pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

lojalan,-lna,-lno franc. (loyal - čestit, častan, zakonski) koji se pokorava zakonima; koji ispunjava obveze; vjeran; iskren, pošten, odan; izv. lojalnost, -osti, - odanost, vjernost, (političko) poštenje (Krleža).

Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1988.

Pojam lojalnost je svoju prvu upotrebu očito imao u sferi prava, odnosno, u sferi ugovornih odnosa, a kako su pravo i politika usko povezani društveni pod-sistemi, korištenje tog pojma udomaćilo se i u govoru o političkom. Štoviše, danas je prvobitna upotreba gotovo iščezla iz govorne prakse (barem tamo gdje je lojalnost tuđa riječ), a kad se kaže lojalnost, u pravilu se misli na političku lojalnost, specifično na partijsku lojalnost. To je i logično, budući da su partije temeljne društvene organizacije političkog sistema predstavničke demokracije. Predstavnička demokracija organizirana kroz političke partije operira pak u binarnom kodu izabrani/neizabrani. U tom kontekstu lojalnost prvenstveno znači odanost partijskoj ideologiji/programu i, ne manje važno, izabranim partijskim liderima/lidericama. U zatvorenim hijerarhijskim organizacijama kao što su stranke, lojalnost članova/članica je nužna pretpostavka funkcioniranja s ciljem da se bude izabran odnosno da se dođe na vlast. Totalna lojalnost je duboko ukorijenjeno obilježje odnosa u svim zatvorenim organizacijama, ali u praksi se često i ne radi o lojalnosti, nego o pukoj poslušnosti (ili vjernosti lišenoj sadržaja). Dok god funkcionira (ostvaruje svoje ciljeve), zatvorena organizacija nije zainteresirana razlikovati lojalnost od poslušnosti. Općenito se može reći da će lojalnost to više kliziti prema poslušnosti što je organizacija zatvorenija, čvršće hijerarhijski strukturirana, a članstvo u njoj ili nedobrovoljno ili teško raskidivo.

Zahvaljujući dobrim odnosima s detektivskom agencijom "Krtica" doznao sam potpuno besplatno da su prošlog petka, nedaleko Britanca, ručali mr. Franjo Turek, bivši šef POA-e koji je prezentirao državnom vrhu moju navodnu neprijateljsku djelatnost i Marijan Svedrović, sudac Vrhovnog suda, jedan od tri suca koji odobravaju mjere tajnog nadzora POA-i/SOA-i.

Saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je ustranovio da su mi prekršena ljudska prava, ali da Turek nije kršio zakon. Odnosno, da sam neargumentirano oklevetan kao neprijatelj države, ali da Turek u pripremi klevete nije koristio mjere tajnog nadzora. Što znači da sudac Svedrović u mom slučaju nije morao igrati nikakvu ulogu. O tom - potom!

Ovih dana se održalo ročište u parnici Željko Bagić, Turekov nadređeni u muljanju oko Gotovine i Petrača, protiv Ranka Ostojića, bivšeg direktora policije. Bivši Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost tužio je Ostojića zbog izjave u Feralu da su Bagić, Turek i Pukanić zaštitnici organiziranog kriminala. E, ovaj je spor povezan sa sucem Vrhovnog suda Marijanom Svedrovićem i bivšim šefom POA-e Franjom Turekom.

Ostojić se sukobio s krugom oko Gotovine i Petrača, pa je i sam postao žrtva POA:

U ponedjeljak, 19. travnja, Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, dobio je i službenu potvrdu da su ga djelatnici Protuobavještajne agencije, dok je na njezinu čelu bio Franjo Turek pratili, prisluškivali, snimali i fotografirali bez njegova znanja. Informacija da su protiv njega bile odobrene takozvane mjere nadzora je Ostojiću, korektno i u skladu sa zakonskim obvezama, priopćena u samoj Protuobavještajnoj agenciji. Mjere uhođenja Račanova šefa policije, na prijedlog ravnatelja POA-e Franje Tureka, naložio je sudac Vrhovnog suda Marijan Svedrović, poznat kao bivši branitelj tzv. zločinačke organizacije! S nadzorom ravnatelja policije službeno se započelo 5. ožujka, no nije jasno kako je moguće da se prezentacija o "slučaju novinari - Ostojić - Gotovina", s fotografijama i podacima o poduzetim mjerama, održala 1. ožujka, u ponedjeljak, četiri dana prije nego što su za Ostojića odobrene mjere nadzora?! Znači li to da je šefa policije POA neovlašteno nadzirala i ranije?

Pristup ratnim zločinima mora biti bezuvjetan i isključiv. Svaki zločin mora biti primjereno kažnjen bez obzira tko ga je počinio. To je u općem interesu svih nas, jer i kao katolička zemlja naši vjerski pa i državni temelji moraju počivati na pravičnosti i ljubljenju istine, a žila kucavica nekog naroda može teći bez zastoja samo onda kada nema nečeg što bi činilo suprotno, kada nema laži. Stoga svi moramo biti svijesni velike važnosti ljubljenja istine, koja ne smije biti osjećaj koji nam daje uvjerenje da o nečemu mislimo istinito, već splet okolnosti i činjenica koje su realnost, koje se objektivno utvrđuju.