Tagovi

Vapaj "ugroženih" iz Maksimirske 128

JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO

"Jebeš takvu državu!" (o Z. Mamiću i Vahi)

Danas sam uzeo jednu zastavu i zapalio je na sredini dvorišta. Bilo je i kockica na njoj, crvenih i bijelih, sve je otišlo u dim…Bio je to moj prosvjed, osobni prosvjed. I psovao sam:“Jebeš takvu državu..!“
Da, još jednom: „Jebeš takvu državu koja trpi kabadahiju Zdravka Mamića, koja trpi čovjeka koji posramljuje svakog navijača „Dinama“, svakog Zagrepčana kojem je do sporta i ugleda ovog grada, svakog razumnog patriotu!“ Nisam spalio hrvatsku zastavu, spalio sam simbolički malu zastavicu „Dinama“, spalio sam zastavicu svog omiljenog kluba za koji navijam od svoje šeste-sedme godine. I kažem ponovo:“Jebeš državu koja trpi kabadahiju Zdravka Mamića..!“ Izvlačim i dalekosežne zaključke: „Država koja nema mehanizam da zaustavi jednog osiljenog čovjeka, na granici psihičke uračunljivosti, čovjeka koji je posvojio jedan tradicionalni, purgerski klub, koji znači i mojem naraštaju i mnogima poslije mojeg, koji vrhunac svog nasilja iskazuje psovanjem majke treneru – ma koji trener bio, koji malo-malo izvodi show za novinare – i javnost – kao da ta javnost nema prečih briga i boljih zabava, nije više sam po sebi problem.

Proklet dan kada je zumiran prvi PREMIJERKIN broš (idemo li prema općoj tučnjavi?)

Nije baš pristojno u kratkom vremenu napisati tri dnevnika, ali imam nekoliko ideja, bolje PITANJA, koja mi ne daju mira već nekoliko dana i noći, pa stoga evo i tog trećeg dnevnika koji, pomalo nepristojno, zauzima prostor drugih pollitičara. No, držim pitanja ipak važnim i želim ih podijeliti s vama. Naime, pitam sebe (i vas) da li su zbog silnih konfliktnih naboja u Hrvatskoj, mogući oružani incidenti pa i oružani sukobi građana, posebno, građana i policije? To pitanje proizlazi iz dojma o tome da se konfliktni naboji gomilaju, posebno i stoga što vladajuća kasta (ako hoćete i KAMARILA), s produženom rukom u policiji, već duže vrijeme ne mari za volju naroda, čak, pri iskazivanju nezadovoljstva (mirni i manje mirni prosvjedi) šamara prosvjednike kada i gdje stigne, te koliko stigne.

S KRIŽEM NA TLU

Analogija dvaju božanstava - Mamićevog i Kosoričinog

Svatko zdrave pameti zna da u zdravoj državi Zdravko Mamić ne bi mogao obnašati ikoju odgovornu funkciju, a kamoli biti javna osoba i predmet zgražavanja svih nas koji pratimo vijesti.
Međutim, meni se nije toliko okretao želudac od Mamićevog nastupa koliko od ološa što hrli Mamiću pod skute i ljubi se s njime dok ovaj istovremeno ''drži lekciju'' novinaru. Ta scena se činila kao iskristalizirani dijelić cijelog našeg društvenog sustava iterativnih svojstava. Od najniže razine do najviše, političke, obrazac ponašanja je isti - ulizivanje, poslušništvo, poltronstvo, umazivanje vlastitog nepostojećeg lica u govno radi stjecanja kakve materijalne koristi.
Dakle, ako se odzumiramo od te scene, istu ćemu vidjeti na ovaj način - Mamić je Sanader i/ili J. Kosor, ljudi bez lica što im hrle u zagrljaj su svi članovi HDZ-a i njihovi birači, a novinar koji je žrtva bolesnikovog ispada su svi hrvatski građani koji sasvim opravdano žele imati vlast pod kontrolom i kvalitetnije živjeti.

