Počeci su uvijek dobri za postavljanje vizija koje želimo sustići, pa tako i ove godine da pokušam s jednim takvim vizionarskim pogledom u budućnost; i to onom vrstom pogleda kojeg možda imate kada se na vrhu nekog brda zagledate u horizont dok vam oko ne zasuzi, fokus smanji u jednu malenu i daleku točku i dok sve ostalo ne postane pomalo neoštro.
Promatram ekipu na pollitici i očigledno je da frustracija raste, mislim da je razna te frustracija zasada još uvijek preniska za konkretniju akciju, no napetost se sasvim sigurno osjeća u zraku. Mnogi misle da stvari idu u krivom smjeru i poput meteopata nije nam potrebna vremenska prognoza da bi znali da se osjećamo loše. Nešto treba učiniti kako bi se stvar pokrenula s mrtve točke (ili barem zaustavila silazna putanja) pa eto da i ja napišem nekoliko osnovnih ideja koje smatram da je nužno zadovoljiti kako bi se stvorile pretpostavke da ova zemlja postane sretnije mjesto.
Nakon sinoćne emisje „Otvoreno“ o zdravstvenoj reformi osjetio sam potrebu da napišem ovaj dnevnik.Osobno reformu zdravstva vidim kao poboljšanje zdravlja građana,jer samo zdrav i zadovoljan građanin daje isto takvo društvo.To bi po meni bio cilj svake reforme zdravstva, pa i ove u RH.
Reći ćete da je to još jedna u nizu demagoških floskula.Ok, za početak i ne očekujem ništa drugo, jer osim tobože“velike misli“ koju sam ovdje iznjedrio, nisam za sada dao nikakav odgovor na ovo.
Želja mi je da Vam na jednostavan način, iz meni dostupnog saznanja o ovom problemu, pokušam prezentirati svoja razmišljanja o ovoj temi. Koliko sam u tome uspio u koliko osjećate potrebu imate priliku da kažete Vi sami svojim komentarima (ne želim Vas zamarati analizama, posebno ne onima koji pružaju selektivni pristup problemu u formi pojedinačnih scenarija).
Krenimo redom:
Otvorena je facebook grupa Podržimo naše doktore! Ne dajmo 15 kuna ministru Milinoviću! Pozivam blogere da se uključe! Istina, zdravstvo košta, toga moramo biti svjesni, a sustav ima problema - ali ne može se liječiti mjerama, koje idu točno u obrnutom smjeru od onoga, koji je potreban - u smjeru, koji je dokazano loš. Studenti, koji su pokrenuli grupu, poručuju:
Zdravstvo je vreća bez dna: uvijek se može uložiti više, kupiti bolja oprema, izgraditi nova bolnica, obnoviti prostorije. Nitko nije zadovoljan zdravstvenom zaštitom. Pogotovo kod nas.
U Sjedinjenim Državama postoji državni sustav zdravstvene zaštite koji se zove Medicare. Ukratko, radi se o složenoj shemi poreza koju plaća stanovništvo, kako bi se osigurala zdravstvena zaštita za
Međutim, ni njima se ne plaćaju svi troškovi. I sada slijedi nevjerojatan dio: postoji naravno "nacionalna politika" što se plaća, ali postoji i lokalna politika koju -- za svaki dio SAD -- zapravo određuje firma koja je dobila ugovor za provođenje Medicarea na nekom području!
Ukratko: što ide u Chicagu, ne ide u recimo.... Kansas Cityju.
Kao da nije dosta što bijesdrugi gnjavi posjetitelje pollitike sa svojim pričama o mobitelima, nego je sad i kajindrugi počeo laprdati o mobitelima u saboru. Mobiteli su izgleda sjajno opravdanje za novi harač. Eto, kad se ima za mobitele onda se ima i za part'cpacje. I sve dok u Hrvata bude mobitela koristiti će ih se kao opravdanje za nove harače, a kad ih nestane onda će naći nešto drugo.
Kakve veze imaju mobiteli s problemima našeg zdravstva? Što su mu oni skrivili?
Kad već toliko predbaciju korisnicima mobitela, kad već građani Hrvatske toliko puno troše na mobitele hajdemo se pitati zašto toliko troše? Zašto su cijene usluga u telekomunikacijama tako visoke? Zašto smo nešto za što se govori da je budućnost, da nosi tehnološki napredak prodali strancima koji su otpustili tisuće ljudi, iznose iz zemlje ogromne profite a mi imamo skupe telefone i internet? Zašto internet nije dostupniji i jeftiniji? Zašto tako puno trošimo na mobitele?
Privatizacija u Milinovićevoj reformi
Sudeći prema dominantnim tonovima u kakofoniji kritike predložene reforme zdravstvenog sistema ministra Milinovića, javnost je pretežno ostala konsternirana izvjesnošću povećanja troškova za zdravlje – putem participacija i dopunskih osiguranja - koji će dodatno opteretiti ionako prenapregnute kućne budžete. Medjutim, kako je vrijeme odmicalo, ministar se je ili djelomično povukao prema početnim pozicijama ili bolje objasnio prijedloge, pa je ispalo da će reforma imati osjetniji financijski efekt na relativno mali broj osiguranika, i da će se gradjani ionako iz toga moći “iskupiti“ relativno jeftinim premijama dopunskog osiguranja. Sukladno tome, ništa se dramatično neće promijeniti u osnovnim financijskim tokovima koji napajaju sve žedniji zdravstveni sistem. Ministar je izjavio da je samo 5% od reforme pitanje financija, a preostalih 95% pitanje strukturne reforme. Ali, da li je zaista tako?
