti cijelog društva te nam se nude razni prijedlozi kako da riješimo taj problem.
Jedni bi mijenjali sve u vladajućim strukturama,ali problem je u tome što je cijelo društvo uvučeno u vrtlog korupcije,a ne samo oni vladajući.
Drugi bi postrožili kazne,ali uz veliku korumpiranost društva i izloženost korupciji velikog dijela građana RH te uz korumpirano sudstvo to je neprovedivo i rijetki su koji bi iskreno bili zainteresirani za provođenje ovakvog načina borbe protiv korupcije.

U dokumentu „Ekonomska i fiskalna politika od 2008. do 2010" Vlada je najavila postupno smanjivanje deficita opće države od 2,6% BDP-a u ovoj na 0,5% BDP-a u 2010. godini.
Najmanje će rasti rashodi za zdravstvo – iduće godine samo 64 milijuna kuna više nego ove, 2009 oko 1,2 mlrd kuna, a 20010 svega 800 milijuna kuna. Kako unatoč najavama nije došlo do reforme zdravstva, za očekivati je da će se dugovi zdravstva i idućih godina gomilati.
Veliki rast rashoda u ovoj godini od čak 14% posljedica je zdravstvenih dugova i ovrha zaposlenih, pa Vlada očekuje da će sljedeće godine rasti 3,8% a onda po 6,4% godišnje do 2010. (1)