Fudbalska mafija vs. Nogometna mafija

"Malo mafije"

Ovaj naslov sam kopirao od sm-ovog prošlog dnevnika. I tu prestaje sličnost budući da nemam namjeru govoriti od razlikama, već se zapitati postoje li sličnosti srpske i hrvatske nogometne mafije te je li ona isprepletena i mnogo dubljim vezama na ostalim poljima kriminala. Direktan povod je izjava našeg predsjednika Ive Josipovića, dana u Americi u emisiji naše dijaspore, u kojoj je ustvrdio kako kod nas postoji nogometna mafija. Taman sam pomislio kako se napokon našao netko tko će otvoreno progovoriti o toj temi, kad je naš predsjednik pred domaćim novinarima stao na loptu i rekao da misli na one koji namještaju utakmice zbog dobiti na kladionici, na nasilje na stadionu i na utaju poreza. Njegova izjava, kao profesora prava, kako ima „malo mafije“, konkurirala bi za „sheet of the year“ u nekadašnjoj popularnoj rubrici „Feral Tribunea“, a i podsjeća na vic kako muž uhvati ženu u prevari, a ona mu kaže: “Dragi, samo je malo uš'o.“ Skužajte šjor Ivo, ovo vam nisam moga progucati. Vjerojatno je to učinio zato što su skočili mnogi nogometni funkcioneri, među njima i onaj najhisteričniji sa Maksimira, za koga su sportski novinari pisali kako je bio vožen u portapaku auta, ali ne zbog namještanja ili nenamještanja utakmica ili utaje poreza (ne bi Karamarku puno zamiria ako bi proba tu metodu). Zbog čega, onda, skoro svi naslućuju, ali nitko neće ni pričati, a kamoli pisati.

Grobari "Dinama" - braća Mamić

Glavna tema ovog dnevnika je Zdravko i Zoran Mamić te nazadovanje Dinama odnosno pitanje svih pitanja: mogu li i dalje navijati za nogometni klub za koji navijam zamalo pet desetljeća, čiju modru boju držim mojim privatnim sportskim znakom? A počelo je davno, kada smo kao klinci sakupljali i «pikali» sličice nogometaša pod zidove zgrada i čija bi bila najbliža zidu, taj bi nosio sve sličice «ispucane» pod zid. Meni najdraže bile su sličice igrača u plavim dresovima, nogometaši su se zvali Irović (golman), Šikić, Braun, Crnković, Lipušinović, Čonč, Matuš, Šantek, Perušić… i kada bi se sličica «nalijepila» na zid, to je bio pun pogodak. Neki su voljeli sličice igrače Hajduka, neki Crvene zvezde, neki Partizana, Sarajeva…Ostao sam vjeran Dinamu do danas mada sam rano prestao ići na utakmice na maksimirski stadion. Naime, nakon jednog derbija nastao je stampedo pri izlazu , masa me je ponijela preko Maksimirske ceste, i letio sam bukvalno kroz živicu maksimirskog perivoja sretan da mi se nije dogodila veća nesreća.

Ima li kraja turbofolk novinarstvu?

Da smo pravi novinari, gospoda, ustali bismo se i napustili konferenciju za novinstvo zbog vrijeđanja kolege. Nažalost, to nismo – rekao je jedan od novinara u ponedjeljak na »presici« izvršnog dopredsjednika Nogometnog kluba »Dinamo« Zdravka Mamića.

Prozivam!

Sjedim u radnoj sobi i gledam kišu kako polagano plazi prozorom. Mračno je i hladno, a pogled leti po polici s knjigama. Sav hrvatski jezik, sve riječi, skupljene su u tih dvanaestak crvenih knjiga hrvatskoga rječnika. No, tamo definitivno ne postoji riječ koja može dosljedno opisati ono razočaranje u očima jada i bijede kojeg nazivamo novinarstvom nakon što su navijači Dinama u Amsterdamu već više od 24 sata, a nije bilo nikakvih nereda.
Ma ne, ne opravdavam budale kojima je razbijanje struka a tučnjava zamjenjuje kavu za buđenje prije posla. Nisu svi takvi, ma nije ih ni 10%, ali ih ima. Ali tragikomično pokušavam opravdati zaglupljivanje nacije, medijski teror i dvoličnost, sve u sklopu gostujućih utakmica naših klubova. Ne samo Dinama, tužna je realnost da samo Dinamo "igra Europu" i poslije turističke sezone. No, neuspješno. Koja je poanta toga? Prozivam ovdje medije koji krše zakone Republike Hrvatske i svjesno propagandno djeluju, klevetaju i vrijeđaju.

