Gledajuči sinoć dnevnik, ostadoh šokirana prilogom o zakonu o umjetnoj oplodnji kojeg progurava MIlinović.
Naime, neznam koliko ste upoznati ali zakon, ukoliko se izglasa, bi zabranjivao umjetnu oplodnju parovima koji nisu u braku. Naslov za dnevnik sam preuzela od g. Opačić, jer iako nisam sklona ni jednoj stranci, na njezine riječi sam se naježila.
Prvi put sam pomislila:"Sada nije bitno tko je kako obojan, bitno je što je rekao!" Ovaj zakon nije neka ridikula na kojoj će se vladajući i oporba prepirati i kupiti poene tj glasove glasača, ovo je nešto što direktno udara na prava čovjeka, na prava žena koje ne mogu, a žele biti majke.
Prvi put sam pomislila : Svaka čast svima koji su napustili, demonstrativno, sjednicu. da bar to rade češće, možda ovako nedemokratske zakone koji krše prava ljudi nebi imali u ovolikoj mjeri.
Svatko o ovoj temi ima svoje mišljenje, i to je njegovo pravo. Budući da sam i sama žensko i da možda ni ja jednoga dana ne budem mogla imati djecu, osjećam da se protiv ovakve diskriminacije treba dignuti glas!
E, kad ovaj naslov čovjek vidi, vjerojatno mu prvo na pamet padaju još uvijek aktualni studentski prosvjedi. Ali ne, to nije tema teksta, ali ona uvelike ima veze sa znanjem i još više s kulturom! Čijom kulturom? To se može iz naslova zaključiti vrlo jednostavno. Naš (čitaj: nije naš, a ponajmanje ne moj) Ivo, očito se kulturi nikada nije naučio, a vjerojatno ni neće. Najnovija gadost ljudske komunikacije, i to još u Saboru s glavnim akterom Ivom, tema je teksta. Svatko tko čita ovaj portal (Pollitika.com), prati i političku scenu u našoj zemlji pa zasigurno već sada zna o čemu je riječ. Podsjetnika radi, dana 20.svibnja 2009. na aktualnom satu Sabora, Ivo „odgovara“ na pitanja zastupnika. Upravo u riječi „odgovara“ dolazi do inspiracije za ovaj tekst.
Kada sam u svom dnevniku pisao o aktivnostima zastupnica i zastupnika 6. saziva Hrvatskog sabora kroz prezentaciju broja javljanja za riječ, duljine trajanja rasprava i broj postavljenih pitanja, uz napomenu da je to SAMO JEDAN OD MOGUČIH kriterija vrednovanja nečijeg rada u parlamentu, najavio sam i mogućnost da napravim analizu ZAKONODAVNIH INCIJATIV zastupnica i zastupnika.
Uz ogromnu pomoć volontera koji mi pomaže u parlamentarnom radu (program volonitaranja studenata u Saboru od GONGA-a preuzeo je Sabor) Miše, napravili smo i tu analizu.
Statističke podatke o zakonodavnoj aktivnosti vodi INFODOK služba Sabora temeljem kojih smo i napravili ovu analizu.
Zerpovanje, odnosno igre oko ničega u Hrvatskom Saboru pokazali su, po ne znam koji puta, da sa našim parlamentom nešto nije u redu. Smrad koji izlazi iz najviše hrvatske institucije, Sabora, širi se Hrvatskom. Zbog saborskih loših odluka, zakona koji se ne poštuju, nemorala zastupnika, neposlušne i bahate vlade, Sabor je poput prepune septičke jame. Iz svih otvora izlazi zaraza koja se širi hrvatskom.
Saborski zastupnici se ponašaju kao osobe bez znanja, vizije i volje da nešto dobro predlože, odluče i naprave. Slijepo slušaju svoje lidere koji opet pogoduju raznim interesnim skupinama kako bi priskrbili sebi i strankama protuzakonita materijalna dobra.
Takvi, od vanjskog svijeta odvojeni zastupnici uživaju u ulogama “poštovanih” zastupnika, zarađuju dobre plaće, osiguravaju privilegirane mirovine i uništavaju državu. Kroz zastupničke naočale ne vide da nema pravne države, ne vide da je korupcija zahvatila sve vitalne dijelove društva.
Sabor nema autoritet, vlada preuzima njegovu ulogu, donosi odluke, ne odgovara za propuste, postavlja se iznad sabora.
Evo i moga izvješća o sinoćnjem susretu na Gornjem gradu. Bilo je krasno i nadam se da je to bio prvi susret u nizu koji će tek uslijediti. Nakon početnog osvrtanja i ispitivanja, kad nismo ponašli prislušne uređaje i kamere već izvrsna češka piva sve je bilo lakše i pomalo smo se upoznavali i načimali razne teme. Gosti iznenađenja su bili predstavnici vlasti i saborski zastupnici. Bilo je ugodno pričati sa Tončijem Tadićem, konačno upoznati Mraka i ostale. Vrijeme je proletjelo u hipu, a da nismo svi međusobno stigli porazgovarati, ali bit će još prilika, pa da i upoznamo i ostale.
Ocjena 5 za susret.
Zanimljivo je da se svi ovih dana bavimo kampanjom, izborima, koalicijskim pregovorima i trgovanjima, uglavnom igramo se demokracije, tvrdimo kako je ovo što se sada kod nas događa ustaljena praksa u zapadnim demokracijama i da sve u svemu, izuzmemo li neke sitnice hrvatska demokratska procedura izgleda dobro i ima perspektivu da postane još bolja, a da se ni sa jednom riječi nismo dotakli najbitnijeg provedbenog mehanizma predstavničke demokracije koji se zove izborni sustav i koji sam po sebi bitno određuje izgled i funkcioniranje političkog sustava u svakoj zemlji.
Odmah na početku treba naglasiti da je postojeći izborni sustav produkt, usudio bih se reći, bezobraznog izbornog inžinjeringa i kao takav je u mojim očima potpuno diskreditiran. A na samu funkcionalnost se treba posebno osvrnuti. Dakle kako izgleda demokratska procedura izbora u europskoj hrvatskoj?
Čitajući Mrakovu poruku njima, s kojom se u načelu slažem, morao sam napisati i moju poruku svima (a ne samo njima). Uz to, na tekst me potaknuo i jedna izjava koju sam našao na forumu gdje je netko rekao "zalažem se za promjenu vlasti da se barem malo promijene imena u aferama". Usputna rečenica, ali s puno smisla i značenja jer i ja mislim da se promjenom vlasti na relaciji HDZ-SDP u stvari ostvaruje ona stara izreka "Plus ce change, plus ce meme chose..." (što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste).
Jedne su dnevne novine objavile opširan članak o zastupnicima koji šute za 13 tisuća kuna. Zastupnici su tu podijeljeni u tri skupine: oni koji stalno govore i za koje se kaže: u Saboru sjedi nekoliko zastupnika koji se javljaju baš za svaku raspravu i o svemu imaju što reći. U tu je malobrojnu skupinu novinarka uključila i moju malenkost. Drugu skupinu zastupnika naziva specijaliziranim zastupnicima koji su koncentrirani na specifična društvena područja i govore samo kada se raspravlja o toj određenoj temi. U treću skupinu, zbog kojih je članak valjda i napisan, svrstani su zastupnici koji jednostavno ne govore.
Neovisni, ali ne i neutralni