Malo pravne države.
Računica prihoda i izdataka zdravstva RH za 2008. je jednostavna –
Prihodi najmanje - 23 milijarde Kn
(15,5 % doprinosa obveznika u svim sektorima, postojeća razina participacije pacijenata i uplaćene police dopunskog osiguranja pacijenata).
Troškovi najviše -
brutto plaća s pripadajućim dežurstvima svih zaposlenih u sustavu zdravstva RH
(58000 u javnim te 12000 u samostalnim ustanovama) iznose najviše - 7 milijardi Kn,
bolovanja preko 42 dana - 1,5 milijardi Kn,
svi lijekovi – 3 milijarde Kn,
porodilje – 2 milijarde Kn,
ostali troškovi – 3 milijarde Kn.
Troškovi za hladni pogon - 6,5 milijardi Kn - apsolutno nemoguća svota
KUDA JE OTIŠLO tih 6,5 milijardi Kn *
NIJE GOTOVO
Ministru na sve ovo nedostaje JOŠ najmanje 4 milijarde Kn prihoda. Isti ih kani polučiti objašnjavajući nam kako je to polučivanje jako socijalno osjetljivo - jer bi po njemu 400.000 Obveznika moralo platiti 4 milijarde kuna - apsolutno bolesno.
S bolešću se ne pregovara - bolest se liječi - ili se od nje umire.
Ukupno 6,5 + 4 = 10,5 MILIJARDI KUNA **
NIJE GOTOVO
Žuta traka
Od danas nosim žutu traku na rukavu!
Na traku ću napisati: Ja sam ubojica; ja sam trovač veći nego Mengele+Ajhman+Staljin+Borđije; ja namjerno smišljeno i podmuklo ubijam sve oko sebe!
Ja sam pušač!
Ja sam građanin drugog reda, stjeran u svoj tor, strogo ograđen i ni slučajno se ne smijem miješati sa ostalim ljudima, tj. NADLJUDIMA-nepušačima! Ja sam obilježen, čeka me valjda još tetoviranje broja na podlakticu ili čelo – da svi vide da sam građanin drugog reda i da nemam prava kao ostali – NEMAM PRAVO IZBORA!
Čekam da se neki velebni um sa Markova trga sjeti one „stare“ metode: Pločica oko vrata na kojoj piše – ja sam kulak (za ovaj slučaj – pušač); „izložit“ će me na glavnom trgu i ja ću čekati „presudu u ime naroda...“. Svaki nadčovjek-nepušać (u slučaju kulak je to bio nosilac spomenice 41-e ili neki selski frenter, zgubidan, neradnik i niš koristi koji se u pravo vrijeme, uz dva purana pride članovima „komisije“ „dokazao“ da je pravovjerni...) biti će u prilici da pljune na mene, udari me toljagom, konficira mi imovinu, predloži me za gulag i Sibir ili na Goli...
Prvo
smanjenje stope PDV-a za neke proizvode (ulja i masti, dječju hranu, odjeću, opremu i pelene, te na energente, odnosno prirodni plin, struju, grijanje i gorivo) na 10% i to bi kao trebalo smanjiti cijene tih proizvoda za nekih 9% po njima. Koliko je pad cijene nafte i pšenice utjecao na pad cijene kruha? prije će biti da bi smanjenjem PDV-a trgovci više uzeli sebi, a država bi uzela manje novca.
Drugo
"Druga promjena odnosi se na Zakon o doprinosima, a on bi se, prema esdepeovcima, mijenjao tako što bi se drugačije preraspodijelili doprinosi za mirovinsko osiguranje. U toj preraspodjeli, tvrde u SDP-u, rasla bi neto plaća zaposlenika za četiri posto, a poslodavac ne bi izdvajao više nego do sada.
U praksi bi to izgledalo tako da bi iz prvog mirovinskog stupa poslodavac preuzeo plaćanje osam posto doprinosa, a ostatak od sedam posto bi i dalje išao na teret zaposlenika.Udio za drugi stup porastao bi s pet na devet posto, to bi plaćali zaposlenici, a istovremeno bi se smanjila stopa za zdravstveno osiguranje sa 15 na sedam posto.
osveta ili pravda,
ili ognjen šimić bolji kardiokirurg nego ika šarić sutkinja
imate puno pravo na svoje mišljenje, i osjećaje
ne volim previše moralističkih slojeva na otužnoj realnosti
puno pozivanja na moral ponekad odvede u kakav manji linč
i volio bih barem malo pojasniti svoj stav
korupcija nas je gadno stisla
ali maoizam još i više
mislim da smo se dali u previše moraliziranja
ika šarić, mediji, komentatori na politici
pa evo malo za razmišljanje
prije nego hraknete
osveta ili pravda
kriv je
kažnjen je strogo
ika šarić nije loš sudac, ali je šimić sigurno bolji kardiokirurg,
zašto
nije kažnjen zato što je kriv, nego zato što je
a) bahat
b) nagazio jakog igrača
bahatost ga je koštala svjedočenja, kada se jednom aktivirao uskok
nepoštivanje jakog igrača aktiviralo je uskok
jer se ovdje prevelikim dijelom radi o osveti, da bi se mogli hvaliti pravdom
ono što nije do kraja jasno
1) kako vrednovati prihvatanje svjedočenja ljudi koji su dali mito nakon operacije,
očito ih je uvrijedila bahatost, toliko da su bili spremni na osvetničko svjedočenje
ali ih ta želja za osvetom čini manje uvjerljivima