Demencija kao stanje opće svijesti

Povod je možda pomalo banalan, ako gledamo narodski, jer - koga briga. Barem za povod. A povod je uzvik "Mamiću cigane" jučer na Maksimiru, za nas koji smo tamo češće nego što su TV kamere pomalo neočekivano dobro ispunjenome. "Mamiću cigane" kao lajtmotiv i back vokal Dinama još od prvog performansa Velikog Vodže. Znam, ok, ali baš mi se sviđa s tim dž, nekako pojačava dojam kroničnog primitivitisa.
Tako, u prvom poluvremenu VIS sa Sjevera stvara pakao uz podršku ostalih navijača, simpatizera i tzv. "ljubitelja nogometa". I onda dolazi taj famozni uzvik, "Mamiću cigane", a čuje se i stotinjak ljudi koji na to zvižde. Neka, slobodna smo država (bar to volimo spomenuti kada se pokušavamo uvjeriti u nešto stvarno poput uskrsnog zeca), a u osobne stavove ne ulazim. Preskočit ćemo veći dio utakmice i doći pred kraj, kada se prolama isti uzvik, a opet zvižde... tisuće? Glasan, urnebesan zvižduk, iznenadio je i same članove tog tužnog orkestra. Kako ih je toliko, zašto je glasnije, zbog čega ih je više nego prije sedamdesetak minuta?

Jugoslavija je bila najljepša država na svijetu

Moram priznati da sam rijetko kad uživao kao kad me je neka TV postaja počastila intervjuom koji je Zdravko Mamić dao nekim srpskim novinarima. Rekao je puno toga pa i to da je "Jugoslavija je bila najljepša država na svijetu" ??!!

Pa je onda zaronio duboko u pollitiku, samo njemu svojstvenom invencijom te rekao:"Mi smo živjeli u najljepšoj državi na svijetu koja se zvala Jugoslavija i koja je bila bez granica. Europa koja je bila podijeljena i bila država s granicama, ukinula je granice između sebe i stavila nama Jugoslavenima granice između sebe. E sad su oni bez granica, mi smo s granicama i borimo se da uđemo ponovu u državu bez granica !"

Sasvim je očito da je Mamić močan i da ga netko još močniji štiti. Izlemao je policajca i nikom ništa. Izlemao je gradskog vjećnika i opet nikom ništa. Raspolaže državnim i gradskim dotacijama koje dobiva NK Dinamo a Mamić se ponaša kao da je to sve skupa njegova prčija.

Novi dnevnici

  1. Lalovac "u ništa" od marival komentara 12
  2. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 7
  3. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 6
  4. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 7
  5. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  6. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  7. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 36
  8. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 65
  9. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 34
  10. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  11. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  12. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  13. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 37
  14. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 92
  15. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  16. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  17. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0
  18. Financijske teskoce vode direktora u zatvor? od lunoprof komentara 21
  19. A tko pita male biznise i njihove radnike ? od provinciopolis a komentara 0
  20. Hitri Ustavni sud od StarPil komentara 5
  21. Lijevi kurs za Bliski istok od koča komentara 1
  22. NE vladajući hoće smijeniti vladajuće (osvježeno) od aluzija komentara 1
  23. Uputa za izbjegavanje vlastite oholosti i postizanja suradnje, veze, konstruktivnosti, služenja od rodjen komentara 10
  24. Josipović ne može, ne zna i nije htio od vkrsnik komentara 47
  25. Kapitulacija? od Feniks komentara 24

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • lunoprof
  • marival

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 26

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness