pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Makar potpora javnosti Gotovini ne posustaje, a mnogi građani nastavljaju negirati da je hrvatski narod u ratu bio išta osim žrtve, najveće i najočekivanije suđenje vjerojatno će pomoći zemlji da se suoči sa svojom ulogom u ratu i prihvati sliku rata u boji umjesto crno-bijele simplificirane perspektive te shvati da su zločinci postojali na svim stranama. HTV je najavio javno prenošenje rasprava, što je kopernikanski obrat u odnosu na pažnju koja je posvećivana drugim postupcima (uz iznimku onog Miloševiću) koji bi jedva zaslužili koji izvještaj, čak i kad se sudilo radi zločina nad Hrvatima (npr. Tužitelj protiv Milana Martića, Tužitelj protiv Milana Babića, Tužitelj protiv Rasima Delića, itd). Javni prijenosi pomoći će u suočavanju s prošlošću ali i prvi puta pružiti pravu priliku javnosti da vidi kako uopće izgleda postupak pred međunarodnim sudom. Opterećen pravilima, složenošću materije i obujmom, pravni postupak pred UN-ovim tribunalom nije predstava za javnost u kojoj zamaskirani protagonisti plešu ples prema očekivanjima javnosti nego pravni postupak u kojem je potrebno dokazati svaki navod optužnice van razumne sumnje rigorozno slijedeći detaljna pravila.

Predmet Gotovina i drugi najveći je i jedini predmet za zločine koje su počinili etnički Hrvati u Hrvatskoj koji će provesti Haški tribunal. Dok su zločini srpskih optuženika nad Hrvatima u Hrvatskoj procesuirani u nekoliko postupaka (Martić, Babić, Milošević, Mrkšić i drugi), a u nekima će tek biti (Šešelj, Simatović), jedini drugi postupak protiv etničkih Hrvata prepušten je hrvatskom pravosuđu i odvija se na Županijskom sudu u Zagrebu. Kritike na rad suda koje se temelje na navodnoj disproporcionalnosti etničkog optuživanja i "izjednačavanju krivnje" bivaju nemilosrdno poražene u sukobu sa statistikom i zdravim razumom jer etničkim sastavom optuženika dominiraju osobe srpske nacionalnosti, što i odgovara povijesnoj istini o etničkoj atribuciji ratnih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije. Makar Srbija još nije dožvjela dostatnu razinu otriježnjenja glede njene uloge u ratovima i stradanjima, Hrvatska se nalazi na sličnom putu katarze koji je počeo postupkom tzv. Gospićkoj skupini (Norac i drugi), nastavio se postupkom protiv Branimira Glavaša i kulminirao onim protiv Ademija i Norca.

Je li javnost spremna za novi val triježnjenja od ratne propagande 90-tih postupkom Gotovina i drugi?

Očito je da je YouTube penetrirao agresivno i svugdje: političari ga koriste za predizborne kampanje, bendovi za promociju svojih pjesama, anonimci za nasmijavanje nacije. A od nedavno ga i tužitelji međunarodnog tribunala koji progoni najteža djela u ratovima u bivšoj Jugoslaviji koriste da bi sakupili dokaze za svoju optužnicu.

Otkako je ustrojen i počeo (s) radom haški sud, hrvatska javnost se po prvi puta susrela s pojmom zapovjedne odgovornosti.
Bit pravne kvalifikacije djela se zasniva na onom …znao ili je morao znati…. Zbog toga što se pojam zapovjedne odgovornosti proteže na svakoga čije su u hijerarhiji podređene osobe počinile ono što se smatra nedopuštenim ili kažnjivim djelom, danas mnoge osobe odgovaraju pred navedenim sudom bez šanse da se izvuku.

Nije mi namjera razglabati o haškom sudu, ratnim zločinima i postupcima koji se tamo vode. Čitajući i gledajući u medijima sve što se dešava oko narkoafere u MVPEI, a posebno današnju vijest o mjerama koje se poduzimaju nakon izvješća povjerenstva kojeg je formirala sama ministrica Kitarović, prvi mi je na pamet pao pojam zapovjedne odgovornosti.