zatvor

Reakcije i osvrti

Posao ili zatvor?

Imam nevjerojatno neozbiljnog prijatelja Tomicu (jednog od rijetkih koji mi je uopće ostao) koji radi na jednom odgovornom položaju, tako odgovornom da mi svakodnevno šalje desetine viceva ili kojekakvih videa. Pa s obzirom na činjenicu da se bliži Božić i da možda smijemo biti neozbiljni, evo Tomičinog stručnog razmišljanja o poslu, ali i o kineskim vicevima

Zatvor: sjedite u čeliji 2x3 m
Ured: sjedite u boksu 2x2 m

Zatvor: dobivate triput dnevno obrok
Ured: dobijete samo jednu pauzu za obrok, a onda to što pojedete morate i sami platiti

Zatvor: ako ste dobri, dobijete slobodno
Ured: ako ste dobri, dobijete još više posla

Zatvor: stražar vam otvara i zatvara vrata
Ured: morate nositi kojekakve kartice i ključeve i otvarati vrata sami

Zatvor: možete gledati telku i igrati igrice
Ured: čim vas uhvate da gledate telku ili igrate igrice - sranje

Zatvor: imate vlastiti WC
Ured: WC morate dijeliti s hrpom idiota koji pišaju po dasci

Zatvor: prijatelji i rođaci vam smiju doći u posjet
Ured: nema vizite, jedini kontakt s obitelji je putem e-maila

Rapski svećenik pedofil

Medijski je jedva zabilježena vijest da je Rapski pop Drago Ljubičić na općinskom sudu u Rijeci nepravomoćno oduđen na tri godine iza brave. Ali ne u samostanu nego u zatvoru i to jer je bludničio nad petoricom dječaka starih deset i jedanaest godina. Zanimljivo je da se ni uvijek glasna biskupska konferencija nije oglasila. Naravno ne bih ni u ludilu očekivao da se ispričaju ili da možda ponude nekakvu odštetu obiteljima oštećenih dječaka, ali mogli su barem medije i sud optužiti da proganjaju crkvu i narušavaju dignitet svećeničkog poziva. Nikakvo priopćenje, reagiranje... ništa. Ali zanimljivo je da su puno glasniji kada se treba očitovati o stvarima koje ih se zapravo i ne tiču. S obzirom na nedavne javne nastupe prvaka HBK Bozanića i Jezerinca, logično je zaključiti da se crkva obavezno mora baviti politikom, izborima i naravno seksualnim životom mladih hrvatskih građana, ali ih se seksualni život svojih vlastitih dužnosnika ne tiče.

Svi smo mi Krunoslav Keser

Znam da se o ovoj temi već pisalo, ali danas sam na televiziji gledao jednu reportažu o Krunoslavu Keseru pa sam ipak odlučio objaviti ovaj post ( na mom blogu je objavljen prije nekoliko dana) i ovdje.

Dakle, u našem malom, provincijskom gradiću ( ovo je više ironija, nego šta je stvarno tako) osvanuo je ovih dana slijedeći grafit.Image hosted by imageshack.us

Onima koji su neupućeni samo ću razjasniti tko je Krunoslav Keser. Krunoslav Keser je 29-godišnji Osječanin kojeg je pogodila ruka zakona koji je postrožio kazne u vezi droge. Njegov grijeh je šta je nešto više od 12 grama marihuane prodao za 150 kuna prijateljici u koju je zaljubljen. Po našem zakonu okvalificiran je kao diler i za to je osuđen sa dvije godine zatvora.

Cijena istine

Građanska sloboda iskazivanja mišljenja o nečemu i novinarska sloboda u pristupu nekoj temi su obilježja demokracije. U zapadnom svijetu novinstvo se smatra, poslije parlamenta, sudstva i izvršne vlasti, četvrtom silom, zasebnom ili kontrolnom snagom za prve tri sile, odnosno takozvanom javnom savijesti - a savijest javnosti bilo bi nelogično kažnjavati.

Novinska sloboda zapadnu je demokraciju razlikovala od tzk. socijalističke, gdje su državni, stranački ili partijski interesi bili iznad društva i pojedinaca. Upravo stoga, pomalo začuđuje gotovo prognaničko držanje jednog suda sa sjedištem u zapadnoj polovici Europe spram novinara iz jedne države koja je bila s druge strane željezne zavjese zato što su se počeli ponašati kao njihove kolege na zapadu.

Komparativni pogled kroz rešetke

Hrvatski zatvori su puni i u njih ne stane ni šibica, zavapio je šef uprave za zatvorski sustav Ivan Damjanović (Jutarnji List). Sa trenutnih 4032 zatvorenika Hrvatska je tako dosegla plafon od gotovo 90 zatvorenika na svakih 100,000 stanovnika čime je domaća zatvorska populacija per capita preskočila Francusku, Belgiju i skandinavske zemlje, a približila se Njemačkoj i Italiji (BBC). No slučajnost je htjela da je potpuno identičan problem pogodio i Englesku i Wales prošle godine pa je ovo pravi trenutak za povlačenje paralela. Kako se s identičnim ili sličnim problemom nose dva društva na potpuno različitoj razini demokratske svijesti?

WriteSomething knjiga
Syndicate content Syndicate content